Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?

Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...

Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.

Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.

Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...

Usred noći nagon me probudi
Moram na WC na visokoj sam uzbudi
Svjetlo palit odlučio sam neću
No nasred hodnika suze mi poteću

Na kraju hodnika On tamo stoji
Zovem psa u pomoć on se ničega ne boji
Na poziv upomoć on se nije odozvao
Čak i i nakon obećanja keksa nije se pojavio

Sada ja i Slenderman smo ostali sami
Prokleti lik koji stanuje u tami

Zajebi ti ovo, pišat više nemoram
Sad svaki put iz sobe sjekiru furam

Pod plahte skrivao sam se uplačen
ovu avanturu ponovit ne želim
Opran paranojom sada ti kažem
Iz ove kuće se što prije selim

bulji u mene sa plafona
neizbežna paučina
srž dok se
u kostima ledi
eho mog krika
u povratku
najavi zoru
neizbežnu
male reči
cigareta i kafa
divljačka rutina me
probudi