Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
persefona Jun 2015
taj moj dragi,
što mi nije kao niko na ovome svetu
kada nađem se u snovima prejedem se slatkišima, tovarim čokoladice i bombone i šarene kremove da bih ćutala
ako se ušećeri poješce ga ljubičaste mušice, pomislih
pa se tako bojim još po koje krilatice, kao recimo aviona ili šarene lastavice
a ja kad-kad kratko i nespretno letim
punim se kamenjem i betonom
a praznim groznicom mednom

kada ruke ko dve reke ispoliva, useče oko mojih ko klavir rebara
pa mi se zbunjene pčele sele kroz čelo i telo celo
traži se nešto od kruške slađe
tu na usnama izvor namiguje

pa taj se, putnik čarobnjak
samnom ko lipa njiše
zimu šapatom pretvara u igru pustinjskog vetra
otvori oči i eto ga more

od koje li je on vrste?

za ogolićenu dušu odelo,
što lanenog kroja cvrstinu krije
nabori nemira i divljine
beskraj užarene širine
šavovi boje sunca
broje tugu nedostižnu

sa njim je toplo
sa njim je ritam najsjajnije zvezde
Stjepan 8h
Kada pjesma krene
vrate se uspomene.
Pamtim naše sretne dane
i ljubavi nezaboravljene.

Bili smo
dvije sretne duše
koje se zavolješe
ljubav naša koja
sretna biješe.

Bili ******>kao dvije lastavice
poklanjali smo strasno
jedno drugom poljubce.

S tobom sam sretan bio
svoju ljubav prema tebi
nisam krio.

Trenutke koje smo skupa
provodili znam opet bi
sve ponovili.

Stjepan Orlić

— The End —