Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Rani jutarnji intervjui
#1 Dok grad spava uz cvrkut ptica koje niko ne osluskuje.

M: Sta za tebe znaci cvrkut ptica?

mh: Za nekog ko zivi citav zivot pored ulice, tacnije u nivou ulice, gde me od trotoara deli nekih 25-35 cm zida, a od vozila  1.5 -2 m, priguseni zvuk vozila koji se postepeno pojacava i postepeno gubi u kracim ili duzim intervalima uz onaj huk u trenutku prolaska kao i govor prolaznika, urezao se u mene i postao deo mog zivota.

Retko uhvatim sebe kako slusam te zvukove sem kada mi se neki bas nametne i to onaj ljudski u duzini jedne recenice koja moze da se izgovori prolaskom pored par metara zida. Iz te jedne recenice koja ima svoj zvuk i tematiku profil prolaznika je vrlo lako zamisliti. Ponekad mi izmame osmeh, a ponekad uznemirenost, pa i strah.

Tematika tih recenica mogla bi se podeliti u zavisnosti od doba dana kada su prolaznici aktivni. Od onih dnevnih tema najglasnije su vaspitno-obrazovne gde se dete uci kako da ne ide ni slucajno pored ivicnjaka, a od onih nocnih, najglasnije su one ljubavne gde tacno znam da u narednih sto metara sledi raskid ili strastven ***.

Ima i onih tema gde ti se smuci i gde sam u fazonu “hajde bre vise” a to su naravno komsijske, koje kad krenu znam da ce trajati bar pola sata ili u kasnim nocnim satima taxi teme, ko koga ceka i ko gde ide.

Ponekad znam da provirim kroz roletne i zateknem vrlo kreativne scene, recimo kreativno iscrtavanje kruga sto mi zene ne bismo mogle.

Vikend je predvidjen za vristanje zena koje pokusavaju da prekinu tucu pijanih iz kafica gde kako se otvaraju vrata treste narodnjaci, a ima i onih koje vole da bacaju veliko kamenje na takve kafice i onda brzim trcecim koracima prodju pored mog prozora.

mh: uh, sto meni ne idu ove duge forme

M: pa zasto ih onda koristis?

mh: Ma ne znam, dosadno mi, a i znam nekog ko voli glupe textove.

mh: Dakle, gde sam ono bese stala. A da, zasto volim cvrkut ptica.

Pa, tokom studija najvise mi je prijalo da u nocnim satima, kad se sve primiri, kad svi polegaju i saobracaj se razredi i kad se moje telo zagreje, da krenem sa radom na studentskim zadacima. Iz dana u dan ritam bi se menjao i ja bih sve kasnije i kasnije odlazila u krevet i tako sve dok nije pocelo da svice.

U tom pomeranju pocela sam da uocavam kad se sta desava na ulici i polako prestajala da gledam na sat. Djubretari bi bucno prosli u 4am a negde izmedju 4:30 - 4:45 bi nastao muk, noc bi pocela da prelazi u dan i tada bi krenulo oglasavanje ptica.

I dan danas ne znam koja ptica je u pitanju jer sa prozora se nije dalo videti ali nije, vrabac, nije golub, nije lasta, ne kresti ko vrana, svraka, nije gugutka sa svojim”dugo spiš”, ne znam, ali znam da je pesma lepa i da dolazi od nekog ko zeli da privuce paznju na sebe. I taj osecaj da priroda opstaje medju ovim betonom mi je bila bas lepa i zanimljiva jer su ptice pronasle rupu u buci i koristile taj momenat da komuniciraju daleko od usiju mnogih.

Te ptice su u stvari bas pametne i prakticne, kad stigne jesen, a one lepo na jug, tamo gde je prijatnije, a ne da se smrzavaju, budu sumorni sve do proleca kao “mi ljudi iz gradova” - Milan Mladenovic

Ptice bi oznacavale tada i pocetak tv emisije nekog kuvara koji bi parlao na spanskom onako kako to samo oni umeju i ja bih sa zamisljenim ukusom polako uranjala u san.

mh: Vreme mi je da uronim u san, zato Laku noc do sledeceg intervjua.

M: Laku noc tebi i svim citaocima

__________
#2 Iskrenost - veoma skup poklon

M: Kako tumacis ove recenice koje smo pronasli na jednom zidu, moglo bi se reci jednu pored druge?
- "Iskrenost je veoma skup poklon, ne ocekuj ga od jeftinih ljudi"
- "Nije vazno da li je skupo, nego da li se isplati"

mh: Nek odgovor ostane za neku drugu priliku.

Prosao je sajam knjiga pa bih volela da podelim sa citaocima jednu pesmu inspirisanu knjigama, zove se "Neizreceno"

NEIZRECENO

Lagano je
prelazila
prstima
preko korica
u ritmu
sto neznost
izaziva

Pogled
mi se usmerio
na pokret
na zelju
stajala je pored
primetila je
izgovorila je

Ja tako
kada mi se
svidjaju
korice

Uzvratih joj
da volim
u muzejima
preko skulptura
da predjem
dodirom
dozivim oblik
osetim teksturu

Znas li ti da je to zabranjeno?
Rece ona
ozbiljno

Tu sam zastala
a u glavi je
odzvanjalo

E jbg
kad volim
ono sto je zabranjeno

E jbg
kad volim
ono sto je zabranjeno

E jbg
vise nije bila tu
vise nije bila pored
ali je i dalje odzvanjalo

mh, Novembar 2016

M: Danas si okrenula novi list?

mh: Today is the day :D

---------------------------------------------------
#3 Koja je tvoja maska?

M: Evo posle relativno duge pauze konacno smo uhvatili mh da nam kaze par reci o tome sta se desava i zasto je nema, da li sprema nesto novo...

mh: Dobro vece svim citaocima i tebi M posebno. Evo samo par reci o tome da se priprema program naucno -obrazovnog karaktera za sledecu 2017 godinu. Bice tu dosta toga sto ce iziskivati da citaoci udju u sebe i potraze neke odgovore.
Jedna od prvih tema bice maske, kako nastaju, njihova uloga i podela.

M: Ja se posebno radujem znajuci da vec dugo radis na tome i verujem da ce sve maske pasti :)

mh: Pa eto nadam se da sam citaocima vec zagolicala mastu i da ce biti tu da isprate program koji sledi.

M: btw. Imali smo jednog citaoca iz unutrasljosti sa komentarom na pesmu "Neizreceno" kaze, u pesmi se navode "korice kao predmet svidjanja" da li to oznacava neku povrsnost ili...?

hm: ne, ne , ne cak naprotiv, sasvim suprotno, oznacava jednu otvorenost da se zaviri i pronadje nesto dublje ispod raznoraznih korica, sem knjige, postoje tu i recimo modni casopisi, ili katalozi o uredjenje enterijera... Tako da mislim da je rec sasvim na svom mestu.

M: Hvala ti mh, ne bi te vise zadrzavali. Vidimo se uskoro :)
mh: vidimo se, pozdrav svim citaocima :)



NASTAVICE SE...
Saša D Lović Apr 2015
otkud mi samo hrabrost
da narušim mir
odaje njene nemilosrdnosti
ne znam
bog zna
persefona Feb 2015
brat i sestra

brat: cao

sestra: cao

brat: gde je tata?

sestra: u sobi.

brat: sta radi?

sestra: ma odkud znam, pusi.

brat pravi sendvice. pet sendvica. mleko i keks. malo cipsa sa strane.

brat ne zna nista. sestra zna po nesto.

brat se obraca psu: pa gde si ti bio ceo dan?jeli malisanu mali, milice jedna, jel si gladan? a sta si radio? hoces napolje? jao pa vidi te sapice, smrdo jedan.

ne izvodi psa.
brat jede. cuti.

brat ide na spavanje, vec je jako kasno. opranih zuba.

sestra vec spava. brat otvara vrata sestrine sobe naglo, namerno ili mozda slucajno ali ne i prvi put. gleda u mrak i osluskuje sestrino mumlanje i cangrizanje. cuti. zatvara vrata i odlazi u svoj mrak, prekoputa.

jutro je.
brat: cao

sestra: cao

brat: gde je tata?
persefona Mar 2015
Mermerna prostorija.
U njoj stojim u redu da platim clanarinu za biblioteku.
Ispred mene i iza mene nalaze se ljudi, bezlicni, u crnim odevnim kombinacijama. Reklo bi se dosli su na sopstvenu sahranu.

Dolazim na red- promena smene nastupa - naglim okretom ka salteru susrecem se sa gorilom osrednjeg rasta crne boje.
Ona se uplasila od mene! Uznemirena napusta radno mesto- cak uvredjena! zbog cega ne znam.
Koleginice je mole da vrati se na salter- a ja do tada samo znam kako sa psom- pa probam nesto od toga - shvatam da gorila sazvakace me.

Gorila se smirila nekako.
Ja sela da ucim.
Slavica Jun 2015
Ona
Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!
2015.
Mateuš Conrad Jul 2016
transcript from a cult movie

bolec: O! zobacz bracie! spójrz jak oni sie ruszają; nie sądisz że polskim chłopakom też by sie przydało troche luzu? przykómaj te kocie ruchy! mogliśbymy sie od czarnych wiele nauczyć... koko-dzambo i doprzodu! to moje hasło, dobre nie? czasami żauje że nie urodziłem sie czarny. hej! chłopaki! a może macie ochote objerzeć film? ja ogłądam po kilka filmów dziennie: pościgi, strzelaniny, wojny gangów, to mój chleb codzienny... mam nowy zajebisty film... "smierc w Wennecji", nieźle brzmi, co?                spokojnie, zaraz sie rozkręci...

fred: ty jak ty sie nazywasz bo zapomniałem? kolec? stolec?

bolec: bolec.

fred: no, więc posłuchaj mnie teraz uważnie, bolek... byłeś w stanach?

bolec:  nie...

fred: no właśnie... a ja znam kogoś kto był... i opowiedział mi to i owo... w iesz skąd przyjechali czarni do ameryki?!?

bolec:  z afryki...

fred: no właśnie... handlarze niewolników przywieźli ich z Afryki... A myślisz, że to taka prosta sprawa wysiąść na plaży w Afryce, złapać w siatkę zwinnego, silnego murzyna i wywieźć go za ocean?!?

bolec:  chyba nie...

fred: no jasne, że nie... udało im się to zrobić ponieważ wywozili tylko takich co albo nie potrafili spierdolić przed siatką, albo byli największymi głąbami z plemienia i wódz sprzedawał ich za paczkę fajek, bo i tak nie miałby z nich pożytku. i ci wszyscy nieudacznicy pojechali do ameryki. pożenili się, porobili dzieci... świat poszedł do przodu... pojawiły się komputery, amfetamina, samoloty, ale co z tego, jeżeli ich serca pompują tę samą krew, są potomkami człowieka, który na własnym podwórku dał się złapać w siatkę, więc nie uważam, że naszym chłopakom brakuje luzu... kapujesz?!?


and it takes just another big **** to have a one night stand,
and a big enough heart to have a relationship
so the soul enmeshes the juices - that famous
W.D. 40 moment - and a cheap U.B. 40 moment too -
it's a drag like that, he can run a 100 metres in under
10 seconds, but when he swims you just hear
dolphin cackling in the background - not **** aqua
for sure, that's me, with the myth of Atlantis -
orderly, please! line up! take your badges and disperse,
we'll be back here again at the fire-evacuation point
in the the near future - in the meantime do whatever
it is you do, and do it. shame really - you ever see
the fire equipment of 1666? a large water bucket...
people either had a lot of common sense back then
or had magnanimous airs about them
(see how many lawsuits were made in the past decade),
primitive technology - i guess people thought a lot
back then... no talk of dementia - they were hardly literate
but they thought a lot, becoming literate meant
becoming aristocratic degenerates - excess wine, *******
***, scab and crawling ***** on the cranium
intended as barbers - then too many synonyms came,
you said barber and he knew the beard and moustache
was an extension of the head - sure, softer keratin, the harder
version being - i've ***** on my face! i've ***** on my face!
short and briskly - freshly mowed lawn... mm, nice -
fiddle the other part, i'll take a Sikh's beard and make a
violin's bow on the sly - see how Mozart sounds after
that. the Mongol stank and conquered the Alexandrian
Dream - before the arrows pierced, the stench overpowered.
it's just a dreaded affair - in order to give pleasure
i have to give my inner life up - the Greeks called it
barbarism the over way round - words from a *******
as if implying i get really jealous and bring out a knife -
the wonderful phenomenon of the schizoid condition,
or as prior worded, premature dementia, yet such people
continue to be fully functioning in a sense -
language debris - a meteor's tail - politicised psychiatry -
the easy route - say the noun hammer and you know
exactly what to do, unless it's Heidegger's hammer
and you realise he's implying two labourers talking
philosophy while working manually - in that
the ego (nail) should be hammered into a plank
of wood (thought) as easily as the reverse - the reverse
being the hammer (extended into the profession that
uses it frequently - i, carpenter) utilised (being, a) -
i.e. i, being a carpenter, nails, hammering in.
i didn't think this through - what's bugging my certainty
in how to explain it without conversation between
two carpenters discussing philosophy, which never happens,
is not what i'm bothered with, the real issue is i have
with the inherent negativism of subjectivity in English
interpretation of philosophy, crudely:
subjectivity is bad, wrong, self-indulgent, pseudo -
this stress in English thinking with its glorification of
objectivity is, to be honest, strange...
it comes from a book review of Wagner's Ring of
the Nibelung - equatable words: banal and subjective -
banal - trite - well given the "success of the human species"
i'm surprised it's not a universal truth that
we've come a bit trite given the numbers - i've seen
cucumbers fresher than people, we're bound by
an approximate of 70 springs, cucumbers are bound
by 1 spring, you get fresh in a supermarket,
you don't get fresh in books, what with the third butterfly
species σκoνιςμυγα (skonismyga - so not -muga?
up Saigon? i thought you cut off the bits you didn't
want and put the other letters with the cut offs together?
no wonder - upsilon [u] isn't said - just like in Latin
in English we have why - iota not y - dust-fly, i guess
Babylon did survive, in the variations disguising "dyslexia")...
but why is subjectivity so horrid? i thought
we all had our take on things and none of us wanted
to speak for the whole of humanity? Nietzsche warned
and defended individualism like that - who
would want to speak for the entirety of humanity?
in the political realm in the west subjectivity is defended
rigorously - because if you begin championing objectivity
in politics the Iraq Invasion was a bit stupid -
despotism, d'uh - yet in England the tradition is to
have a culture of literature that shuns subjectivity
and champions objectivity - why is subjectivity so
negatively perceived? oh, you're afraid someone is
so ardent on their choice of interest they they might
by accident speak-spit into your face?
subjectivity can't be so ****** negative, it's an expression
of an escape from what objectivity already
defined in the pinnacle by Descartes: res cogitans,
(a) thinking thing - we only write subjectively because
we've been caged in that little no. 2 of a waiter's james
bond tux - we staged an escape, a self-worth fanaticism
on the subjects we love rather than "have to" investigate
without passions, just hubris - which is what
critics use - hubris, disdain - the study of language could
have a similitude to the math of
1 (hubris) and x 1 = hubris, 1 and x 2 = audacity, etc.
in the synonymous table - the lubricant factor.
so, anger over, back to Heidegger's hammer -
nail (ego)            plank of wood (thought)
hammer (therefore)                   a table (existence) -
so why need proofs? why do i need to prove i necessarily
exist (when i don't) or that god unnecessarily exists
(when he does) - why prove something?
so another million schmucks can come along and
prove it either way? it's the nonsense attributed to
Descartes - he stressed an impossible objective-subjectivity
(grammatically more understandable, rigid:
noun-noun doesn't work, ah, objective-subjectiveness -
noun-adjective, pencil-sharpener, pencil-needs-sharpening)
in terms of others - hence the existential other -
well impossible for anyone else to have thought it up,
the impasse of wanting to plagiarising it - a real cul de sac -
well, that's me done on the topic - sonic -
as far as i'm concerned most people keep rigidity
a tight collar of using language not coming across a speedy
suggestion to not think about:
the speed-game of preposition juggling and contras etc.,
the acquisitive use of a language v. the inherited use of a language,
two different ballparks - what i acquired i thus express,
what the organically-historic entity inherited he
will primarily convene to call Poles vermin - a little
perplexed by a more labyrinth style of language used -
it gets personal day by day - but of course the ******* are
a protected species due to their colonial roots - at least
with skin-shallow discrimination you have the obvious bang,
and the immediate retort... this **** is swelling, slowly...
slowly... slowly... those were 8 million or so
Polish-Jews... also vermin... this **** already imploded...
it hasn't exploded... it's a dummy bomb... it imploded...
it's swelling... slowly... slowly... slowly... and when you
won't know it... BANG!
...poreklo svog prezimena, da li je jevrejsko, nemacko ili vec. Dedu sa tatine strane nikada nisam upoznala, niti se o njemu pricalo. Pre dve godine kada je baba umrla saznala sam da tata ima polusestru i da je baba pobegla iz Kuzmineca od dede kada je saznala da ju je prevario sa rodjakom. Tata je bio tada beba. Jedino sto znam jeste da je deda bio vojno lice i da sam imala prababu koja je zivela u Valjevu.

btw. mene i onako vise vuku dalmatinski geni :)

mh
persefona Nov 2015
---
tvoja drugarica slikala je ono mesto
gde sam pojela svoju prvu tufahiju.
tvoja drugarica slikala je ono mesto sa istog onog mesta gde sam ja sedela.

smazala sam i tvoj šlag.
progutala vodu i čežnju da vriskom ispljunem nekakav svtlucavi okean žudnje za ponovnim
prati nas tišina.
gledaš
ja se borim da te ne volim
pa te onda pogledam i davim se
u šlagu
u izvesnosti sebe
u lakoći gledanja u tebe

izmislila sam te. to znam.
sad kad se još uvek borim da te ne volim.
Saša D Lović Apr 2015
gospodo
molim vas vratite mi moje oči
moje lepe okrugle crne oči
oči koje su ponekad
nemirno znale da pogledaju vaše kćeri oči koje osmeh da sakriju nisu znale
i dok su treptale na kapke tajne pisale su
oči moje nesvakidašnje
gospodo
preklinjem vas vratite mi moje oči
putem njih vi ništa nećete videti
nećete moći da ih otvorite
jer ni ne slutite koliko srce vam je za to potrebno
znam vi imate nož ali meni nećete njime nauditi
kćeri vaše će on blistavošću svojom oslepiti
stoga gospodo
molim vas vratite mi moje oči
Saša D Lović Apr 2015
žustri su me žmarci
obavili
strujim sa njima
i ne znam
dal da se smejem
senci
koju baca moje
zgrčeno telo
u redu za nestajanje
ili
pamteći samo radosne dane
zaplačem nad ovom
scenom
Juce sam imala neku terapiju na senjaku u 11h, kicma, u zurbi sam izasla iz stana okrenula 2 puta kljuc, izvukla ga, spustila se stepenicama do lifta, pozvala lift, a onda se setila da nisam ponela mobilni, bio mi je vazan, okrenula se, spustila stepenicama, izvadila kljuc i krenula da ga ubacim u bravu, kad ono nece, probaj drugi put, nece, treci, nece, sijalica ne radi, neki polumrak, cucnem da vidim da se nesto nije pomerilo, gledam kljuc da se nije polomio, oblija me znoj, ne mogu da verujem, pocinjem da se nerviram, vec kasnim na terapiju, ustajem spustam se niz stepenice, zovem lift, dok se vozim do dole razmisljam, trebace mi bravar, ne mogu da cimam tatu, znam za jednog na vracaru pravi kljuceve, mozda se razume i u brave, al subota je ko zna da li mogu da ga nadjem, dolazim do stanice, ulazim u trolu, vozim se kratko, srecom postoje table koje me navode do mesta gde sam se uputila, uazim u zgradu, doktor me prima, vrsi pritisak na bolno mesto, izvija me, mozda da se vratim da pitam komsinicu da li ima baterijsku lampu, da probam jos jednom, prebacuju me na struju, laser i ono trece uvek zaboravim, lezim na boku, prija mi hladan gel, zalim se sta mi se dogodilo, tesi me, mozda je sve u redu, ipak cu se vratiti da pogledam jos jednom,  ulazim u trolu, cekam zeleno, smirujem sebe, bice ok, prelazim ulicu, proradice, dolazim do zgrade, ulazim u lift, pritiskam dugme za cetvri sprat i tad shvatam gresku u koracima, pocinjem da se smejem, mislim se, da li me je neko video od komsija, spustam se niz stepenice bez problema ulazim u stan, nastavljam da se smejem, ne mogu da verujem sta sam uradila, rekli su mi da u stanu ispod ne zivi niko, srecom, uzimam mobilni, zakljucavam vrata, silazim niz stepenice, spustam se liftom, vozim se trolom, svracam do kokija da se castim nekim secerom, kakvo olaksanje, odlazim kod mojih na rucak, pomislim na tebe, pomisim i na sebe i svoju izgubljenost, ne zameram ti na reakciji, shvatam da te nesto puca iznutra, puca i mene, i ko bi poverovao da je takav susret moguc opet, logika namece, ako je ono pocetak, ovo je kraj, ali kraj cega, i da pobegnemo, da precutimo, da se sutra susrecemo bez prepoznavanja, problem ce i dalje ostati u nama.

mh maj 2017
Luka D Jun 2018
U vlastitome autu ne putujem sprijeda
Ne znam ni koji je dan, možda je srijeda?

Čak ni u tihoj sobi moj glas se ne čuje
Čak ni da sam na pozornici ne bi me se vidjelo

Hladnu ruku mi molim te hvataj
i pozitivne misli u glavi mi startaj

Oženi me za strukturu i radost
ionako samo trošim svoju mladost.

Pa kud se kreće ovaj "auto"?
Šta bi ja kao trebao znat vozit?
Nemam love za pivu kamoli za položit
Ma k vragu i svemu, nek sam ide.

I tako ja napredujem po ovom putu
Imam rezervaciju bit sam u kutu
Ništa pa tako ni život ne rješavam u prvom šutu
Skretanjem za Bjelovar valjda će mi rješit muku.

Bjeli grade, što li skrivaš
Mjesto za još jednog mizernog gada valjda imaš
Pa di si Bjelovare?
Hoces sa mnom na Silbu u Julu 2 nedelje?

mh
Vidim prionulo se odmah danas na oblikovanju zelje, sto pohvaljujem. Savet, nikako ne zamisljati u celosti dok Deda Mraz ne da odobrenje za zelju se postuje, sto pohvaljujem takodje.

Ovo sto sam danas videla izgleda dosta dobro, moram priznati. Ti raspolozena, doterana, neka dobra muzika u pozadini te pokrece, nogice rade, VELIKA raskrsnica, MOCNO, CRVENO  i znam, znam, ja sam morala ovog puta da se krecem u drugom pravcu i prodjem ti iza ledja, sve ok, moramo da ispostujemo Deda Mraza. Samo bejb ako mozes da me ne zamisljas da sam u ciklusu, da me boli stomak, glava, mislim da ne zaboravis da preoblikujes to, da i ja budem voljna i zeljna za sve sto treba u toj tvojoj zelji.

:)
mh
21 jul polazak sa Skiatosa,

ne znam da li ima mesta ali ako zelis proveri.

http://krstarenje.biz/jedrilice.html

slobodna mesta pdf nije tacan

idem na 2 nedelje, ruta bi trebala da se zavrsi u Atini


mh
Nikad mi nece biti jasno zasto uvek vidi da masem crvenom kad ja u stvari masem belom maramom, valjda joj je to u prirodi ne bi li se dobila paznja, paznja kao zamena za ljubav, ali ja znam da njena vrsta ipak voli da se grli i mazi :)

mh
Pricam ja tako sa jednim kardiologom, o poreklu svog prezimena  koje ne moze da prodje neprimetno i dodjemo tako do mora i jedrenja i kako volim da odem tamo i dobro se osecam.
Pita on mene:
- Jel znas ti zasto volis more?
- Ne znam, zasto?
- Minus i minus daju plus.

mh
Nemoj da
sumnjas
u svoju
lepotu
Jer ona
nije bila
Veruj,
doci ce!
I pozelece
svakom
nepoznatom
prolazniku
uskih ulicica
dobro jutro ili
dobar dan.

Ostani
mirisna
Sarena
Raznovrsna
Zivotna
Promenljiva

Sad znam
da uvek
na drugoj
strani tebe
krije se
bolja strana
ostrva

mh, jun 2018
Ne znam kako da ti kazem, al verujem da volis iskrenost u vezi :D
Bio je i jednom jedan Cileanac, al to je bilo par godina pre Japanca. Ne secam se da sam gledala neki film pre nego sto sam otputovala, al eto desilo se. A i tebe nije bilo.

p.s. razmena "za uspomenu i dugo secanje" je bila obostrana

mh

— The End —