Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?

Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...

Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.

Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.

Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...

Ti si moja želja
donosiš mom srcu
mnogo veselja.
U tebe vjerujem
srce ti svoje darujem.

Biti ću sve
što želiš ti
samo tebe
ljubavi želim voljeti.
Kada te gledam ja
meni sunce sja
moja najdraža.

Nježno te milujem
volim te na uho
ti šapućem.

Ja tebe noću sanjam
dušu ti svoju poklanjam.

Priznat ću ti sve
moja lijepa golubice
moje duša s tobom sretna je.

Ja tebi pripadam
samo tebe obožavam.

Neka ovaj san nema kraja
naša ljubav nek nas zauvijek spaja.

Stjepan Orlić