"usnama" poems
Snijeg je počeo padati
otići van počeli smo se spremati
na snijegu se zabavljati.
Pahuljice na nas padaju
pokraj nas se djeca igraju.
Na rukama si rukavice imala
u ruke si malo snijega skupila
grudicu snijega si napravila
mene si grudicom pogodila.
Polako si mi prišla
nježno si se nasmijala
sa svojim mekanim usnama
u lice si me poljubila.
Djeca su nas pogledala
slatko se nasmiješila.
Snijeg je prekrio prozore auta
na prozor prstima si veliko srce napravila
u kojem si napisala.
Sve što sam sanjala
ljubav sam željela
snove sam ostvarila
sretnu familiju sam dobila.
U ovoj zimskoj idili
svi smo sretni bili
u snagu ljubavi
snažno smo vjerovali.
Stjepan Orlić
Sep 25, 2025
Sep 25, 2025 at 4:04 PM UTC
taj moj dragi,
što mi nije kao niko na ovome svetu
kada nađem se u snovima prejedem se slatkišima, tovarim čokoladice i bombone i šarene kremove da bih ćutala
ako se ušećeri poješce ga ljubičaste mušice, pomislih
pa se tako bojim još po koje krilatice, kao recimo aviona ili šarene lastavice
a ja kad-kad kratko i nespretno letim
punim se kamenjem i betonom
a praznim groznicom mednom
kada ruke ko dve reke ispoliva, useče oko mojih ko klavir rebara
pa mi se zbunjene pčele sele kroz čelo i telo celo
traži se nešto od kruške slađe
tu na usnama izvor namiguje
pa taj se, putnik čarobnjak
samnom ko lipa njiše
zimu šapatom pretvara u igru pustinjskog vetra
otvori oči i eto ga more
od koje li je on vrste?
za ogolićenu dušu odelo,
što lanenog kroja cvrstinu krije
nabori nemira i divljine
beskraj užarene širine
šavovi boje sunca
broje tugu nedostižnu
sa njim je toplo
sa njim je ritam najsjajnije zvezde
Jun 15, 2015
Jun 15, 2015 at 3:28 PM UTC
koža je gladna
na koži hladnoj
uzdah u praznoj sobi
iz praznog tela isparava
bez imalo nežnosti
nežno milujem ti kosu
grliš me golu
ogolelim prstima
u tvojim je očima
na mojim je usnama
zalutala želja
ne gledam te
ne ljubiš me
ujutru te nema
ujutru me nema
i nikada neće biti
Jan 2, 2019
Jan 2, 2019 at 10:17 AM UTC