Miris ukoričenih stranica: Poznat prizor raširenih ruku. Ona sjedi. Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove. Gdje li je sada - tek siluete odaju (Uživa li istinski?) Krivulja u kutu usana, odsjaj sunca u lutajućim očima. More! Njemu putuje, znam. Ona sretna je - sluti dom. U njenim očima ustaju valovi, morske mijene igraju u pogledu: plima i oseka izmjenjuju se na pučini njezinih snova. Vječno sniva o modroj svakodnevici, o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima. Iz sna budi je vlak na trećem peronu. Uz dubok udah spoznaje da ovuda galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti srce na mjestu počiva. (Što sve uzdah neće skriti) No krivulja ne jenjava. Snovi tek su vremenom udaljeni! A čitav svijet pogled je daleko. Ona lijepa je dok prebire po slovima radošću djeteta koje putuje. Bože, koliko života u jednom kupeu!