Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Saša D Lović Apr 2015
zamisli da sva moja sećanja
upletena u tvoje pletenice
naglo promene smer
i pretvore se u budućnost
bi li tada bila moja krotka srna
ili bi pletenice rasplela
pustila da se raspršim kroz vreme
da mi lice posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno
zamisli da svi moji koraci
upleteni u tvoje vekovne bore
naglo promene smer
i pretvore se u suze
bi li njih sirote u svilu svoju primila
ili bi korake u glib usmerila
pustila da se zaglibim u vreme
da mi osmeh posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjen
zamisli da svi moji dodiri
dok se šarene širom tela tvog od reka
naglo promene smer
i postanu godovi u tuđem orahu
bi li tada haljinu rastvorila
svetlošću sveće grudi umila
ili bi dodire po žiletu prošetala
tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala
u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug
bi li od sećanja postelju sačinila
prozore zatvorila
bi li od koraka oblake izatkala
svetlo utulila
bi li od dodira gromove sastavila
naga i topla
sa jesenjim vetrom ljubav vodila
bi li se to tako željna usudila
Saša D Lović Jun 2014
promineš kraj njih i ne znaš
stojiš u redu za uspomenu
zuriš u onoga sa osmejkom
ne poznaješ moj zadah
razaznaješ samo grmljavinu
iz tvojih vena
iz tvog stomaka
iz tvojih koraka
a ja čujem kako odlaziš
pitam se dal si sama odlučila tako
ili su odlučili konji
koji laju na broj
11
Milica Fara May 2018
Jedini Čoveče od Svemira,
Zahvaljujem Višoj Sili za to što je stvorila tebe, Čoveka, od milijardu svemirskih čestica i poslala te meni, Ženi, željnoj istraživanja misterija iz Svemira.
Zahvalna sam joj i za to što postoji Vreme, Vladar Sveta, dimenzija, nepovratno neprekidan redosled nastajanja i nestajanja i sled događaja, zbir nevremenskih trenutaka ili možda iluzija, jer je upravo Vreme doprinelo našoj veličanstvenoj fuziji.
Zahvaljujem joj i za to što mi je podarila čula; čulo vida, da vidim svaki delić tvog bića; sluh, da čujem svaku reč koju izustiš, bila to glupost ili nešto što ima smisla; čulo mirisa, da osećam tvoj miris do kraja života na Zemlji, a i onog koji sledi posle tog, čulo ukusa, da, sa na hiljade svojih mikroskopskih ćelija na jeziku, uživam u tvom umamiju i čulo dodira, da osetim tvoje prste, usne i dah na svom telu.
Takođe joj zahvaljujem i za osećanja, jer bez njih ne bi bilo ni nas; za radost, sreću, uzbuđenje, ljubomoru, požudu, strast, ljubav, brigu, strah, tugu, bes, gnev, čak i gađenje, jer sam sve to doživela i preživela sa tobom.
Verujem da su ljudi sačinjeni od zvezdane prašine, ali ti, Čoveče od Svemira, ti si Supernova.
Volim te, beskonačno i izvan toga.
////////////////
The only Man of the Universe,
I thank the Higher Power that created you, Man, of one billion cosmic particles and sent you to me, Woman, eager to explore the mysteries of the universe.
I am grateful to her for having there Time, the ruler of the world, dimension, an irreversibly uninterrupted sequence of emergence and disappearance and the sequence of events, the sum of the timeless moments or perhaps the illusions, because it is precisely Time that contributed to our magnificent fusion.
And I thank her for giving me the senses; the sense of sight, to see every part of your being; hearing, to hear every word you utter, no matter if it’s stupid or something that makes sense; sense of smell, to feel your scent till the end of life on Earth, and the one that follows after that; the sense of taste, that with thousands of microscopic cells on my tongue enjoy your umami and the sense of touch, to feel your fingers, lips and breath on his body.
Also thank her for the feelings, because without them there wouldn’t be us either; for joy, happiness, excitement, jealousy, lust, passion, love, concern, fear, sadness, anger, anger, even disgust, because I experienced it all and survived to you.
I believe that humans are made of stardust, but you, Man of the Universe, you are Supernova.
I love you, infinitely and beyond.
Saša D Lović Sep 2014
podseti me kako radiš očima ono
dok sediš na šolji
podseti me molim te

slobodan sam dva dana
ipak
moja je soba čistija od tvog tavana

čak šta više
pićemo iz čaša
čistih

imam sve
a nije užeglo
dođi bela
da vodimo ljubav
da jedemo smoki
pijemo pivo
dođi i
samo još ovaj put
okupaj se
Lomim eter
teškim slogovima
brišući suze nikad isplakane
rubom tvog  blještavog korzeta
dok se naš gnjev rađa iznova
kao trnovita ruža klizi iz pepela
...
dok ti trgam podsuknje podstavljene lažima,skupljane stoljećima
grizem ti grudi očajom beskučnika,žedan strasti spram života koji
nas neumutno mimoilazi i kao zvijezda repatica proleće bez osvrtanja
...ja udaram u tvoja stegna poput ratnog bubnjara a ti zagrizaš jako i
bez milosti moje rame kao krvnik bez poveza ,sjekutićima prekidaš tanku
liniju koja spaja dva oprećna svijeta,ja svijetlost a ti tama , ja cio svemir a
ti sama...  I dok ioni dobivaju sve moguće predznake, na površini tvoje skliske
kože skuplja se sva energija prvobitnog...trenje prozvodi silu jaču od
bezvrijednih riječi,uzaludnih misli,nepotrebnih stremljenja...
i razlivam se u tvoju nutruinu  poput pastorale u duginim bojama,
razlivam se po praiskononskoj iskri kozmosa a ludi sjaj u kutu oka bljedi
i padam nićice,čekajuči topli cijelov iznad luka mojih obrva...
otapaju se polovi, gore šume i igraju se djeca negdje lovice, potresi se gube
ispod tvojih stopala dok odlaziš nazad u svoj mrak... gavran kljuca
na vrhu vješala..ja tonem nazad u san..prizivajući feniksa
trava je narasla još milimetar,more miriše na proliveni merlot,
u znojnoj ruci držim tvoj poderani grudnjak
zureći u pravilne redove spiralne čipke
nestajem i ja...sa prvim zrakama odnosi me sunce što se rađa
a  mjesec se gubi postajući neželjenim svjedokom...

Prometej sam
donosim vatru
u tvoju postelju
i okrijepu
nadu
da možda jednom
neće umrijeti dan
samo će se izgubiti
u labirintu naših udova
još jedan maleni san...
Stjepan Jul 7
Šetamo rivom
pričaš mi o svojim željama
o našoj sreći
o svojim snovima.

Iskreno te volim
to već svatko zna
tebe samo želim
moja duša tebi pripada.

Stavim svoju ruku
preko tvog ramena
želim te pored sebe
ti si moja voljena
srećo moja jedina.

Poljubimo se pokraj mora
kažeš mi dragi
ja sam samo tvoja.
Ljubimo se nježno
dok na nebu mjesec sja.
Strast prema tebi osjećam
svu svoju ljubav želim
noćas da tebi dam.

Naš svaki trenutak
je tako poseban
večeras je svaki
naš poljubac čaroban.

Pogledajmo na nebu
zvjezde što sjaje
neka naša ljubav
vječno traje.

Stjepan Orlić
Stjepan 4d
Reci mi
Je l sam ti drag
da li primjećuješ
da me zadivljuješ.

U mom srcu
za tebe ima
mjesta draga
vrijediš više
nego svo zlato
ovog svijeta.

Volim kad
si nasmijana
ne znam da
li su vrata
za mene od
tvog srca
zaključana.

Za mene si
lijepa Dalmatinka
znam sviđa ti
se romantika
kada ljubiš za
tebe je to stvar
velika.

Kad te pogledam
vidim u tvojim
očima sjaj znam
poželjela si jedan
nježan zagrljaj.

Stjepan Orlić
Stjepan Jun 26
DONNA
Kad smo se upoznali mi
bili smo vesele duše dvi
sjećanje ne blijedi
to znamo ja i ti.
Sjetim se naših sretnih dana
koje provodili smo tada.
Pamtim u tvojim očima sjaj
i naš iskreni zagrljaj.
Nakon tvog odlaska
radost je nestala.
Prošlo je dan il dva
tvoje sam pismo primio ja.
Na kraju pisma je pisalo
mislim na tebe
i nadam se
da se opet vidimo.
Stjepan Orlić
Stjepan Jul 12
Mili bože kakva ljepota
lijepo lice kao iz snova
želim ljepotice da
budeš samo moja.

Poklanjam ti kitu ljubičica
ljubav za pamet ne pita.
S tobom bi na kraj svijeta
naša ljubav kao ljubičica neka cvijeta.

Izgledaš kao grlica
želim biti blizu tvog srca.

Volim da me grle tvoje ruke
pamtiti ću zauvijek te trenutke.
Volim da me ljube tvoje meke usne
tad mi na tren srce kucati stane.
Volim da je tvoje tjelo blizu meni
srce će da zakuca brže tebi.

Moja si sreća
uz tebe moja radost
je sve veća i veća.

S tobom me svaki trenutak podsjeća
na procvjetalo cvijeće s proljeća.

Stjepan Orlić
Stjepan Jul 6
Proslavimo taj dan
u veselju i radosti
znam da će te
proslava tvog rođendana usrećiti
i na sretne dane života te podsjetiti.

Nek ti život bude
kao vesela pjesma
neka zauvijek za tugu
mjesta nema.

Rođendanska torta
je kakvu si željela
rođendansku svijeću
ugasiti si poželjela.
Oči si zatvorila i
svoju rođendansku
želju si zaželjela.

Sretan ti rođendan
moja ljubavi želim ti
mnogo sreće i radosti.

Čestitke primaš
osmjeh ne skrivaš
ovo je tvoj dan
neka ti bude
sretan i radostan.

Čašom šampanjca
ćemo nazdraviti
tvoje rođendansko slavlje
ćemo proslaviti.

Pjevat ćemo i plesati
cijelu noć ovo slavlje
neće prestati.

Sretan ti rođendan ljubavi.

Stjepan Orlić

— The End —