Sve počne kada nastupi tišina. Kada prestane svo šuškanje, lupkanje, svi koraci i kikot. Kada ostanem sama u svojoj sobi, u kojoj je jedini izvor svetlosti sveća sa mirisom vanile.
Tada, dok ležim pokrivena omiljenim mekanim ćebetom koje mi je poklonila baka još kada sam bila mala, tok misli me vodi u svetove za koje nisam ni znala da postoje. Ne osećam težinu svog tela, ne vidim više ni svetlost sveće. Veoma je slično snovima, ali ipak ne sanjam.
Odjednom, srce mi jače kuca, disanje mi se ubrzava i iz mira me izbacuju misli, koje sada ne teku, već jure kao da se takmiče koja će pre da dopre do mene. Nekim danima su to misli koje izgledaju kao polje maslačaka u proleće, obasjano suncem, u kom se čuje samo cvrkut ptica i moj smeh. Sa druge strane, moje misli mogu da izgledaju i kao sklop svih prirodnih nepogoda. Tada sklupčana sedim u uglu svog uma, osetim vrelinu požara i čujem grmljavinu, ali ne vidim ni prst pred okom.
Mada, kao što ništa u životu nije crno-belo, nisu ni moje misli. Uvek postoji taj međuprostor, to šarenilo ili ponekad samo praznina. Mnogo puta mi se desilo da uđem u svoj um i da on izgleda kao beskonačno bela soba puna pitanja. Koja pitanja se nalaze na beskonačno belom zidu vašeg uma?

“Það er alltaf einhver að deyja / There’s always someone dying.

Og alltaf einhver að fæðast / And always someone being born.

Sumir fæðast aldrei, þora því ekki / Some never make it—never dare.

Þora EKKI að láta drauminn sinn rætast – Framkallast / Not daring to light the torch.

Það er eitt stærsta verkefni lífsins / It is one of life’s biggest projects.

En flestir átta sig ekki á því, taka ekki eftir því / And most don’t get it—
Og svo er það of seint. / Until it’s already too late.

Láta samfélagið stela af sér sjálfs-myndinni; / Letting society steal their image;
Væntingar samfélagsins ráðast gegn þeim – / Or the expectations of society –

En alltaf er eitthvað að deyja, / And always something dying,

og eitthvað nýtt að fæðast. / And something else trying to get born.

Plís, ekki verða þjáður fáviti eins og ég. / Please, don’t become a tortured fool like me.”

Leifðu þér að fæðast / allow yourself to be born