Classics
Members
Cardiff
I work in mental health which is pretty stressful sometimes so my outpourings are my release. Please note that all works posted by me are ...
27/F/Los Angeles, CA
Just here breathing and quickly fleeting.
29/We're all a bit mad here.
To each One's own, but I'm keping mine. Everyone has a piece of the divide, but some motha'fucka's really oughtta just give it back. Blessings ...
Poems
Saša D Lović Apr 2015
zamisli
Saša D Lović
Apr 2015
zamisli da sva moja sećanja
upletena u tvoje pletenice
naglo promene smer
i pretvore se u budućnost
bi li tada bila moja krotka srna
ili bi pletenice rasplela
pustila da se raspršim kroz vreme
da mi lice posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno
zamisli da svi moji koraci
upleteni u tvoje vekovne bore
naglo promene smer
i pretvore se u suze
bi li njih sirote u svilu svoju primila
ili bi korake u glib usmerila
pustila da se zaglibim u vreme
da mi osmeh posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjen
zamisli da svi moji dodiri
dok se šarene širom tela tvog od reka
naglo promene smer
i postanu godovi u tuđem orahu
bi li tada haljinu rastvorila
svetlošću sveće grudi umila
ili bi dodire po žiletu prošetala
tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala
u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug
bi li od sećanja postelju sačinila
prozore zatvorila
bi li od koraka oblake izatkala
svetlo utulila
bi li od dodira gromove sastavila
naga i topla
sa jesenjim vetrom ljubav vodila
bi li se to tako željna usudila
upletena u tvoje pletenice
naglo promene smer
i pretvore se u budućnost
bi li tada bila moja krotka srna
ili bi pletenice rasplela
pustila da se raspršim kroz vreme
da mi lice posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno
zamisli da svi moji koraci
upleteni u tvoje vekovne bore
naglo promene smer
i pretvore se u suze
bi li njih sirote u svilu svoju primila
ili bi korake u glib usmerila
pustila da se zaglibim u vreme
da mi osmeh posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjen
zamisli da svi moji dodiri
dok se šarene širom tela tvog od reka
naglo promene smer
i postanu godovi u tuđem orahu
bi li tada haljinu rastvorila
svetlošću sveće grudi umila
ili bi dodire po žiletu prošetala
tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala
u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug
bi li od sećanja postelju sačinila
prozore zatvorila
bi li od koraka oblake izatkala
svetlo utulila
bi li od dodira gromove sastavila
naga i topla
sa jesenjim vetrom ljubav vodila
bi li se to tako željna usudila
Dev Nov 2014
Dear Little Bi-Girl,
Dev
Nov 2014
I see you.
And I hear them too.
"You need to choose."
"Well you must like one more than the other"
"This is just a phase."
"Oh, you're just confused."
I see you.
And I hear society.
Today, society feels threatened by anything that does not fit a label.
Especially if that label leads to more confusion than clarity.
Dear Little Bi-Girl, you are not the problem.
Gay - Men who like Men
Lesbian - Women who like women
Bi-****** - you like both?
Dear Little Bi-Girl, they are confused by you.
Bi-sexuality is what the "B" in LGBT stands for.
Proving that you are recognized as "different" and it's okay.
But yet you still feel the lack of respect associated with who you want to love.
Little Bi-Girl, you remind society that there is a grey area in this black and white world.
You are the blurred line.
You are the example of half and half.
You are the misunderstood.
And I still see you.
Not fully allowed to be a part of the straight world and not fully allowed to be a part of the gay world.
You feel awkward in both.
You don't fit in a box.
Borderline hetero, borderline ****.
And I still see you.
You like the softness of a woman,
The ruggedness of a man,
And society is not content with your opinion of your ****** orientation:
"I just like people".
Society is loud and drowns you out.
"You need to choose."
"Well you must like one more than the other"
"This is just a phase."
"Oh, you're just confused."
But Little Bi-Girl,
I see you.
You can't choose.
You don't like one more than the other.
and It's not just a phase.
You're not confused.
Society is.
Dear Little Bi-Girl,
I hear you.
I am you.
And I hear them too.
"You need to choose."
"Well you must like one more than the other"
"This is just a phase."
"Oh, you're just confused."
I see you.
And I hear society.
Today, society feels threatened by anything that does not fit a label.
Especially if that label leads to more confusion than clarity.
Dear Little Bi-Girl, you are not the problem.
Gay - Men who like Men
Lesbian - Women who like women
Bi-****** - you like both?
Dear Little Bi-Girl, they are confused by you.
Bi-sexuality is what the "B" in LGBT stands for.
Proving that you are recognized as "different" and it's okay.
But yet you still feel the lack of respect associated with who you want to love.
Little Bi-Girl, you remind society that there is a grey area in this black and white world.
You are the blurred line.
You are the example of half and half.
You are the misunderstood.
And I still see you.
Not fully allowed to be a part of the straight world and not fully allowed to be a part of the gay world.
You feel awkward in both.
You don't fit in a box.
Borderline hetero, borderline ****.
And I still see you.
You like the softness of a woman,
The ruggedness of a man,
And society is not content with your opinion of your ****** orientation:
"I just like people".
Society is loud and drowns you out.
"You need to choose."
"Well you must like one more than the other"
"This is just a phase."
"Oh, you're just confused."
But Little Bi-Girl,
I see you.
You can't choose.
You don't like one more than the other.
and It's not just a phase.
You're not confused.
Society is.
Dear Little Bi-Girl,
I hear you.
I am you.
About a year ago, I came out as bi-******. A label I hate to use, but the only one society has to describe me, and my ****** orientation. It was an interesting experience. I was no longer a part of the hetero world, but I was not really a part of the gay community as I thought I would be. This poem reflects some of the major identity issues I struggled, and continue to struggle with on a daily basis.
The Melody of My Life
Oct 2016
Rani jutarnji intervjui
#1 Dok grad spava uz cvrkut ptica koje niko ne osluskuje.
M: Sta za tebe znaci cvrkut ptica?
mh: Za nekog ko zivi citav zivot pored ulice, tacnije u nivou ulice, gde me od trotoara deli nekih 25-35 cm zida, a od vozila 1.5 -2 m, priguseni zvuk vozila koji se postepeno pojacava i postepeno gubi u kracim ili duzim intervalima uz onaj huk u trenutku prolaska kao i govor prolaznika, urezao se u mene i postao deo mog zivota.
Retko uhvatim sebe kako slusam te zvukove sem kada mi se neki bas nametne i to onaj ljudski u duzini jedne recenice koja moze da se izgovori prolaskom pored par metara zida. Iz te jedne recenice koja ima svoj zvuk i tematiku profil prolaznika je vrlo lako zamisliti. Ponekad mi izmame osmeh, a ponekad uznemirenost, pa i strah.
Tematika tih recenica mogla bi se podeliti u zavisnosti od doba dana kada su prolaznici aktivni. Od onih dnevnih tema najglasnije su vaspitno-obrazovne gde se dete uci kako da ne ide ni slucajno pored ivicnjaka, a od onih nocnih, najglasnije su one ljubavne gde tacno znam da u narednih sto metara sledi raskid ili strastven ***.
Ima i onih tema gde ti se smuci i gde sam u fazonu “hajde bre vise” a to su naravno komsijske, koje kad krenu znam da ce trajati bar pola sata ili u kasnim nocnim satima taxi teme, ko koga ceka i ko gde ide.
Ponekad znam da provirim kroz roletne i zateknem vrlo kreativne scene, recimo kreativno iscrtavanje kruga sto mi zene ne bismo mogle.
Vikend je predvidjen za vristanje zena koje pokusavaju da prekinu tucu pijanih iz kafica gde kako se otvaraju vrata treste narodnjaci, a ima i onih koje vole da bacaju veliko kamenje na takve kafice i onda brzim trcecim koracima prodju pored mog prozora.
mh: uh, sto meni ne idu ove duge forme
M: pa zasto ih onda koristis?
mh: Ma ne znam, dosadno mi, a i znam nekog ko voli glupe textove.
mh: Dakle, gde sam ono bese stala. A da, zasto volim cvrkut ptica.
Pa, tokom studija najvise mi je prijalo da u nocnim satima, kad se sve primiri, kad svi polegaju i saobracaj se razredi i kad se moje telo zagreje, da krenem sa radom na studentskim zadacima. Iz dana u dan ritam bi se menjao i ja bih sve kasnije i kasnije odlazila u krevet i tako sve dok nije pocelo da svice.
U tom pomeranju pocela sam da uocavam kad se sta desava na ulici i polako prestajala da gledam na sat. Djubretari bi bucno prosli u 4am a negde izmedju 4:30 - 4:45 bi nastao muk, noc bi pocela da prelazi u dan i tada bi krenulo oglasavanje ptica.
I dan danas ne znam koja ptica je u pitanju jer sa prozora se nije dalo videti ali nije, vrabac, nije golub, nije lasta, ne kresti ko vrana, svraka, nije gugutka sa svojim”dugo spiš”, ne znam, ali znam da je pesma lepa i da dolazi od nekog ko zeli da privuce paznju na sebe. I taj osecaj da priroda opstaje medju ovim betonom mi je bila bas lepa i zanimljiva jer su ptice pronasle rupu u buci i koristile taj momenat da komuniciraju daleko od usiju mnogih.
Te ptice su u stvari bas pametne i prakticne, kad stigne jesen, a one lepo na jug, tamo gde je prijatnije, a ne da se smrzavaju, budu sumorni sve do proleca kao “mi ljudi iz gradova” - Milan Mladenovic
Ptice bi oznacavale tada i pocetak tv emisije nekog kuvara koji bi parlao na spanskom onako kako to samo oni umeju i ja bih sa zamisljenim ukusom polako uranjala u san.
mh: Vreme mi je da uronim u san, zato Laku noc do sledeceg intervjua.
M: Laku noc tebi i svim citaocima
__________
#2 Iskrenost - veoma skup poklon
M: Kako tumacis ove recenice koje smo pronasli na jednom zidu, moglo bi se reci jednu pored druge?
- "Iskrenost je veoma skup poklon, ne ocekuj ga od jeftinih ljudi"
- "Nije vazno da li je skupo, nego da li se isplati"
mh: Nek odgovor ostane za neku drugu priliku.
Prosao je sajam knjiga pa bih volela da podelim sa citaocima jednu pesmu inspirisanu knjigama, zove se "Neizreceno"
NEIZRECENO
Lagano je
prelazila
prstima
preko korica
u ritmu
sto neznost
izaziva
Pogled
mi se usmerio
na pokret
na zelju
stajala je pored
primetila je
izgovorila je
Ja tako
kada mi se
svidjaju
korice
Uzvratih joj
da volim
u muzejima
preko skulptura
da predjem
dodirom
dozivim oblik
osetim teksturu
Znas li ti da je to zabranjeno?
Rece ona
ozbiljno
Tu sam zastala
a u glavi je
odzvanjalo
E jbg
kad volim
ono sto je zabranjeno
E jbg
kad volim
ono sto je zabranjeno
E jbg
vise nije bila tu
vise nije bila pored
ali je i dalje odzvanjalo
mh, Novembar 2016
M: Danas si okrenula novi list?
mh: Today is the day :D
---------------------------------------------------
#3 Koja je tvoja maska?
M: Evo posle relativno duge pauze konacno smo uhvatili mh da nam kaze par reci o tome sta se desava i zasto je nema, da li sprema nesto novo...
mh: Dobro vece svim citaocima i tebi M posebno. Evo samo par reci o tome da se priprema program naucno -obrazovnog karaktera za sledecu 2017 godinu. Bice tu dosta toga sto ce iziskivati da citaoci udju u sebe i potraze neke odgovore.
Jedna od prvih tema bice maske, kako nastaju, njihova uloga i podela.
M: Ja se posebno radujem znajuci da vec dugo radis na tome i verujem da ce sve maske pasti :)
mh: Pa eto nadam se da sam citaocima vec zagolicala mastu i da ce biti tu da isprate program koji sledi.
M: btw. Imali smo jednog citaoca iz unutrasljosti sa komentarom na pesmu "Neizreceno" kaze, u pesmi se navode "korice kao predmet svidjanja" da li to oznacava neku povrsnost ili...?
hm: ne, ne , ne cak naprotiv, sasvim suprotno, oznacava jednu otvorenost da se zaviri i pronadje nesto dublje ispod raznoraznih korica, sem knjige, postoje tu i recimo modni casopisi, ili katalozi o uredjenje enterijera... Tako da mislim da je rec sasvim na svom mestu.
M: Hvala ti mh, ne bi te vise zadrzavali. Vidimo se uskoro :)
mh: vidimo se, pozdrav svim citaocima :)
NASTAVICE SE...
#1 Dok grad spava uz cvrkut ptica koje niko ne osluskuje.
M: Sta za tebe znaci cvrkut ptica?
mh: Za nekog ko zivi citav zivot pored ulice, tacnije u nivou ulice, gde me od trotoara deli nekih 25-35 cm zida, a od vozila 1.5 -2 m, priguseni zvuk vozila koji se postepeno pojacava i postepeno gubi u kracim ili duzim intervalima uz onaj huk u trenutku prolaska kao i govor prolaznika, urezao se u mene i postao deo mog zivota.
Retko uhvatim sebe kako slusam te zvukove sem kada mi se neki bas nametne i to onaj ljudski u duzini jedne recenice koja moze da se izgovori prolaskom pored par metara zida. Iz te jedne recenice koja ima svoj zvuk i tematiku profil prolaznika je vrlo lako zamisliti. Ponekad mi izmame osmeh, a ponekad uznemirenost, pa i strah.
Tematika tih recenica mogla bi se podeliti u zavisnosti od doba dana kada su prolaznici aktivni. Od onih dnevnih tema najglasnije su vaspitno-obrazovne gde se dete uci kako da ne ide ni slucajno pored ivicnjaka, a od onih nocnih, najglasnije su one ljubavne gde tacno znam da u narednih sto metara sledi raskid ili strastven ***.
Ima i onih tema gde ti se smuci i gde sam u fazonu “hajde bre vise” a to su naravno komsijske, koje kad krenu znam da ce trajati bar pola sata ili u kasnim nocnim satima taxi teme, ko koga ceka i ko gde ide.
Ponekad znam da provirim kroz roletne i zateknem vrlo kreativne scene, recimo kreativno iscrtavanje kruga sto mi zene ne bismo mogle.
Vikend je predvidjen za vristanje zena koje pokusavaju da prekinu tucu pijanih iz kafica gde kako se otvaraju vrata treste narodnjaci, a ima i onih koje vole da bacaju veliko kamenje na takve kafice i onda brzim trcecim koracima prodju pored mog prozora.
mh: uh, sto meni ne idu ove duge forme
M: pa zasto ih onda koristis?
mh: Ma ne znam, dosadno mi, a i znam nekog ko voli glupe textove.
mh: Dakle, gde sam ono bese stala. A da, zasto volim cvrkut ptica.
Pa, tokom studija najvise mi je prijalo da u nocnim satima, kad se sve primiri, kad svi polegaju i saobracaj se razredi i kad se moje telo zagreje, da krenem sa radom na studentskim zadacima. Iz dana u dan ritam bi se menjao i ja bih sve kasnije i kasnije odlazila u krevet i tako sve dok nije pocelo da svice.
U tom pomeranju pocela sam da uocavam kad se sta desava na ulici i polako prestajala da gledam na sat. Djubretari bi bucno prosli u 4am a negde izmedju 4:30 - 4:45 bi nastao muk, noc bi pocela da prelazi u dan i tada bi krenulo oglasavanje ptica.
I dan danas ne znam koja ptica je u pitanju jer sa prozora se nije dalo videti ali nije, vrabac, nije golub, nije lasta, ne kresti ko vrana, svraka, nije gugutka sa svojim”dugo spiš”, ne znam, ali znam da je pesma lepa i da dolazi od nekog ko zeli da privuce paznju na sebe. I taj osecaj da priroda opstaje medju ovim betonom mi je bila bas lepa i zanimljiva jer su ptice pronasle rupu u buci i koristile taj momenat da komuniciraju daleko od usiju mnogih.
Te ptice su u stvari bas pametne i prakticne, kad stigne jesen, a one lepo na jug, tamo gde je prijatnije, a ne da se smrzavaju, budu sumorni sve do proleca kao “mi ljudi iz gradova” - Milan Mladenovic
Ptice bi oznacavale tada i pocetak tv emisije nekog kuvara koji bi parlao na spanskom onako kako to samo oni umeju i ja bih sa zamisljenim ukusom polako uranjala u san.
mh: Vreme mi je da uronim u san, zato Laku noc do sledeceg intervjua.
M: Laku noc tebi i svim citaocima
__________
#2 Iskrenost - veoma skup poklon
M: Kako tumacis ove recenice koje smo pronasli na jednom zidu, moglo bi se reci jednu pored druge?
- "Iskrenost je veoma skup poklon, ne ocekuj ga od jeftinih ljudi"
- "Nije vazno da li je skupo, nego da li se isplati"
mh: Nek odgovor ostane za neku drugu priliku.
Prosao je sajam knjiga pa bih volela da podelim sa citaocima jednu pesmu inspirisanu knjigama, zove se "Neizreceno"
NEIZRECENO
Lagano je
prelazila
prstima
preko korica
u ritmu
sto neznost
izaziva
Pogled
mi se usmerio
na pokret
na zelju
stajala je pored
primetila je
izgovorila je
Ja tako
kada mi se
svidjaju
korice
Uzvratih joj
da volim
u muzejima
preko skulptura
da predjem
dodirom
dozivim oblik
osetim teksturu
Znas li ti da je to zabranjeno?
Rece ona
ozbiljno
Tu sam zastala
a u glavi je
odzvanjalo
E jbg
kad volim
ono sto je zabranjeno
E jbg
kad volim
ono sto je zabranjeno
E jbg
vise nije bila tu
vise nije bila pored
ali je i dalje odzvanjalo
mh, Novembar 2016
M: Danas si okrenula novi list?
mh: Today is the day :D
---------------------------------------------------
#3 Koja je tvoja maska?
M: Evo posle relativno duge pauze konacno smo uhvatili mh da nam kaze par reci o tome sta se desava i zasto je nema, da li sprema nesto novo...
mh: Dobro vece svim citaocima i tebi M posebno. Evo samo par reci o tome da se priprema program naucno -obrazovnog karaktera za sledecu 2017 godinu. Bice tu dosta toga sto ce iziskivati da citaoci udju u sebe i potraze neke odgovore.
Jedna od prvih tema bice maske, kako nastaju, njihova uloga i podela.
M: Ja se posebno radujem znajuci da vec dugo radis na tome i verujem da ce sve maske pasti :)
mh: Pa eto nadam se da sam citaocima vec zagolicala mastu i da ce biti tu da isprate program koji sledi.
M: btw. Imali smo jednog citaoca iz unutrasljosti sa komentarom na pesmu "Neizreceno" kaze, u pesmi se navode "korice kao predmet svidjanja" da li to oznacava neku povrsnost ili...?
hm: ne, ne , ne cak naprotiv, sasvim suprotno, oznacava jednu otvorenost da se zaviri i pronadje nesto dublje ispod raznoraznih korica, sem knjige, postoje tu i recimo modni casopisi, ili katalozi o uredjenje enterijera... Tako da mislim da je rec sasvim na svom mestu.
M: Hvala ti mh, ne bi te vise zadrzavali. Vidimo se uskoro :)
mh: vidimo se, pozdrav svim citaocima :)
NASTAVICE SE...