"ona" poems
hey
sup?
nothing. u?
im ona date with u know who
dude I thawt u and her were thru
i did 2 dude I did 2
so how's it goin????
badly dude
she yelled at me for eatin food!
*** that's fuckingrude
well shes a ***** I shouldv knewed.
hows the date with such and such?
she said i used her as a crutch
she sad i don't talk and i text too much
jesus dude what a butch!
***** I mean
Mar 24, 2015
Mar 24, 2015 at 11:57 AM UTC
Iym onna mishon forra gerl
krossing China jus to si her
ona slo chrayn going west
krossing mouwntins in my kot.
Shis onna mishon for tha boi
fly eirchina for to si mi
bundling legings inna bag
wot to bring and wot to not
bring your person bring your boots
spanix boots and spanix wyn
put your bodi in this plays
taiwan boox and qinese wyn
i wil sit heer lyk an ox
wayting unda shaydi tri
wayting hyuman wil tu find me
pat my **** and skweez my ni
qyneez wyn
qyneez wyn
wyn in qyneez
qyneez wyn
pump my rat and wyn qyneez
shaydi tri with pengyou lao
thingking hyuman tu gud tu mi
wy *** look for stinki kao
Mar 20, 2012
Mar 20, 2012 at 8:47 PM UTC
Children of the future Age,
Reading this indignant page;
Know that in a former time.
Love! sweet Love! was thought a crime.
In the Age of Gold,
Free from winters cold:
Youth and maiden bright.
To the holy light,
Naked in the sunny beams delight.
Once a youthful pair
Fill’d with softest care;
Met in garden bright.
Where the holy light,
Had just removed the curtains of the night.
There in rising day.
On the grass they play:
Parents were afar;
Strangers came not near:
And the maiden soon forgot her fear.
Tired with kisses sweet
They agree to meet
When the silent sleep
Waves o’er heavens deep:
And the weary tired wanderers weep.
To her father white
Came the maiden bright:
But his loving look,
Like the holy book,
All her tender limbs with terror shook
Ona! pale and weak!
To thy father speak:
O the trembling fear!
O the dismal care!
That shakes the blossoms of my hoary hair
2.2k
mila sedi na wc solji. prebira dlacice po brezuljku. nekako odvratno ali radoznalo trazi one pod zemljom
gusto groblje-guste misli:
dve prodavacice prodaju sok od sargarepe, na smenu- jedan dan jednoj plati jednu cenu drugi dan drugoj drugu. cuti. zakopa to u zeludac. guta vazduh namazan budalom. cuti. plati. popije samar i sok.
na ulici razmazano oker govno, kao kanapei na srebrnom tanjiru.
preskace, obilazi ga ona. preskace, obilazi ga i pas. kisa pada, oker krem gubi gustinu, pas nece pod kisobran juri senke i zapisava skupocene alo tepsije onih kojih se i pauk plasi.
zanoktica o vrh narandzastog jezika- rekapitulacija popisanosti i pogresno usmerene finoce. krv stedljivo iz nokta curi natapajuci nepce a mrmlja da sledeci put ce...
ali verovatno nece. jer ne razume tu gadnu nepravicnost. jer to je samo princip. mozda i hoce. jer princip je i sve.
dopire krik playback narodnjaka- komsija stigao sa posla, investitor umesto izloacije sigurno je kupio dzipa.
masina se centrifugom lansira u orbitu svake sekunde- privezala bi se za nju toaltet papirom....
aman, idi uci.
bolje ces se osecati.
kraj prozora cuje se ono dete sto svira trubu.
makar jos ne moras da trazis posao. eto imas vremena da smislis sta zelis da budes.
na kraju krajeva nemas urasle dlake. i da, auto ti je parkiran divlje pokupice ga pauk sigurno. i nemas dozvolu. kese za govna su u gepeku.
trebas psa izvesti.
sutra kupices sok od sargarepe, po ne zna se kojoj ceni.
rekla bi imas princip a i lenja si.
Feb 5, 2015
Feb 5, 2015 at 4:01 AM UTC
Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!
Jun 9, 2015
Jun 9, 2015 at 2:29 AM UTC
Czytać nadzieje w poezji jest dużo jak rozumieć niebieski kolor w niebie,
ona czuje, zna ten perfum, co nie może sama sobie kupić.
Ten wiatr ciągnie, utrzymuje ale nic ujawnia,
koty marzą, a ona ciągle czyta te same książki.
Szuka ten kolor wszędzie, jej farby nigdzie nie pasują,
wysyła pocztówki do siebie z miejsc nieznanych z których
zawsze pamięta dziękowac za piwo.
Lata idą, a ona powtarza sie, ciągle zapomina patrzyć na dół,
nieobecna że niedługo ominie go.
May 19, 2011
May 19, 2011 at 9:27 PM UTC
I clutched tight to the string of A red ballonIt clung to my hair, making it stick straight upA red ballonI drew a picture onA red ballonThen let the air out ofA red ballonI watched the drawing shrink on A red ballonAnd listened to the air coming out ofA red ballonI bounced and kept in the airA red ballonI went outside withA red ballonThe wind got faster, and blew awayA red ballonIt flew into the skyA red ballonUntil there was nothing left of A red ballonPlease tell me if you findA red ballon
Mar 1, 2010
Mar 1, 2010 at 4:23 PM UTC
Osiem metrów wysokości.
Pośrodku szczelina.
Rzeźba dziecka z betonu
obok kontury ciała i pustka
po bezbronnej istocie,
której już nie ma.
Szorstka struktura szarości
rani delikatną skórę.
Głód. Choroby. Samotność.
Świat zapomina o tych,
co nie krzyczą głośno—
o tym co najbardziej boli:
o miażdżonej niewinności,
i olbrzymach pilnujących
orszak przestraszonych wielkich oczu
w małych, wychudzonych ciałach.
Pamięć nie jest wygodna.
Ona fizycznie boli.
Uparte rany nie goją się.
Było.
Jest.
Wije się w sąsiednich otchłaniach Tartaru.
Aksjomat przyjęty przez aklamację:
„Tak ma być!”
Cisza.
Na scenę wychodzi syn ocalałego.
Łamiącym się głosem szepcze:
Tata przeszedł piekło, ale kochał nas.
Przeżył, napisał pamiętniki.
Dał świadectwo.
Rozumiał ten wykolejony świat.
BROKEN HEARTS
Eight meters high.
A crevice in the center.
A concrete sculpture of a child
and the deep void.
Once there was another child,
now gone without a trace…
The rough grey texture
hurts fragile skin.
Hunger. Disease. Loneliness.
The world forgets
those who do not scream
and what hurts the most:
crushed innocence
guarded by the giants
watching the procession
of terrified wide eyes
in small, gaunt bodies.
Memory is not a peaceful place,
it brings physical pain.
It gnaws from underneath.
Stubborn,
festering wounds,
they refuse to heal.
It was.
It is.
It will happen again
by axiom,
accepted without question.
That is how it must be.
Like a venomous snake
slithering near the lands of Tartarus.
Endless sacrifice, leaden silence.
And then, the son of the survivor takes the stage.
He speaks in a whisper:
My Father went through hell, but he loved us.
He wrote it down—
a testimony of a derailed world.
He knew what it meant to be human
when it hurt.
He survived to love and to be loved.
Jun 2, 2025
Jun 2, 2025 at 6:13 PM UTC
Noć je. I vetar…
Iz daljine dopire sove huk. Ona je noćna ptica. Kao ja…
Oboje krećemo u lov. Noću. To je naše breme.
Ali ja lovac nisam.
Tvoj muž me lovi noćima.
Ja sam divljač.
Divljač, čiji ukus mu ne odgovara.
Kad iz sna me prene uzdah.
Uzdah tvoj.
Uzdah gladne vagine.
Za goli se život borim. Ti i on gužvate postelju.
Pripitomiću te. Ali ipak pojesti…
Tvoga muža.
I pušku.
I metke.
I noć.
Mar 8, 2015
Mar 8, 2015 at 6:44 PM UTC
On píseň lásce mrtvé zpívá
Tak smutnou až měsíc pláče
A slunce v noci neusíná
Ona jak z ledového kamene oči
Upřené na sklenku vína
On na štěstí víc si nevzpomíná
Bílýma nedosažitelnýma rukama svýma
Pohladí mu tváře zčernalé
Jeho slza už ji nedojímá
A když odchází spočine v její náruči-
Sám ještě do noci světla nezhasíná
Kapka slzy, potok krve, koho vina ?
Jan 4, 2017
Jan 4, 2017 at 6:22 AM UTC
Dnes v noci si povídám
S milou slečnou
S mou Samotou
A někde tam ve tmě
Cítím její přerušovaný dech
Říkám jí:
*'Nikdo se ke mně nehodí
A já k nikomu nepatřím'*
A ona mrká na znak souhlasu
Po chvíli odpovídá:
*'Jo, tak jsem to pro tebe
vždycky chtěla.
Vždyť víš,
Že má víra je ta nejsilnější.'*
Tiše si budem šeptat
Takhle až dlouho do noci
Až dlouho dokud jedna
Po druhé neusneme.
Sep 8, 2016
Sep 8, 2016 at 2:01 PM UTC
Climb up the mountain, get knocked off.
Claw, fight, scratch, bight, only advance one rung at a time
and get knocked down two.
But if you got the stones, make bones make the bones fo ya.
Corse you can always line "the mans" pockets, make sure they's plenty uh padding for em to fall back on, try to guid em to the ground so they can bust they face to make they place they pocket the man in yours further a bidness is difficult to mind but the rewards.
Start early, Stack up the bones, Got enough?
Spend more ona bigga house, betta whip, mo toys.
Get anotha credit card to pay off the interest of the previous, ohhh dont yoo feel devious? Cause you look suspicious! Or invest, play it safe, stay back away from the edge, nothing risky, always stagnant, never moving forward faster than the safety net can keep up, boring. Or, invest, learn something, keep learning some-things, all the time, never stop and have, love, cherish, enjoy family and you will never be poor again.
Feb 27, 2011
Feb 27, 2011 at 12:45 PM UTC
Sara iz kosmara izlazi na ulicu da proseta kera. U parku sama, vitla sebi po glavi. Po parku govna, plasticne cinije sa pirincem natopljene vodom i uljem, lisce mrtve lipe, flopovi kao putokazi poredjani.
Misa, taj kao neki njen momak, ko muva neuhvatljiv a isto tako i zaboravan samo se po govnima mota i plete mrezu romanticarske lazljive ideologije istine i solidarnosti. On se kao providnim celofanom uvija u svoje reci ali sad vec kao da je pod reflektorima nabubrelog meseca i nema kud. Proziri se. Ne konzistentan. Kukavica, shvata ona.
Shvata da Misa je kao sarena laza-
Ili mozda ipak nije bas sve tako. A kako li je? Kako prazan prostor puni je sumnjom ali i nekim leprsavim osecajem ljubavi.
Aug 23, 2015
Aug 23, 2015 at 11:34 AM UTC
Dzień dobry, ok, ustalimy koszty na 100 egz. zajmę się tym po świętach, bo będę wyjeżdzać. Wiem, że miał Pan prawo zwątpić, ale w Polsce inaczej mimo wszystko podchodzi się do poezji, mam wrażenie, że tu nadal jest ona ważna. Bardzo wiele wydaje się tomików poetów - amatorów, są oni zrzeszeni w klubach poetyckich. Cieszę się, że Pan ma też swoich czytelników, to super, myślę, że tomik Pana zadowoli i oczywiście wieczorek z poezją też. Może uda się Panu przyjechać ? ale to jeszcze dalsza perspektywa, mama mówiła, że może sierpień. Pozdrawiam.
oczywiście, skoro pani prosi, przyjade... wiem, ta niesfoboda różnic perspektyw, na zachodzie jest ważna muzyka, ta forma ubustwa poezji... rym na rym na rym etc. ile czasu jest potrzebne tyle racze zgodą i kiwaniem głowy, nie chce sie wpraszać z tą obawą zaniedbania... w sumie nie ja wykonuje tą "brudną" robote publikacji. oraz dziękuje za brak formalności z tymi słowami przed moimi... chociaż rękopis by wiele więcej wykrył w ramach odpowiedzi, tzn. czułosci; jednym słowem: dziękuje.
Apr 5, 2016
Apr 5, 2016 at 8:57 AM UTC
Odczucie zaparcia tchu w piersiach
jakoby przy chłodzie,
szoku w oszołomionej
czułości czy penetracji
przez ukochanego po raz pierwszy
podczas aktu cielesnego
odczuwam jako to uczucie
w klatce
ściśniętej
jakbym miał w dłoniach
właśnie
tak samo kruchą rybkę...
ledwo dyszy, cmoka,
jak niemowlę się miota...
i widzę siebie jako lęk,
że ona to ze szkła jest
i płacze prawie z niepokoju
o to
co
z nią
zrobię
że trzymam mięsień sercowy wyjęty
prosto z czyjejś żywotności.
I wiem, iż jeśli tylko zrobię
nieostrożny ruch, to ten cały
cud Życia którego
w oniemieniu i własnych łzach
nie mogę pojąć,
że mi położono między palce...
pęknie nagle jedna arteria przez ściśnięcie...
I pójdzie krew.
I pójdą jej wargi w dół.
I pójdą płetwy wzdłuż ciała.
A tygrysie paski bielu i różu będą już tylko tą gęstą czerwienią co nie zmyjesz z ramion tylko się wedrą jak zabrudzona skóra bez zrzucania naskórka.
Tą czerwienią w papce jak ta podczas okresu menstruacyjnego gdy ją badasz z bliska na opuszkach.
A Cardio będzie nieme.
Przeze mnie.
Zgwałcone takowo więc.
Lub każde inne dłonie, w które powierzyłem tą rybkę.
Dlatego takim łkającym lękiem jest dawanie tego w inne dłonie.
A oni nie wiedzą jak karpika się trzyma tak, by chodziło o niego i tylko niego.
Nie jego paski barwne,
powietrze wokół
czy inne tyczące się treści.
O niego.
Oto Słowo.
Osoba.
Język.
My.
„A Słowo ciałem się stało.”
Nov 9, 2020
Nov 9, 2020 at 6:57 AM UTC
tren razuzdan razuzda sve zauzdano
što se uz vrisak pun sujete
rastajaše od uzdi svojih
poput deteta
kome se seče pupčana vrpca
ili radnika koji viče
burazeru proburazi mi aortu
a konj je plemenita životinja
i pauk koji zalud plete mreže
jer je konj brat vetrov
i pauk uzvikuje
dan i noć tvoje ime lucifere
zar si nem
dok čovek prži jaja
a ona mu se obraća
kao inferiornom biću
želi deset na oko
eh
zalud grca čovek
u procepu znatiželja
rađaće nam telad telad
takve više nema
miriše joj butine
da to je miris ruže
konji ržu pauci cvile
vlažnih ruku odlaze u rasejanje
vetar drami
put jednostavan
i **** ga pozdravlja
jer njegov brat je konj
duplim dekom mu vida rane
jadan li je put
uzvikuje
kupite moje uši u prodavnici mešovite robe
lomne su iluzije
dok čovek kiti jelek
trepavicama njenim
uzeglom štrudlom napoio je konja
loman i radošću prevejan mudrac
cmizdreći dao je ime njenoj duši
protkanoj hemoroidima
koji krvare
gore je smeštena smeša
blažen je onaj koji puva
kad procuri šulj
teško ju je doseći
opet se u snu javlja
on
kibicerski smeće
i maže na krišku hleba
mrtvog mačora
teško ju je doseći kaže
sa uma najvažniju stvar
stvar je ona koja mu dolazi glave
to je vrdalama
ona zauzdava tren
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 6:47 PM UTC
Mermerna prostorija.
U njoj stojim u redu da platim clanarinu za biblioteku.
Ispred mene i iza mene nalaze se ljudi, bezlicni, u crnim odevnim kombinacijama. Reklo bi se dosli su na sopstvenu sahranu.
Dolazim na red- promena smene nastupa - naglim okretom ka salteru susrecem se sa gorilom osrednjeg rasta crne boje.
Ona se uplasila od mene! Uznemirena napusta radno mesto- cak uvredjena! zbog cega ne znam.
Koleginice je mole da vrati se na salter- a ja do tada samo znam kako sa psom- pa probam nesto od toga - shvatam da gorila sazvakace me.
Gorila se smirila nekako.
Ja sela da ucim.
Mar 28, 2015
Mar 28, 2015 at 7:02 PM UTC
*ah **** you ęnglishman! ty jedynie Liverpool!*
kielce i scyzoryk...
no i tyle...
korona i gleba -
kacap i świnia -
nagle napoleon
na capie
i tuwim i ja:
kiedy to zadupie zwane
Moskwa wrota
otwiera: jak pizda kurwy
na tle stonogi - fu fu...
co za perfum! czasem wu
casem ef - ale nie nagle kastrat!
hujnia hu, hujnia ** -
blat blata w komin indora brzuch
wpycha, na siłe, ale jej brak!
no to blah blah blah blah... blah;
apropo(s), tzn. nie
tyczy tyczki czyli upper-long-jump,
neun meter bach oben;
za grass za grass - uberschiellsewonderbra:
like peeling the skin of a ******** bag:
magician's rabbit in it too!
a ona nadal nie kuma...
holender plu w jej twarz
a ona myśli że mowa
raptem po ceausescu czešku!
škoda / szkoda -
tak samo zwane:
pierdolenie of chopenie (szo! szu! mucha
w uchu! taki oto
kwaskowy miód!)
Apr 28, 2016
Apr 28, 2016 at 7:41 AM UTC
kuşların senfonik
tweet’lerini banlıyor
çirkin martı vaazları
ve
çatlak sürahiden sızan
su gibi
kafam bi milyon
bugün
koca götlü martha
ile
kocası solucan fred
balkonda çiçeklere
spa bakımı yaparken
akşamdan kalan
jack daniels’ın son nefesini
yudumluyorum
akşama parti var
lacivert smo
çok mu havalı olur
bilemiyorum
tırt mı kaçar
blue jean gömlek
beyaz nike
nazar
geliyo hep
ona hiç
gitmediğim halde
peşimi bırakmıyor
yaşlı bunak
dişi ceylanların
skimoske beni
yakalayamaz ki
bakışlarını
meşgule veriyorum
eleği duvarda
hızlı bir uncu olarak
çünkü
son
romanımla meşgulüm
eften, püften
çatı çığlığımda
agatha sürmenaj geçiriyor
parmakladığım
her bir tuşta
sahi
ben de, merak ediyorum
katil kim?
akışına bıraktım hikayeyi
oradan oraya sürüklüyor
robotron adlı haspa
akşama sarkıyor gün
vantuzlamak için
kestane yanığı
batım dudakları
ve artık
uçan tenekemi almalıyım
rot balanstan
belki
birlikte intihar
ederiz
kim bilir..
May 23, 2019
May 23, 2019 at 3:38 AM UTC
też masz mi do powiedzenia, jak niby włókło włókna szarosci sierści psa, dało skóre tą samą, godną, na ubiór człowieka! o tyle, tylko czy ten pies nie igra w psie zasady i maniery łyskotek ogona, a raczej: z krókiem w krok swego pana, na ilość kra kra ha ha! KRA! HA! bo sie barbarossa obudzi!
potwory na wyspach!
każdy murzyn to wie!
tu nie ma społeczeństwa,
tu nie ma nawet dialogu,
kiedy mensch kochąjacy
mensch jest w nad grobie
ozora zakryty
szambem, i chwyta brzytwy
bo tonie nad dwóch tą krytyką!
i tu ten upiór rady i wolności,
niby, nagle opartym królem
na tronie sracza,
o! królestwo zwanem szambo!
na typ repliki króla jana!
jedna dziwa ulic uciekła bo powiedziałem
rym henryka żon wedle idolizacji karola,
pierwszy z czołem ścięty, drugi nie,
a co trzeci? a tu nagle w gazele!
*** raj car cajs, w ten rytmiczny bieg!
hola hoop! *** tsar cajs! ona w bieg!
no, pięć minut wykorzystane
dla brygady oxfam.
Mar 25, 2016
Mar 25, 2016 at 8:14 PM UTC
Deep answers to deep.
As I answer my self who pays the mort-gage
theoretical spin off ona mobius strip
from who uses war
on reality as art, thus artificial, officially
authorized use for brainless mortal minds
projecting
re- ah, rhea, lovely
-- in the future, to the reader
-- use these mentally any where these signal
¿:-,? something more is needed --
-- answers must follow preceding quest ions
not sparked piezo wise
Brakes. Sparks, , more than enough.
ok
Flint to steel, steel to towers, to antennae to now.
Kapow. we have always imagined radio and TV.
We think in ways Issac Newton never did imagine.
Jiggle the prism dangling from my partner's ear.
Rhea bhering all the gods, and there, errors
began, gin being spiritually essential
to geth to gather sense
signals sortive
suggestive
-yes, whatifery, we have that, how much do you wush?
One more breath.
Why?
Why do you ask?
We have a rule.
No wasted breath. Make every signal clear.
The next idle word we speak won't wo not
be spoken as once is wont for any unrefined term.
Time out. Selah. Take a thought.
- we have no angst, thus no anxious thoughts
- should you be shopping for such,
- those are outlawed here,
- theives honor, liars pledged allegiance-con carne
-
- aye, ai, no-- we as words in warring times make
- peace, no concarne mind heresy, see your self
-
do a little out of body experience imagining
you can do it,
melt into your chair, that
is the easiest position to begin
facing forward and falling with no fear,
until
something unnamed as yet no words may be
in the beginning of beginning your
agreement to be mindful of me,
in your secret you stash, your hidden power
valued in talents, specie solid real esse state being
omygoooooooooo
djasay I may break into song, as I see
where this is headed headed up to see
from below what an *** hat I am, at times
out of body low
low as a JD Sumner solo.
A drunken god declared there is, as in
so be it
wine that makes glad.
so be it
wine that makes glad the core of man-made
in my image, goodness of happiness in any time
One more breath,
Sep 1, 2021
Sep 1, 2021 at 4:39 PM UTC
*ona mruga oczyma jak sra, czy jak szczy*?
(concerning one of my cats in the garden
easing the **** or bladder,
whichever - imagine saying it's a baby
when it's should be said: retract that idea of
nappies and breastfeeding, watch Prometheus -
girl quick on the mark, alien tadpoles ahoy!);
you'd love to see the rainbow of curses
i littered the ground around me -
all because i overslept my doctor's appointment
over the phone -
hell knows no womanly furies,
it's kitted out with them as standard -
mind you, it's about time to encounter
if not simply invite Dr. Zhivago to cool
things down -
such trivialities as only a woman
might know to be the basis of infuriated assault -
and about a thumb's length of whiskey
on an empty stomach, and three coffees...
shit's buzzing...
after vacuuming the house i make my oaths:
yes, the 21st century Homeric heroes to mind,
our modern heroes: heroism equivalent of
paying the gas bill -
entertainment value? zilch:
unless you're bound to be watching Odysseus
take the longest yawn spanning into the 22nd century.
no... i didn't have a rich father, but
they managed ******** into my mouth anyway,
no wonder all i get to say is: it stinks -
alter?
*nasrali mi do gęby,
nic dziwnego że mówie: smród!
smród!
nie jeden balas w szambie tym samym
demokratycznym słowem powie: smród
i rozkaz męczybuły nad głos!
a tu jakiś Kossak pięścią... sto razy wdepte
ci dekalog: dwór! dwór! nie pałacyk...
buda! buda, psie marnego skinienia
w aport! hujnia i homonto!
oraj pole... jebana mać oraj złote włókno
by przestał głód pytać o gram
sytu! oraj!*
beauty of out a loss in temperament,
no cocktail party for miles...
if you look closely you can
spot a Belgian field of poppies;
god the English malaise of attempting to curse...
the easiest curse in English is identified
as courtesy - sorry means as much as **** off*.
Sep 29, 2016
Sep 29, 2016 at 10:43 AM UTC
Tavus kuşu çok uzakta şimdi
postmodern bir ışık bile
\\\\ değil ////
- halbuki hiç bir zaman hiç bir ^şeytan
bu kadar güzel olmamıştı -
/Sosyoloji acımasız:
//uzak//
mitlerin yankı düzlemi
kinestesikle dudaklara uzak bir duruma kilitlendi./
(ve hem)
/Siyaset bilimi net:
Çokkültürlülük <Sıra ona gelmeden tüketildi.>
Kimlik politikaları <Ciddi mevzularda asılı kaldı.>/
- vucuduma
bir zaman
tavus kuşu dövmesi
yapmak isterdim // yapmadım.
Yine de zamanla ama
güneşin ne büyük
bir {düşünce} olduğunu kavradım. -
Apr 2, 2018
Apr 2, 2018 at 9:46 PM UTC
ja tamiza! ja tamiza!
raz i dwa, raz i dwa,
dziewczynka wojenka na imie ma;
trzy i cztery, trzy i cztery,
dziwne ona ma maniery;
pięć i sześć, pięć i sześć
wcale lodów nie chce jeść;
siedem osiem, siedem osiem:
wciąż o kości tylko prosi
dziewiędź, dziesięć, dziewiędź, dziesięć
kto z was kości jej przyniesie?!
kłamać cureńko nie ładnie!
w dupie z wami, i z waszymi wojnami!
ja wisła! ja wisła!
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
i the thames! i the thames!
one and two, one and two...
jungemädchen kleinkreig is the name;
three and four, three and four,
she has strange manners;
five and six, five and six...
i don't really like eating ice-cream ********
7 8, 7 8,
she's still asking for bones,
9 10, 9 10,
who among you will bring her the bones?
there's no worthy etiquette dear daughter, to have lied!
up yours! and all your reasons for war!
i the vistula! i the vistula!
Mar 23, 2017
Mar 23, 2017 at 10:27 PM UTC