Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Through the darkness I part the Veil,
And walk the hidden paths,
In the brightness beyond the pale,
I see what none have seen.
There's danger here in the world beyond,
In the gleam beyond the gloom.

And all my days it waits for me,
The calling in my blood,
And through the years I walk the paths,
That very few have seen,
The Veil grows thin as years go by,
In the gleam beyond the gloom.

Through the darkness I return again,
From those fair hidden paths,
And as I walk I learn to talk,
Like I once knew I could,
For few have been beyond the veil,
In the gleam beyond the gloom.

~In the Gleam Beyond the Gloom by Bethany "Lorekeeper" Davis, March 5, 2015


My attempt at translating it into Latin:

Velum parte post umbram,
Et ambulate per semitae occultae,
In splendóribus supra pallidus,
Non video quid viderim.
Non est hic mundus extra periculum,
In splendóribus post umbram.

Et omnibus diebus meis memet maneat
Vocatio in sanguine meo,
Et per annos ambulate semitae,
Valde pauci, quas vidi,
Velum crescit tenuis quod eunt anni,
In splendóribus post umbram.

Per tenebras revertentur
Ex his latet semitas occultae,
Et ego ambulo illis loquela,
Scientes semel ego potui,
Pauci abierunt trans velum,
In splendóribus post umbram.


And a translation of that Latin from an academic translation site:

And the hanging for the part after the shadow,
And walk by the ways of the hidden God,
In the brightness of beyond the pale,
I do not see what I saw,
He is not here the world is out of danger,
In the brightness after the shadow.

The call waits for me,
In my blood, and all my days,
And I will walk you through the years, the highways,
Very few men, that I have seen,
As the years go by the thin veil of the increases,
In the brightness after the shadow.

From these things it is hidden by the darkness,
They shall come again the paths of the hidden God,
And I, I walk the angels have speech,
Yet knowing that once I was able to,
They went to the other side of the veil of the few,
In the brightness after the shadow.
A M Ryder Apr 15
We are going
To die and
That makes us
The lucky ones

In the teeth
Of these
Stupefying
Odds, it is
You and I
In our
Ordinariness
That are here

The needle won't
Reach the record
And that's ok
We reach for
What to say
As the silence
Grows too strong
Yet nothing ever
Remains within
Forever is
Far too long
Saša D Lović Sep 2014
1

gledao je dugo svoju sen
zakrvavljenim očima
  grlo mu se grčilo

sekiru sa zida da ponese
u šumu
  šta bi drugo

inače često dovodi sebe
u takvu situaciju
  ne zbog nečeg patološkog

ne zbog neke skrivene želje
već zbog šume
  ona je i ovog puta kriva

usne su mu drhtale
šumom odzvanjao njegov dah
  drveće počelo da vrišti

suze cerove kvasile humus
no to ga ovog puta ne pokoleba
  ovog puta otići će mnogo dalje

na sekiru pade zrak
i ona umi njegovo telo
  svojim sjajem


2

mala fide
dim se vije mehovi nadimaju
  čekići biju

znojavi kovači brkove suku
piju vodu metal stenje
  pod serijom teških udaraca

crveni se još nerođena sekira
u agoniji nastajanja
  sijaju se oštri zub i uvo tupo

pa je utom zgrabiše klešta
sve zaneme
  sve sačeka prvi vrisak

susret sa vodom
mala fide
  šta avaj nastade


3

u početku beše raka
i on je plesao oko nje
  poslednji ples

uma atrofičnog
udovi mu leteli sekli etar
  bale kvasila mu lice

očiju zakrvavljenih
ni glasa da pusti
  zmije su stenjale upregnute

niz amove otrov se slivao
raka poče da biva jezero
  drveće spustilo grane

i sve više grdilo mu lice
o boli
  ples je bivao sve sporiji

ptice su sve tiše rikale
iz tame poče da se rađa tama
  grđa i crnja

muve su naokolo zujale
drveće počelo da vrišti
  suze cerove kvasile humus


4

i kako je plakala sekira
naišavši na kamen
  vatrene suze prštale naokolo

kamen se vrteo kamen je jeo
vatrene suze
  i zub oštriji postajaše

svetlost njena poče da izjeda tamu
grđu i crnju
  od one pređašnje

pade zrak na nagrđeno lice
i stade sa plesom
  zmijama skide jaram

umi udove svoje u jezeru
urlik zapara galamu oko njega
  i nastade tišina tišina tišina

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  progledao je


5

u početku beše i šuma
prašuma beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  plakao on plakala i šuma

jeli jedno drugo
grlo mu se grčilo
  udovi sušili crni dani behu

anđeli su sletali
kljucali mu oči
  koje su bile voda

donosili vatru u prašumu
da sagori um njegov atrofični
  vatra se gasila

donosili i vodu vodu mutnu vodu bistru
belu crvenu zelenu bilo kakvu
  voda se gasila


6

išla je sekira iz ruke u ruku
brzo i sigurno
  kroz vatru kroz vodu

padale glave
padalo drveće
  zub oštriji uvo tuplje držalje crnje

od krvi od zemlje
sekira je kružila
  tog su dana žene crno mleko muzle

ah nesreće
ptice su sve divlje rikale
  muve su zujale

pauci se razmrežaše
između prstiju njegovih
  ključala je lava u grudima šume

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  jezera


7

sa rukom stopila se sekira
skameni se dah pogled znoj
  kidao je dronjke od odeće

bale kvasila mu lice
konji su bili nemirni
  anđeoskim hučanjem šuma ga zvala

lišće je padalo sa drveća
magla proždirala etar
  ptice behu odletele

rožnjače mu se zabrazdiše
srce poče da kuca
  sekira urliče

anđeli behu odleteli
samo su muve zujale
  on penio

šuma hučala
jezero ključalo
  tišina


8

na kraju beše svetlost
prasvetlost beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  smejao se on smejala se i svetlost

jeli jedno drugo
grlo mu se širilo
  udovi listali crni dani behu prošli

demoni su izranjali
kljucali oči
  koje su bile vatra

donosili gmazove u svetlost
da opogane um atrofični
  gmazovi se sušili

donosili pegaze sa rogom
bele crvrne zelene bilo kakve
  krila im otpadala


9

stajali bi sekira i on stopljeni
u agoniji
  svetlost zaslepi oko njegovo

iz rožnjače kapala je lava
tuga poče da izjeda svetlost
  grđu i crnju od pređašnje

zub tuplji uvo oštrije držalje istrošeno
pade tren na nagrđeno lice
  i poče sa plesom

zmijama jaram na vrat
kezilo se njegovo lice sa dna rake
  progledao je


10

granulo je sunce i nesta svetlosti
zmije su strašno siktale
  upregnute

gledale kako se otrov iz jezera
pretvara u oblak
  oblak zakri sunce

i njegov um atrofični
udovi mu leteli
  pogađali ptice

muve su zujale
očiju zakrvavljenih
  pusti glas planine su se tresle

vetar poče da duva
umrsi mu kosu koža mu se ospe
  iz tabana poče korenje da niče


11

sva se magla upi u njega
on spusti sekiru u raku
  u raku doteče lava

i ne bi više zuba oštrog uva tupog
šume prašume svetlosti prasvetlosti
  jednostavno ne bi

na kraju beše
on
  u agoniji

postojao je

arcanum arcanarom, argumentum ad hominem
animal disputans, dixi.., animal bipes implume
cessante causa cessat et effectus, damnant quod non inteligunt
audiatur et altera pars, hominus libenter quod volunt credunt

multi famam, consientiam pauci verentur
boni pastoris est tondere pecus, non deglubere
bonum virum facile crederes, magnum libenter

non omnes qui habent citharam sunt citharoedi
currente calamo, cave quid dicis, quando, et cui
gigni de nihilo nihil, in nihilum nil posse reverti

*
..love always...



عرفان بن يوسف © AH 14/03/1432

'a latin verbs poem'
Saša D Lović Apr 2015
tren razuzdan razuzda sve zauzdano
što se uz vrisak pun sujete
rastajaše od uzdi svojih
poput deteta
kome se seče pupčana vrpca
ili radnika koji viče
burazeru proburazi mi aortu
a konj je plemenita životinja
i pauk koji zalud plete mreže
jer je konj brat vetrov
i pauk uzvikuje
dan i noć tvoje ime lucifere
zar si nem
dok čovek prži jaja
a ona mu se obraća
kao inferiornom biću
želi deset na oko
eh
zalud grca čovek
u procepu znatiželja
rađaće nam telad  telad
takve više nema
miriše joj butine
da to je miris ruže
konji ržu pauci cvile
vlažnih ruku odlaze u rasejanje
vetar drami
put jednostavan
i **** ga pozdravlja
jer njegov brat je konj
duplim dekom mu vida rane
jadan li je put
uzvikuje
kupite moje uši u prodavnici mešovite robe
lomne su iluzije
dok čovek kiti jelek
trepavicama njenim
uzeglom štrudlom napoio je konja
loman i radošću prevejan  mudrac
cmizdreći dao je ime njenoj duši
protkanoj hemoroidima
koji krvare
gore je smeštena smeša
blažen je onaj koji puva
kad procuri šulj
teško ju je doseći
opet se u snu  javlja
on
kibicerski smeće
i maže na krišku hleba
mrtvog mačora
teško ju je doseći kaže
sa uma najvažniju stvar
stvar je ona koja mu dolazi glave

to je vrdalama
ona zauzdava tren
Saša D Lović Apr 2015
smeješ se ptico bezočna
uneređena nezajažljivo
jalandžija se kezi sa dovratka tvoga
ptico bezočna
na krila pauci ti se razmrežaše

— The End —