taj moj dragi,
što mi nije kao niko na ovome svetu
kada nađem se u snovima prejedem se slatkišima, tovarim čokoladice i bombone i šarene kremove da bih ćutala
ako se ušećeri poješce ga ljubičaste mušice, pomislih
pa se tako bojim još po koje krilatice, kao recimo aviona ili šarene lastavice
a ja kad-kad kratko i nespretno letim
punim se kamenjem i betonom
a praznim groznicom mednom

kada ruke ko dve reke ispoliva, useče oko mojih ko klavir rebara
pa mi se zbunjene pčele sele kroz čelo i telo celo
traži se nešto od kruške slađe
tu na usnama izvor namiguje

pa taj se, putnik čarobnjak
samnom ko lipa njiše
zimu šapatom pretvara u igru pustinjskog vetra
otvori oči i eto ga more

od koje li je on vrste?

za ogolićenu dušu odelo,
što lanenog kroja cvrstinu krije
nabori nemira i divljine
beskraj užarene širine
šavovi boje sunca
broje tugu nedostižnu

sa njim je toplo
sa njim je ritam najsjajnije zvezde

Oči ti nisu ocean
niti boje kestena
Nisu smaragdi
niti skup boja
Tvoje su oči mrak,
misterija zavijena u
noć.
Čak im ni jutarnje sunce
ne podari nijansu
Ipak, svaki put
kad me pogledaš
lice mi ozariš
svjetlošću.

Mermerna prostorija.
U njoj stojim u redu da platim clanarinu za biblioteku.
Ispred mene i iza mene nalaze se ljudi, bezlicni, u crnim odevnim kombinacijama. Reklo bi se dosli su na sopstvenu sahranu.

Dolazim na red- promena smene nastupa - naglim okretom ka salteru susrecem se sa gorilom osrednjeg rasta crne boje.
Ona se uplasila od mene! Uznemirena napusta radno mesto- cak uvredjena! zbog cega ne znam.
Koleginice je mole da vrati se na salter- a ja do tada samo znam kako sa psom- pa probam nesto od toga - shvatam da gorila sazvakace me.

Gorila se smirila nekako.
Ja sela da ucim.

LJEPOTICA
Ove večeri u gradu
ugledah ljepoticu lijepu i mladu.
Moje oči vidjele su ljepotu
tako nešto lijepo ne vidjeh
dugo u svom životu.
Kroz grad šetaš polako
tvoju ljepotu prepoznaje svatko.
Tvoje lice je simpatično i lijepo
ove večeri blistaš predivna princezo.
Kosa je tvoja boje kestena
kao anđel ti si stvorena.
Lijepa haljina pristaje uz tvoje tijelo
to se svima odmah svidjelo.
Naušnice od zlata na tebi blistaju
dok te gledam neka ovi trenuci potraju.
Želio bih te opet vidjeti svojim očima
ipak ostat ćeš mi samo
predivan anđel u mojim mislima.
Stjepan Orlić

Sinoć sam te
vidio u snovima.
Večeras šetaš
rivom sa prijateljicama.
Haljina ti je prekrasna
kosa ti je lijepa
boje kestena.
Izgledaš kao vila
božanstvenog tijela
svima si na rivi
dah oduzela.
Tvoja ljepota me opila
moju dušu si očarala
moje oči su vidjeli anđela.
Pogledi su nam se susreli
osmijeh jedno drugom smo poklonili.
Sutra ću pokušati
sve zaboraviti
jer ti ćeš šećeru
nekog drugog zavoljeti.

Stjepan Orlić

SLIKE VRIMENA

U bilom ormariću
nalaze se albumi
zaboravom prepušteni.
Slike crno-bile boje
pokazuju životne dane moje.
Kroz slike cili se moj život vidi
život kao brod na moru
pazeći da ne udre o hridi.
Pokazuju slike vrimena
dragih ljudi kojima je nažalost nekima
životna priča ispričana.
Svaka slika je kao tisuću riči
životne situacije istinito otkrivajući.
Pogledajući sve slike u albumima
moja slika vrimena je na
pola stoljeća stala
mladost je prošla
ali duša se nije umorila.

Stjepan Orlić

ZAUVIJEK SRETNI

Ti si pjesma mom životu
zaljubih se u tebe
i tvoju ljepotu.
Želim da te razveselim
cvijet ruže ti poklonim
zagrliš me i poljubiš
govoriš mi da me želiš.
Gledamo skupa
zalazak sunca
srce brže zakuca
opijen sam požudom
našeg poljubca.
Imaš plave oči
boje mora ljubimo se
dok ne svane zora.
Budi se dan
tako je predivan
skupa smo ja i ti
zauvijek sretni moja ljubavi.

Stjepan Orlić