Kazu, covek svasta moze da prezivi ukoliko nakon traume ima razumevanje i podrsku, i da je to kljuc oporavka i zaboravljanja. Ali sta ako empatije nema? Sta ako je neposredno nakon traume jos dok je u soku, dok drhti i lije suze, bilo zabranjeno da se isplace? Sta ako mu je nametnuto da je kriv sto se nasao u pogresno vreme na pogresnom mestu? Sta ako sa svim tim treba da se izbori, a tek je dete? I sta ako su roditelji ti koji nisu empaticni?