Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Kodfather was a young adult
At the time this story begins

He went to a tea shop
with one of his followers

Started debate
with few of the fellow
Tea-toddlers
and was virtually
unbeatable

Impressed with his oratory skills
One man asked
How old are you Kod?

Dunno sir
But one thing
My mother said once
When my sister was born
"You are three years older than her Pizzie"
For she loves pizza

Thirteen years passed since
So I must be
Sixteen years older than her
*Now
To know more about the Kodfather and his sister, Rose, check here

http://hellopoetry.com/poem/905459/swamy-downey-begins/
persefona Apr 2016
onda kada mislim o lepim a propalim secanjima,
kada ponekad sebi to dozvolim
najstrasnije se kaznim.
kidam i ljustim sebe razlozima
dopustam samo jednoznacnost.

onda kada mislim o njihovoj liniji
isprekidam je
tako su mi prazni
tako nedostizni
njihova linija obecanja, strahova, velikih saka i praznih stomaka
uzasava me.

onda pomislim  kod onih drugih mora da je bolje, toplije i neznije
mozda tamo more postoji

stene

istina


onda, opet setim se plavog vrtloga
onda, opet kaznim se
Elea McCollough Feb 2021
KOD
X-
Imagine a world
Where this sensation would resonate forever
Our organic matter and chemically induced brain could produce it
Naturally
Everything seems simple now
There’s so much beauty in this serenity
It’s almost euphoric
The taste of peace is tempting
But my mind won’t allow for that amount of tranquility
Unfortunately I was born to endure everlasting ups and downs
This stillness is sensational
Who would have thought the cease of time would feel so exhilarating
It’ll be over soon
Let me enjoy this
Before the handles begin moving again
02/15/2021
Budding Dirt Oct 2017
ANG'O MOMIYO PINY MABOR? Agoyo erokamano Ne Nyasaye mosewara kuom tuoche,dhier kod masira.Kendo daher mar goyo erokamano gi chunya duto ne ji duto mosebedo ka konya kendo tala e yore mag rieko gi ngima.Ndikoni en achiel kuom weche masetemo mondo andik ne joherana kendo ji duto ma puonjore yore ngima kowuok kuom weche ma andiko . Nitiere ndalo moro mane asandora malit bang' akweda modhuro ,kendo ndalo mang'eny asetemo wuok kuom mibadhi gi masira go. Omiyo ne aneno kit dhano kane chandruok omako chunya,chandruok mar manyo rieko.Ji mangeny ne oweya kagiwacho ni gik matimo ok kare,ji matin ahinya emane obedo piny mondo owinj gimane chando chunya.Jogo duto agoyonegi erokamano. Omiyo kane andiko gigi chunya ne gombo mondo ji duto oyud rieko kawuok gi gik ma awacho gi. Ji mang'eny temo mondo oyud gik piny gi yore ma ok ber,an agoyo erokamano ne ruodha kuom taya e ler ka adimbora mondo abed ng'ato ma an kawuono. Andiko wechegi mondo uyud ler kowuok kuom puonjo madieri.Piny ka ok nyal res gi muma inyalo rese gi thum gi ndiko.Omiyo akao kinde mondo andik weche maneno ,ka pogo oganda e pinyka. An ajaote.Kik igoya lero nikech apogora gi mibadhi gi miriambo.Ruaka uru e chunyu,kendo ukao kinde uwinj weche matemo pimo. Ne Ji duto marito ndiko ma asebedo kandiko ndalo mane apondo e **** dhano,beduru mana gi kwe nikech chunya nikodu machiegni,aherou. -Synopsia mar Piny Mabor,Budding Dirt. "As an artist, I feel that we must try many things - but above all, we must dare to fail. You must have the courage to be bad - to be willing to risk everything to really express it all."-Budding Dirt My mind is a sea of monarch butterflies. That flutter, all hella haphazard and disordered. As delicate as rice paper. And impatient. No matter how I chase them. I cannot catch them. Because while I’m clomping through the brush, swinging a net and crushing the seedlings, they are dancing from flower to flower, unperturbed by my pursuit. Flittering in the sun like the skittish memory of a dream in the light of day'-Budding Dirt
Ima jedna devojcica zove se Nika. Gledam je kako raste vec dobrih godinu dana od kako skoro svake nedelje odlazim na neke casove. Uvek me doceka ispred vrata na stepenicama, onako uzbudjeno, pozdravi se, malo se izmazimo i onda je zovu u drugu sobu ne bi li smetala casu, mada zna ona da se usunja i dodje po jos mazenja.  Dok je bila mala to je bilo lako, prosla bi ispod staklenog stola, kojim sam uvek zabarikadirana sa jos dve fotelje. Jednom nesvesna da je porasla skoro pa se zaglavila , samo je uspela da proturi glavu ispod stola tek toliko da joj njuska izadje kod mene.

Inace Nika ima sad taktiku kako da se tako velika smesti na krilo. Prvo sedne ispred tebe , sva je fina, mirna, onda ti pocnes da je mazis, a ona ti uzvrati sa kojim lizom, sto je vise mazis sve te vise lize i onda krene podignutim prednjim sapama polako da te gura i da ti se priblizava licu pokusavajuci da te lize i kako imas tedenciju da se odmaknes otvori se prazan prostor na kolenima gde ona samo prebaci svoj trup i onda je opet sva mirna ko bubica i uziva (i tesko ju je skloniti :) ).

Pre nekoliko meseci Nika nije bila dobro, nesto je pojela napolju i ukucani su bili poprilicno zabrinuti jer je to bio prvi put da je vide takvu. Sela je u fotelju pored mene i spustajuci njusku prema vratu dok je mazim kao da je govorila: " ne nisam danas dobro"

Nika je retriverka.

Podsetila me je na jos jednu devojcicu koja je isto znala da dodje i pozdravi se sa mnom.

Jednom, bila je neka guzva, iz druge prostorije cula sam je kako laje sto se nije cesto desavalo, a i ovo lajanje koje se ponavljalo nije bilo oglasavanje kad neko dolazi ili lajanje na nekog prolaznika, vec da nesto nije u redu i to vlasnici pasa sigurno znaju i prepoznaju ali vlasnica tada nije bila tu.

Nakon nekog vremena verovatno ne znajuci vise sta ce, setila se i dosla je do mene u drugu prostoriju gurajuci glavu ispod stola i daju ci mi znak da joj je muka. Ustala sam i otvorila najbliza vrata, razumele smo se i ona je odmah krenula za mnom da joj otvorim vrata od unutrasnjeg dvorista kako bi mogla da se jadnicak tamo olaksa. Do dvorista u prolazu pored ulaznih vrata, u prostoriji sa zasticenom vrstom, ona je vec bila izbacila poprilicno iz sebe, a niko je nije video niti cuo.

Kad se setim toga da je dosla kod mene i da sam mogla da joj pomognem, meni draga zivotinja :)


hm maart 2017
Juce sam imala neku terapiju na senjaku u 11h, kicma, u zurbi sam izasla iz stana okrenula 2 puta kljuc, izvukla ga, spustila se stepenicama do lifta, pozvala lift, a onda se setila da nisam ponela mobilni, bio mi je vazan, okrenula se, spustila stepenicama, izvadila kljuc i krenula da ga ubacim u bravu, kad ono nece, probaj drugi put, nece, treci, nece, sijalica ne radi, neki polumrak, cucnem da vidim da se nesto nije pomerilo, gledam kljuc da se nije polomio, oblija me znoj, ne mogu da verujem, pocinjem da se nerviram, vec kasnim na terapiju, ustajem spustam se niz stepenice, zovem lift, dok se vozim do dole razmisljam, trebace mi bravar, ne mogu da cimam tatu, znam za jednog na vracaru pravi kljuceve, mozda se razume i u brave, al subota je ko zna da li mogu da ga nadjem, dolazim do stanice, ulazim u trolu, vozim se kratko, srecom postoje table koje me navode do mesta gde sam se uputila, uazim u zgradu, doktor me prima, vrsi pritisak na bolno mesto, izvija me, mozda da se vratim da pitam komsinicu da li ima baterijsku lampu, da probam jos jednom, prebacuju me na struju, laser i ono trece uvek zaboravim, lezim na boku, prija mi hladan gel, zalim se sta mi se dogodilo, tesi me, mozda je sve u redu, ipak cu se vratiti da pogledam jos jednom,  ulazim u trolu, cekam zeleno, smirujem sebe, bice ok, prelazim ulicu, proradice, dolazim do zgrade, ulazim u lift, pritiskam dugme za cetvri sprat i tad shvatam gresku u koracima, pocinjem da se smejem, mislim se, da li me je neko video od komsija, spustam se niz stepenice bez problema ulazim u stan, nastavljam da se smejem, ne mogu da verujem sta sam uradila, rekli su mi da u stanu ispod ne zivi niko, srecom, uzimam mobilni, zakljucavam vrata, silazim niz stepenice, spustam se liftom, vozim se trolom, svracam do kokija da se castim nekim secerom, kakvo olaksanje, odlazim kod mojih na rucak, pomislim na tebe, pomisim i na sebe i svoju izgubljenost, ne zameram ti na reakciji, shvatam da te nesto puca iznutra, puca i mene, i ko bi poverovao da je takav susret moguc opet, logika namece, ako je ono pocetak, ovo je kraj, ali kraj cega, i da pobegnemo, da precutimo, da se sutra susrecemo bez prepoznavanja, problem ce i dalje ostati u nama.

mh maj 2017
Kodfather was a young adult
At the time this story begins

He went to a tea shop
with one of his followers

Started debate
with few of the fellow
Tea-toddlers
and was virtually
unbeatable

Impressed with his oratory skills
One man asked
How old are you Kod?

Dunno sir
But one thing
My mother said once
When my sister was born
"You are three years older than her Pizzie"
For she loves pizza

Thirteen years passed since
So I must be
Sixteen years older than her
*Now
To know more about the Kodfather and his sister, Rose, check here

http://hellopoetry.com/poem/905459/swamy-downey-begins/
Do cilja u zivotu dolazimo iz dva puta, jednom kada ga zamislimo i jednom kada ga ostvarimo.

--
Na spratu se nalaze dve sobe za spavanje, jedna je bolja od druge.

Dole je omanje ogradjeno dvoriste sa lozom iz kog se ulazi u vecu trpezariju sa kuhinjom i kupatilom.

Na ostrvu se voda skuplja od kisnice u "bazene" i koristi za toalet , tusiranje, pranje sudova, a za ostale potrebe se kupuje.

Jedna od prodavnica je kod tornja, a apartman je druga ulicica od tornja, desno od zapustenog teniskog igralista od koga je levo policijska stanica.

Hrana je skuplja nego u Zadru.

Od ukupno 5-6 restorana jedan sam isprobala jednom, bilo je ok ali mrsavo, verujem da su ostali bolji, zapravo verujem da se rano ujutro moze naci sveza riba kod ribara.

Sve u svemu nije fancy ali ima dusu za onog kome dusa treba.

*mh
O da, bila sam bas debelo dete u jednom periodu detinjstva. Moji bas nisu bili takticni, umesto prvo da me posalju u zagorje a posle na more da se malo istrosim plivanjem, oni bi me prvo vodili na more a onda davali babi.A tamo u zagorju u jednom selu blizu varazdinskih toplica sve domace. Vrhnje sa sirom, mlad kackavalj baba pravila od komsijskog kravljeg mleka koje sam inace pila svakog dana i to tek pomuzenog sa temperaturom krave. Domaca jaja, domaci hleb, slaninice, kobasice, razne pite i slatke i slane pecene u sporetu na drva. Iz baste paradajza, krastavca i paprika. A davali su mi i da popijem po malo vina domaceg koje je babin brat pravio i koje je stajalo u nekoliko bacvi u podrumu kuce, a koje su me cesto slali onako da povucem na crevo pa pretocim u flasu. Verujem da je mami bio sok kada bi me videla nakon mesec dana u promenjenom obliku, zapravo bila je besna na svekrvu poprilicno. Kod kuce bih uglavnom doruckovala ili vecerala sama za stolom, i to je bila prilika za mastu, a mastala sam da imam sestru ili brata. Napravila bih sendvic za sebe a i sendvic za imaginarno drustvo, naravno oba sendvica bi zavrsila u meni. S kim ti sada jedes? Rekli mi a da nisam ni pitala nego doslo samo po sebi na temu BG Kaze: "imamo dve sestre koje stalno dolaze ali ne pricaju".

*mh sep 2017
...posle bolnice i sve mi je nekako cudno kao kad se vratim sa mora. Grad deluje drugacije i nista me ne dotice i ne remeti, u stvari taj cudan osecaj je zbog saznanja da postoji bolje mesto od ovog kao sto je more ali da postoji i gore kao sto je bolnica.

Ja sam ok ali sam se juce kada sam napustala sobu osecala neprijatno jer jesam ok, a svi oko mene u toj sobi nisu i pitanje je kada i da li ce se ikada vratiti u normalu nakon mozdanog udara.

Mlada zena, 30 god tek se porodila i za pet dana nakon porodjaja dozivi mozdani, cela leva strana paralizovana, srecom prica povezano i kaze da su joj na porodjaju vrsili jak pritisak na stomak i da je to mozda uzrok. Sutra ce nakon 3 nedelje da je nekako spuste do ulaza da vidi svoju bebu, a i sina od 2 godine.

Baba Italija, kako su je medicinske sestre prozvale inace italijanka iz Djenove dosla je u posetu kod sina i dozivela mozdani. Uporno je pokusavala praveci iste pokrete da se odveze od kreveta za koji je i nogama i rukama bila vezana zavojima, da prica na italijanskom sestrama koje je nista ne razumeju ali joj uz smeh odgovore na srpskom kada ih oslovi sa signora, vikala bi ocajna aiutami, aiutami! i ponavljala mio figlio,mio figlio Giorgione. Sin vrlo pazljiv stajao bi nad njom i drzao je za ruku sve vreme tokom poseta. Imao je muku da se sporazume sa setrama koje ne govore engleski. Bio je vrlo zahvalan sto mogu da pomognem u prevodu i da mami dam vode kada bi trazila acqua, acqua, per favore, acqua. On se nije zvao Giorgione to je bilo ime drugog sina. Bilo je neverovatno gledati kako sama izvlaci kateter za hranu iz nosa nakon sto je sestra zaboravila da veze jednu ruku, a i onaj za urin, u krevetu je bio haos. Onim manje tolerantnim sestrama to se nije svidelo i na povrsinu je isplivavala njihova grubost. Sin je bio prezadovoljan kada su dosli da je vode za Trst.


Opstinska radnica...

Mislim da ne mogu da nastavim, jednostavno neke stvari traze da budu potisnute, zaboravljene, one imaju uticaj samo kao dozivljene a ne kao procitane.


(nastaviti se nece)
mh
Od torete levo, kod policijske stanice desno, druga vrata desno
Mh
Ja kad nekom kazem onda to i uradim u suprotnom uvek nadjem neki izgovor samoj sebi.

x Krenuti na kurs krojenja i sivenja
Otici na zakazan pregled kod nutricioniste (odlozeno za sledecu nedelju)
- Naci profesora za klavir
Krenuti na bazen (bolesna sam, nista od bazena)
Privesti kraju trenutne poslove (poslovi se umnozili)
x Pozvati je da svrati


mh
U jednom gradu ziveli su muz i zena. Kaze muz zeni: " Idem sutra ujutro poslom do drugog grada, vracam se sledeceg dana"
Sledeceg jutra muz odlazi. Nakon sto je otisao zena prelazi preko mosta na drugu stranu reke i odlazi kod ljubavnika. Nakon provedene noci sa ljubavnikom, zena krece nazad kuci ali na drugoj strani mosta ceka je ubica. Zena sta ce, spusta se do camdzije ali camdzija odbija da je preveze preko reke jer nema dovoljno novca. Zena odlazi do ljubavnika, ljubavnik joj kaze:"Nemam para, za ovo si sama kriva" i izbacuje je napolje. Zena razocarana odlazi na most, prelazi ga i ubica je ubija.

Ko je po tvom misljenju odgovoran za zeninu smrt:

muz
ljubavnik
camdzija
ubica

Poredjaj po redu od najvise do najmanje odgovornog.

mh
Obucite se najlepše što imate i pripremite se na uživanje. Planete vas ohrabruju da na ostanete kod kuće ukoliko budete imali poziv na neki društveni događaj. Bez obzira što ste neraspoloženi i što vam neko nedostaje, provešćete se sjajno. Krajnje vreme je da se posvetite sebi i opustite. Nova vrata vam se otvaraju.

— The End —