Hello Poetry
Submit your work and get some sparkles! Create free account
"snu" poems
pije! kurwa pije! co mi wiepsz prawdy w twym chyba niby? ? jak masz dziecko i przypisz rękopis w grze.... kurwa! po co mi taki bachor!? ja nigdy z nim w ramach ojcem! spierdu du du; na wal równych w droge kończeń koni, aby ludzkiej myśli począć zaraz! prawde snu w obudzenie jako dalszym snem w obietnice spełnione! o karo! o karo! o karo jednego uścisku ust! o karo! krucjato! o karo! od tej ja szeptem myśli wołam: wolności mi trza! i tak od niej uciekam, bo nagle repliki mi nie trza skrobać w ogień! lecz ogień skrobie i proch wkoło - tyłem posąg, a przodem duch?! nie duch, lecz szept, niby myśl, to pierw nie zmuszone impromptu - a nie zmuszone bo, posąg warty kolan i modlitw - i ta wyryta droga ku ozora ślimaków, w kieszeni nagle w dal oddać znany obszar wachaniem ręki jakby pisać, owszem:                 zapomnieć o tym co w świecie było,               jest,                        i będzie.
0
May 15, 2016
May 15, 2016 at 6:24 PM UTC
boli, boli bo na wygnaniu
Ima li ime ta struna Koja stoji u mestu Ima li ime ptica Koja peva u letu Imas li ime ti mala zvezdo sjajna imas li ime ili je ono samo tajna? Kako se zoves zeljo jedina Nije li divno ime tvoje Kako se zove tajna skrivena Lica umiljatog sto je? Sta se krije u tvojim ocima Ima li negde tvoga imena Hajde, posluzi se svime Zeljo moja imas li ime? Jedan mig i tu Nestajes lako Kao u snu Jedan tren mi Bez nade tako Odes ti Kako se zoves zeljo jedina Nije li divno ime tvoje Kako se zove tajna skrivena Lica umiljatog sto je? Sta se krije u tvojim ocima Ima li negde tvoga imena Hajde, posluzi se svime Zeljo moja imas li ime?
0
Oct 8, 2014
Oct 8, 2014 at 12:31 PM UTC
Zeljo imas li ime?
tren razuzdan razuzda sve zauzdano što se uz vrisak pun sujete rastajaše od uzdi svojih poput deteta kome se seče pupčana vrpca ili radnika koji viče burazeru proburazi mi aortu a konj je plemenita životinja i pauk koji zalud plete mreže jer je konj brat vetrov i pauk uzvikuje dan i noć tvoje ime lucifere zar si nem dok čovek prži jaja a ona mu se obraća kao inferiornom biću želi deset na oko eh zalud grca čovek u procepu znatiželja rađaće nam telad telad takve više nema miriše joj butine da to je miris ruže konji ržu pauci cvile vlažnih ruku odlaze u rasejanje vetar drami put jednostavan i **** ga pozdravlja jer njegov brat je konj duplim dekom mu vida rane jadan li je put uzvikuje kupite moje uši u prodavnici mešovite robe lomne su iluzije dok čovek kiti jelek trepavicama njenim uzeglom štrudlom napoio je konja loman i radošću prevejan mudrac cmizdreći dao je ime njenoj duši protkanoj hemoroidima koji krvare gore je smeštena smeša blažen je onaj koji puva kad procuri šulj teško ju je doseći opet se u snu javlja on kibicerski smeće i maže na krišku hleba mrtvog mačora teško ju je doseći kaže sa uma najvažniju stvar stvar je ona koja mu dolazi glave to je vrdalama ona zauzdava tren
0
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 6:47 PM UTC
vrdalama
ale czysto w tej E - U - Ρ - Ω - Π - J - Η. islam leiben historie, nicht Ottoman, Ottoman pseudo Khan, islam leiben historie: eins, zwei, drei und vierte maulkor'bzeugè'naussagé (sausage marathon); they love their history mind you ψι and τρι...  kaganiec u stóp w krok stu odpowiedzi w jedną droge: raz jeszcze, w las i w cienie iglą tej tętnicy wybryk chęć na gre, by zadać zbyteczne  pytanie! na odpowiedź oskarzyć czas z wiedzą zegara, i tą ostateczną, wartą końca, namylsnością... ponownie oskarzyć jako począt narodu - tylko golasa, warte imie kroka ka ka kar Kasymir'ah! wedle Tsara, czołem w tło wymagań na wyryte zapomnieniem lat: oddech'u Uzbeku chafta wspomnień wiatru i chorongiew latawcy jak niby urojen konceptu narodu... ja człek tylko w psiarni! i tak powiem, tak, wiara, panem na zbyt wiele pamięci Janosika i Radio Maria; o tyle czerpie zgon, ponownie, ponownie, by ocalić, niby swiętego, i pogrzebać swój naród... ale wstyd! wstyd! by ocalić jednego niby swiętego, lecz nadać obszar rodem Polak'a ponad Polske i w ramach Irlandie; jaki to wstyd nawet ten mnie wart, co nie nada snu! co za wstyd - nie warto umierać wiele razy, kiedy ten ostatecny oznacza raz jeszcze -                       quo vadis, qua lectio? - ten raz jeszcze, i ten ostatni, o tyle wiele poradni przed wieloma nocami snu.
0
Jun 7, 2016
Jun 7, 2016 at 9:54 PM UTC
maulkorb hund (forgotten Europe)
wpatrywaj sie w swoją dume, aby ani jedno oko ze słowem w plusk wody niewidome mówiło że kiedyś było godne nie grać w zagadki wyboru i braku checi; skoro cheć wybrała a życie nie-chęć była, choć daj ten lekki pozór ironii o życie warte jakiejś dziedzinny sto lat później! słowem króla...        niby prezydenta...                          niby karakana...    a         ja                to             pierdole! o tu!                  tu! tu  pingwin    łokciem          łamany gzymps                                     i dwa nagie miecze! no masz, masz ten syfr zwany grónwald! niech niewiasty chrystusa posolą mą skóre na smak jodu i trucizny trumny aby zaznać oczekiwany wiatr Sahar'y! harm... harm... harm! kułak i renkaw koszuli jako ozdoba kamienia i brzoskwini z rękopisem noworodka...                  ja śnie! bo brak mi snu jako artileria                                                       galerii warszwy                                           wedle walk z nocą!
0
Apr 23, 2016
Apr 23, 2016 at 11:05 PM UTC
Prezydent na Wawlu?!
The leaves have all fallen, the wind bites at your face, whispering that the seasons are changing. The snu will begin to fall, and when it does, the days will be filled with, icy gloves and wet carpets. Everyone loves the snu, and when it leaves, people are left cold, and searching for warmth. Each day with the snu, can feel like an eternity, to those who want it the most, to bring happy days to them. Because when winter comes, the sun falls.
0
Dec 31, 2015
Dec 31, 2015 at 12:03 AM UTC
The falling snu
o, chyrp i trumna, na gest! (co polak wie... żyd skargi! i  jemu ten warty holocaust! konieć! twe ulice, nasze kamienice... m'eh kości.... twe pyrh... w twe total: m'eh kości i zwane kamienice... te teraz zwane ulice, o skarge zwaną: izrael). bardzo łatwo zabić kogoś,                                                    tym czasem, samym czasem jest łatwo...                    w tych czasach tak samo....                                            bo powód? nuda! tak nudno, po protu żyć... nie-zwykle, bo tak po prostu... żyć... ogier i w ranek... jak niby rynek.                                           w bieli snu                albo w czarni targu.                            o tym!    na rozkaz cie, roztrzelić mamy w dal na sens: oto traf;                 adwant... w cierpliwości nadać: w imie ojca, i syna,                      i ducha... świętégo... you're going to study in oxford with that gob's worth of demands? rozmáchá... unfold. i'll be honest with you... that's actually ukranian idiosyncrasy... isn't so much a case of language           unsaid,             when so much of it is       being said; we'd like to have said, and read:               a volume for a pressure for less; let's say that...    and then imagine ourselves riding bicycles in the countryside, rather than suggesting ourselves to prescribe ourselves the image of ourselves   riddled by inner-city beijing e.g.
0
May 22, 2017
May 22, 2017 at 5:25 PM UTC
o, chryp i trumna, na gest!
o, chyrp i trumna, na gest! (co polak wie... żyd skargi! i  jemu ten warty holocaust! konieć! twe ulice, nasze kamienice... m'eh kości.... twe pyrh... w twe total: m'eh kości i zwane kamienice... te teraz zwane ulice, o skarge zwaną: izrael). bardzo łatwo zabić kogoś,                                                    tym czasem, samym czasem jest łatwo...                    w tych czasach tak samo....                                            bo powód? nuda! tak nudno, po protu żyć... nie-zwykle, bo tak po prostu... żyć... ogier i w ranek... jak niby rynek.                                           w bieli snu                albo w czarni targu.                            o tym!    na rozkaz cie, roztrzelić mamy w dal na sens: oto traf;                 adwant... w cierpliwości nadać: w imie ojca, i syna,                      i ducha... świętégo... you're going to study in oxford with that gob's worth of demands? rozmáchá... unfold. i'll be honest with you... that's actually ukranian idiosyncrasy... isn't so much a case of language           unsaid,             when so much of it is       being said; we'd like to have said, and read:               a volume for a pressure for less; let's say that...    and then imagine ourselves riding bicycles in the countryside, rather than suggesting ourselves to prescribe ourselves the image of ourselves   riddled by inner-city beijing e.g.
Continue reading...
34