"tvoja" poems
(Na)vždy si tu stál
a jemne sa ma dotýkal.
Vtedy, keď naše prsty zostali zjednotené
v nerozpletenom zovretí...
Na deke pod stromom
moja nežná dlaň
hladila tvoj obličaj...
Teraz však pri mojom dotyku,
dotyku nezmenenom ba predsa inom,
odvraciaš tvár.
Strácala by som sa
v myšlienkach na teba...
Keby *** nebol čas, od času svetových odlišností
tak krutý.
A napokon, keď sa tvoja ruka vytratí
ako posledný vánok zo zeme...
Napokon zostanú *** rozorvané objatia.
Nov 2, 2015
Nov 2, 2015 at 2:43 PM UTC
tvoja drugarica slikala je ono mesto
gde sam pojela svoju prvu tufahiju.
tvoja drugarica slikala je ono mesto sa istog onog mesta gde sam ja sedela.
smazala sam i tvoj šlag.
progutala vodu i čežnju da vriskom ispljunem nekakav svtlucavi okean žudnje za ponovnim
prati nas tišina.
gledaš
ja se borim da te ne volim
pa te onda pogledam i davim se
u šlagu
u izvesnosti sebe
u lakoći gledanja u tebe
izmislila sam te. to znam.
sad kad se još uvek borim da te ne volim.
Nov 23, 2015
Nov 23, 2015 at 8:09 AM UTC
Čuvaj se pogleda onih koji dolaze iz budućnosti.
Iako su ti donosili čorbu, a jednom i sarmu…
Sve, sve,
al’ lice da ljube, tvoje crno Ahmeta, ne!
Jedan kamen je tvoja duša crna.
Jedina staza je staza ka meni,
kroz šume greha.
Jedinu želju iz potoka naših želja si ukrala,
ah Ahmeta,
cvete moj crni,
turim te….
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 4:52 PM UTC