Hello Poetry
Submit your work and get some sparkles! Create free account
"svoju" poems
zamisli da sva moja sećanja upletena u tvoje pletenice naglo promene smer i pretvore se u budućnost bi li tada bila moja krotka srna ili bi pletenice rasplela pustila da se raspršim kroz vreme da mi lice posivi kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno zamisli da svi moji koraci upleteni u tvoje vekovne bore naglo promene smer i pretvore se u suze bi li njih sirote u svilu svoju primila ili bi korake u glib usmerila pustila da se zaglibim u vreme da mi osmeh posivi kao da je od jesenjeg vetra sačinjen zamisli da svi moji dodiri dok se šarene širom tela tvog od reka naglo promene smer i postanu godovi u tuđem orahu bi li tada haljinu rastvorila svetlošću sveće grudi umila ili bi dodire po žiletu prošetala tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug bi li od sećanja postelju sačinila prozore zatvorila bi li od koraka oblake izatkala svetlo utulila bi li od dodira gromove sastavila naga i topla sa jesenjim vetrom ljubav vodila bi li se to tako željna usudila
0
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:15 PM UTC
zamisli
tvoja drugarica slikala je ono mesto gde sam pojela svoju prvu tufahiju. tvoja drugarica slikala je ono mesto sa istog onog mesta gde sam ja sedela. smazala sam i tvoj šlag. progutala vodu i čežnju da vriskom ispljunem nekakav svtlucavi okean žudnje za ponovnim prati nas tišina. gledaš ja se borim da te ne volim pa te onda pogledam i davim se u šlagu u izvesnosti sebe u lakoći gledanja u tebe izmislila sam te. to znam. sad kad se još uvek borim da te ne volim.
0
Nov 23, 2015
Nov 23, 2015 at 8:09 AM UTC
---
zar si bajkom mojom čedo zadojila o sumorna jeseni zar si u srce seme kataklizme moje duše posejala zar ćeš kandžama svojim lice moje još grditi pesmom mojom pogan svoju brisati zar ćeš i to sumorna učiniti
0
Apr 17, 2015
Apr 17, 2015 at 5:10 PM UTC
posle ozdravljenja
U noći čujem vjetar što njiše grane, mrsi kosu, povija sjenke da plešu svoju tihu igru. Uzvici moji utihnuli su na tren, kao da sam daleka i od sebe i od svijeta. U srcu tame rađa se spokoj, nježan i tih, kao da me nebo u svom beskraju uzima pod okrilje.
0
Sep 12, 2025
Sep 12, 2025 at 10:33 AM UTC
Melodija noći
U vlastitome autu ne putujem sprijeda Ne znam ni koji je dan, možda je srijeda? Čak ni u tihoj sobi moj glas se ne čuje Čak ni da sam na pozornici ne bi me se vidjelo Hladnu ruku mi molim te hvataj i pozitivne misli u glavi mi startaj Oženi me za strukturu i radost ionako samo trošim svoju mladost. Pa kud se kreće ovaj "auto"? Šta bi ja kao trebao znat vozit? Nemam love za pivu kamoli za položit Ma k vragu i svemu, nek sam ide. I tako ja napredujem po ovom putu Imam rezervaciju bit sam u kutu Ništa pa tako ni život ne rješavam u prvom šutu Skretanjem za Bjelovar valjda će mi rješit muku. Bjeli grade, što li skrivaš Mjesto za još jednog mizernog gada valjda imaš
0
Jun 22, 2018
Jun 22, 2018 at 2:04 PM UTC
Oj, Bjelovare!
Gledam te očima djeteta ima li u tvom srcu za mene mjesta. U tebe zaljubljen sam ja tvoju ljubav trebam. Ti mi svoju ruku pružaš večeras prekrasno izgledaš. Crvenu ružu ti poklanjam poljubac ti u obraz darivam. Zajedno plažom šetamo za ruke se držimo. Osjećajima se prepuštamo nježno se grlimo nježne riječi jedno drugom šapućemo. Sve o čemu sanjamo sve što želimo oceanom ljubavi mi plovimo draga da se vječno volimo. Stjepan Orlić
0
Sep 17, 2025
Sep 17, 2025 at 7:07 AM UTC
GLEDAM TE OČIMA DJETETA