"vrijeme" poems
Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?
Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...
Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.
Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.
Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...
Jun 27, 2015
Jun 27, 2015 at 3:39 PM UTC
POLJUBCI S TVOJIH USANA
U ovoj toploj noći
san mi ne dolazi na oči.
Oblaci su nebo prekrili
mjesec su sakrili.
Zvijezde ne sjaje
vrijeme ljeta još traje.
Sa prozora Čiovo se vidi
na počinak su išli ljudi.
Na kantunalu stoji naša slika
moja ljubav prema tebi je velika.
Tih ću biti
ne bih te htio probuditi
želim te sretnu ujutro vidjeti.
Na moru jedrenjak
sa bijelim jedrima
osvjetljava more
sa svojim svijetlima.
Kasni su noćni sati
vrijeme je da se pođe spavati.
Zaželim želju prije sna
da me ujutro bude
poljubci sa tvojih usana.
Stjepan Orlić
Sep 9, 2025
Sep 9, 2025 at 6:07 AM UTC