Oči ti nisu ocean
niti boje kestena
Nisu smaragdi
niti skup boja
Tvoje su oči mrak,
misterija zavijena u
noć.
Čak im ni jutarnje sunce
ne podari nijansu
Ipak, svaki put
kad me pogledaš
lice mi ozariš
svjetlošću.

Veče mučno
subota
poziv prvi
ništa ne menja

Muka iznova
s krvlju preliva
težinom svojom
nosim ga

Poziv drugi
odvode ga

Hodnik dug
žuta dominira
svaki broj
nova pitanja

Niko ništa ne zna
tišina odzvanja

Toplota omamljuje
san zaustavljen
jutarnje sunce
predivno zaslepljuje

Niko ništa ne zna
ostaje nam čekanje

*mh, februar 2016