Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?

Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...

Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.

Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.

Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...

PROLJETNA KIŠA
Proljetno jutro,
tamnosivi oblaci
nadvili se nad gradom.
Kiša pada
tišina na trenutak nasta.
Loše vrijeme neće tako brzo prestati
počelo je grmiti i sijevati.
More se ne može vidjeti
magla je iznenada nastala
i more je odjednom sakrila.
Vjetar puše
na trenutke jako.
Nosi kišne kapi
na prozore olako
ali samo nakratko.
Kiša pada sve veća
ovo vrijeme na
jesenjski dan podsjeća.
Ljepšem vremenu
popodne ćemo se nadati
i da će sunce grad napokon obasjati.
Stjepan Orlić

VJETAR
Vjetar puše i kišne kapi nosi.
Ja stojim pokraj prozora
tata mi u šalici čaj donosi.
Eto odjednom čarolije
na nebu se duga stvori.
Tako je toplo u domu mom
u peći vatra gori.
Ajme kakvo loše vrijeme
al to me ne mori.
Radije ću čitati knjigu
ljepše vrijeme dolazi
voditelj na radiju o tom zbori.
Ante Orlić
Stjepan Orlić

TAJNA LJUBAV
Kad smo se susreli
odmah smo znali
da će se dogoditi
jedna veza tajne ljubavi.
Čekao sam naše susrete
bio sam sretan
kad bi te moje
plave oči vidjele.
Tvoja crna duga kosa
tvoje oči bi pokrila.
Bila si lijepa i pametna
draga djevojka baš
za mene stvorena.
Priznat ću jednu stvar
s tobom sam bio
sretan i radostan.
Kad bi zvao na telefon
tebe bi tražio.
Jednom s tvojom
majkom sam razgovarao.
Majci si priznala sve
da s nama ipak završeno je.
Jedne tajne ljubavi
zauvijek ćemo se sjećati.
Kad se opet vidimo
naša će srca brzo zakucati.
Usne će nam prošaptati
da nam je vrijeme
opet ponovo vratiti.
Stjepan Orlić