"vode" poems
Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!
Jun 9, 2015
Jun 9, 2015 at 2:29 AM UTC
bez reči odlazi
smeši se a grimasa bola ne napušta lice
kroji ga daje mu duh
vidite je ispod vode
u grču nasmejanu
pokrenu se sa dna gomile smeća
i zauvek je progutaju
to je poslednji treptaj
trzaj sna učađavele zemlje
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:05 PM UTC
ovde je to oporo mesto
gde na svaku stranu
čađave staze
kroz čkalje i drač vode
zavetovano sablasti
što se crnom šljakom i
prašinom iz hada
sa danom belim nadinaćuje
ovi ljudi ovde
pošteno se nenaklečaše
očiju zakucanih
za iskilavljene kazaljke sata
prazno slovo za slovom
bez očenaš
ovde je to vasprazno mesto
gde smisao smeh misao
vatrenom rukom
anđeo temni izbrisa
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 1:14 PM UTC
… i ugledah na ulici mrtvu pticu.
Pogledala me je u oči
i zaiskala vode.
Razmislio sam malo
i napojio je svojom dušom,
koja je voda.
Zahvalila mi je,
mrtva
i nastavila da cvrkuće….
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 5:04 PM UTC