"svoju" poems
zamisli da sva moja sećanja
upletena u tvoje pletenice
naglo promene smer
i pretvore se u budućnost
bi li tada bila moja krotka srna
ili bi pletenice rasplela
pustila da se raspršim kroz vreme
da mi lice posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno
zamisli da svi moji koraci
upleteni u tvoje vekovne bore
naglo promene smer
i pretvore se u suze
bi li njih sirote u svilu svoju primila
ili bi korake u glib usmerila
pustila da se zaglibim u vreme
da mi osmeh posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjen
zamisli da svi moji dodiri
dok se šarene širom tela tvog od reka
naglo promene smer
i postanu godovi u tuđem orahu
bi li tada haljinu rastvorila
svetlošću sveće grudi umila
ili bi dodire po žiletu prošetala
tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala
u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug
bi li od sećanja postelju sačinila
prozore zatvorila
bi li od koraka oblake izatkala
svetlo utulila
bi li od dodira gromove sastavila
naga i topla
sa jesenjim vetrom ljubav vodila
bi li se to tako željna usudila
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:15 PM UTC
tvoja drugarica slikala je ono mesto
gde sam pojela svoju prvu tufahiju.
tvoja drugarica slikala je ono mesto sa istog onog mesta gde sam ja sedela.
smazala sam i tvoj šlag.
progutala vodu i čežnju da vriskom ispljunem nekakav svtlucavi okean žudnje za ponovnim
prati nas tišina.
gledaš
ja se borim da te ne volim
pa te onda pogledam i davim se
u šlagu
u izvesnosti sebe
u lakoći gledanja u tebe
izmislila sam te. to znam.
sad kad se još uvek borim da te ne volim.
Nov 23, 2015
Nov 23, 2015 at 8:09 AM UTC
zar si bajkom mojom
čedo zadojila
o sumorna jeseni
zar si u srce
seme kataklizme moje duše
posejala
zar ćeš kandžama svojim
lice moje još grditi
pesmom mojom pogan svoju brisati
zar ćeš i to sumorna učiniti
Apr 17, 2015
Apr 17, 2015 at 5:10 PM UTC
U noći čujem
vjetar što njiše grane,
mrsi kosu,
povija sjenke da plešu
svoju tihu igru.
Uzvici moji
utihnuli su na tren,
kao da sam daleka
i od sebe
i od svijeta.
U srcu tame
rađa se spokoj,
nježan i tih,
kao da me nebo
u svom beskraju
uzima pod okrilje.
Sep 12, 2025
Sep 12, 2025 at 10:33 AM UTC
U vlastitome autu ne putujem sprijeda
Ne znam ni koji je dan, možda je srijeda?
Čak ni u tihoj sobi moj glas se ne čuje
Čak ni da sam na pozornici ne bi me se vidjelo
Hladnu ruku mi molim te hvataj
i pozitivne misli u glavi mi startaj
Oženi me za strukturu i radost
ionako samo trošim svoju mladost.
Pa kud se kreće ovaj "auto"?
Šta bi ja kao trebao znat vozit?
Nemam love za pivu kamoli za položit
Ma k vragu i svemu, nek sam ide.
I tako ja napredujem po ovom putu
Imam rezervaciju bit sam u kutu
Ništa pa tako ni život ne rješavam u prvom šutu
Skretanjem za Bjelovar valjda će mi rješit muku.
Bjeli grade, što li skrivaš
Mjesto za još jednog mizernog gada valjda imaš
Jun 22, 2018
Jun 22, 2018 at 2:04 PM UTC
Gledam te očima djeteta
ima li u tvom srcu
za mene mjesta.
U tebe zaljubljen sam
ja tvoju ljubav trebam.
Ti mi svoju ruku pružaš
večeras prekrasno izgledaš.
Crvenu ružu ti poklanjam
poljubac ti u obraz darivam.
Zajedno plažom šetamo
za ruke se držimo.
Osjećajima se prepuštamo
nježno se grlimo
nježne riječi jedno drugom šapućemo.
Sve o čemu sanjamo
sve što želimo
oceanom ljubavi mi plovimo
draga da se vječno volimo.
Stjepan Orlić
Sep 17, 2025
Sep 17, 2025 at 7:07 AM UTC