Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Shivam Porwal Sep 2017
Chalo ! Chalo aaj kuch esa kiya jae,

Apne Sapno ko Haqeeqat se Joda jae,

Ye dono 1 dusre se bilkul alag hai,

par dono hi apni kabiliyat ke liye mashoor hai,

Sapne, Sapne to Aasman hai, Jinki koi seema hi nahi,

Par Haqeeeqat to Aag se Bhare angaare hai, Jin par chal pana itna aasan nahi.

Sapne to woh raah hai, Jo hume kuch karne k liye prerit karti hai,

par haqeeqat, haqeeqat to un sapno ko bhi tod deti hai.

To kya ab haqeeqat ko dekhkr, sapne dekhna chod de,

ya apni khwaisho ke rukh ko hi mod le,

Agar Nahi, To fir chalo haqeeqat ko swikarte hai,

Apne sapno ko haqeeqat banane me jutt jate hai,

Mehnat kar apni kabiliyat ke rang sajate hai,

Apne sapno ko apni Manjil tak lekar jate hai,

Apne khwabo ke pankho ko or feltate hai,

Thoda Haste hai, Thoda hasate hai,

Chalo na !!!

Apni zindagi ko thoda or kamyab banate hai !!!!..

Written By :
SHIVAM PORWAL
This poem describe the relationship between dreams and the reality
Bura

Hladnoća me opija
klizi niz kičmu lagano
do solarnog pleksusa
vrti spiralu vremena
i prvih stremljenja…

Bura udara u svom nesmiljenom bijesu ,čisti prljave ulice, još prljavije duše
nosi sve pred sobom , negdje već…
-U svom toplom kaputu ipak se zbijaš uz mene, ispod vunene kapice vire
samo crveni obraščići i leden vrh nosića.
-Nije neki dan za šetnju pomislim, al nije me briga, dok god se pripijaš uz mene
vjetar mi ne može ništa.
-Jedan veliki bor uz obalu ponosno se odupire buri, savija se , lomi, ali opet uspravlja
i šepuri pred olujom.
-Zastaješ, guraš me ispod mirisnih iglica ,naslanjamo se na golo deblo …ljubim ti vrh nosa
grlim obraze rukama, grijem ih, ljubim promrzle usne do krvi, upijam bistrinu života
u najčišćem, najnesputanijem obliku, guraš mi ruke ispod majice, hladne su i tople
istovremeno
i ja zatvaram oči, neki val , ljut što ga ne primjećujemo baca se na hrid i razbija o nju, kapljice
nošene vjetrom padaju na nas kao mala sleđena koplja, ali nas nije briga, uspavani na milijun godina
u tom jednom trenu, združeni u igri vjetra, mora, opijeni mirisom joda i borovine, ukopani čvrsto
u crvenu zemlju ispod nas… samo tražimo da nas svemir ostavi na miru, barem taj jedan tren
dok stvaramo peti element…

— The End —