Volim tvojim
ulicama šetati
ljepotama tvojim
se diviti
cijelim srcem
Zagrebe grade
tebe voljeti.

Volim u centru grada
bana Josipa Jelačića vidjeti
tržnicom Dolac prošetati
jezero Jarun posjetiti.

Volim u Maksimir
pokraj Dinamovog stadiona doći.
Košarkaškog kluba Cibona dvoranu vidjeti
sportskim hrvatskim simbolima se nakloniti.

Na Sljeme nažalost nisam bio
to bi napraviti volio
na Sljemenu sa obitelji
vrijeme bi provesti htio.

Dok pokraj Zagreba
rijeka Sava protječe
nema veće sreće
posebno kada zora sviće
biti dio tebe
moj voljeni Zagrebe.

Stjepan Orlić

Čekam te ispred škole
nebo suze lije
vjetar puše na refule.
Školsko zvono zvoni
ti kreneš prema meni.
Tvoju školsku torbu ponesem
kišobrane otvorimo
da putem ne pokisnemo.
Dok idemo do našeg automobila
kiša padati nije prestala.
Kući bez problema stignemo
domaću zadaću napišeš
nako toga skupa ručamo.
Poslije svega na šah i karte zaigramo
lijepo se zabavimo i odmorimo
sretni nas dvoje budemo.

Stjepan Orlić

Sinoć sam te
vidio u snovima.
Večeras šetaš
rivom sa prijateljicama.
Haljina ti je prekrasna
kosa ti je lijepa
boje kestena.
Izgledaš kao vila
božanstvenog tijela
svima si na rivi
dah oduzela.
Tvoja ljepota me opila
moju dušu si očarala
moje oči su vidjeli anđela.
Pogledi su nam se susreli
osmijeh jedno drugom smo poklonili.
Sutra ću pokušati
sve zaboraviti
jer ti ćeš šećeru
nekog drugog zavoljeti.

Stjepan Orlić

Jutro je svanulo
jaki vjetar mi je
san prekinuo.
Kroz prozor pogledam
more je nemirno i bijesno.
Naša barka se ginga
lijevo - desno.
Valovi od obalu
udaraju silovito.
Nebo su tamosivi
oblaci prekrili
sunce su sakrili.
Visoko gore
pod oblacima
galebovi lete
olujnome vjetru
oni se inate.
Dok čekam poziv tvoj
moja duša osjeća nespokoj
želim ti mirno more
imaš blagoslov moj.
U tom trenu
poziv je na mom telefonu
čujem tvoj dubok glas
govoriš da kući dolaziš
da me puno voliš
i na mene stalno misliš.

Stjepan Orlić

Otvori prozore
svoga srca
neka moja
ljubav kao
zraka sunca
dođe do tvog srca.

Za tebe je
moje srce
otključano
u tebe je ljubavi
iskreno zaljubljeno.

Mi smo kao
dva grdelina
koja su za
ljubav stvorena.
Ispod ovog
plavog neba
mi ćemo gnjezdo sviti
tu se dovijeka
ljubiti i voljeti.

Stjepan Orlić

DRUŠTVO MI BUDI

Noć je
svuda tama
ti sjediš na stepenicama
zašto si sama
izgubila sam ključ
ne mogu otključati vrata
a strah me pomalo hvata.

Tvoja mama tog
trena otvara vrata
bila je zabrinuta
što te kući nema.

Pozoveš me kući
na šalicu čaja kažeš
društvo mi budi ove noći
lakše će mi san na oči doći.

Noćas ću da uz tebe spavam
najljepši san ću da sa tobom sanjam.

Stjepan Orlić

Prolazimo kroz snove svoje
polako šetajući nas troje.
Šuljamo se kroz uske trogirske kale
idemo prema svetog Lovri katedrale.
Ljetno cvijeće cvate
mili Bože gle te ljepote
mirisi ljetnog jorgovana se osjete.
Ispred katedrale sjednemo
prekrižimo se i pomolimo
i sjemenkama golubove hranimo.
Pize smo kupili
sa užitkom smo je pojeli.
Sladolede uzmemo
i na ljetnoj vrućini se osladimo.
Bocu hladne vode cijelu popijemo
na vrućini svoju žeđ utažimo.
Ljetni su to gušti
užitak je to često raditi
jer na svijet smo došli uživati
i život provesti u sreći,veselju i radosti.

Stjepan Orlić