Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Saša D Lović Jun 2014
promineš kraj njih i ne znaš
stojiš u redu za uspomenu
zuriš u onoga sa osmejkom
ne poznaješ moj zadah
razaznaješ samo grmljavinu
iz tvojih vena
iz tvog stomaka
iz tvojih koraka
a ja čujem kako odlaziš
pitam se dal si sama odlučila tako
ili su odlučili konji
koji laju na broj
11
Slavica May 2015
Čega se groziš,
čitatelju?
(Zaboravi diskretnost fonema)

Što ti se gadi,
gledatelju?
(Možda je do tvojih naočala)

Čega se bojiš,
čovječe?
(Praznog bih se odraza bojala i ja)
2014.
Milica Fara Nov 2017
Bila je sreda
jutro
Alarm je probudio
i moju glavobolju
Nepomična i ukočena
još uvek sam osećala
davne dodire tvojih prstiju
po mom telu
Peklo me je
koža je odumirala
Nebesko plavetnilo je sijalo
kroz proreze roletne
i dalo mi tračak života
Hladne kupatilske pločice
su izazivale jezu
u mom biću
dok sam pila kafu
i pripremala se za
novi dan
Novi život.
NEW
It was Wednesday
morning
The alarm woke up
my headache too
immovable and stiff
I still felt
ancient touches of your fingers
on my body
It burned me
the skin was dying
Sky blue was shining
through slits of shutters
and gave me a spark of life
Cold bathroom tiles
caused shivering
in my being
while I was drinking coffee
and prepared for
new day
New life.

— The End —