"svojim" poems
Snijeg je počeo padati
otići van počeli smo se spremati
na snijegu se zabavljati.
Pahuljice na nas padaju
pokraj nas se djeca igraju.
Na rukama si rukavice imala
u ruke si malo snijega skupila
grudicu snijega si napravila
mene si grudicom pogodila.
Polako si mi prišla
nježno si se nasmijala
sa svojim mekanim usnama
u lice si me poljubila.
Djeca su nas pogledala
slatko se nasmiješila.
Snijeg je prekrio prozore auta
na prozor prstima si veliko srce napravila
u kojem si napisala.
Sve što sam sanjala
ljubav sam željela
snove sam ostvarila
sretnu familiju sam dobila.
U ovoj zimskoj idili
svi smo sretni bili
u snagu ljubavi
snažno smo vjerovali.
Stjepan Orlić
Sep 25, 2025
Sep 25, 2025 at 4:04 PM UTC
Ustajali grad
Smrdi na puna usta i
prazne želuce.
U pete grada urezane su
propuštene prilike i
strahovi sadašnjice.
Uklesali su ih drhtavi prolaznici
svojim nesigurnim stopama.
Kamo ideš, putniče?
Koračaju li tvoje misli sadašnjošću
ili prošlošću?
Ne srami se.
Svi smo mi manje-više isti.
Udarac palicom osjetit će i najtvrđa glava.
Ljudi zaborave trenutke
u kojima si mirisao.
Ne srami se.
Baš te pamtit će
ustajali grad.
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 6:02 PM UTC
celu si vaseljenu
mlekom svojim polila
samo si moja žedna usta
promašila
zašto si se vratila
da bi te gorkim čemerom pojila
zašto si me onda nemirno pogledala
da bi ti srce slomila
da bi ti u usta uzde naselila
sedlom osedlala šećer ti dala
celu si vaseljenu
belim hlebom nahranila
samo si moja gladna usta
promašila
zašto si se vratila
da bi te patnji neznanoj izložila
zašto si onda da me voliš lagala
da bi te u vatru bacila
iz brloga tvoga izvukla
eterom opijala jezikom ubijala
Oct 7, 2014
Oct 7, 2014 at 6:35 PM UTC
celu si vaseljenu
mlekom svojim polila
samo si moja žedna usta
promašila
zašto si se vratila
da bi te gorkim čemerom pojila
zašto si me onda nemirno pogledala
da bi ti srce slomila
da bi ti u usta uzde naselila
sedlom osedlala šećer ti dala
celu si vaseljenu
belim hlebom nahranila
samo si moja gladna usta
promašila
zašto si se vratila
da bi te patnji neznanoj izložila
zašto si onda da me voliš lagala
da bi te u vatru bacila
iz brloga tvoga izvukla
eterom opijala jezikom ubijala
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:46 PM UTC
udari me već jednom
zrakom svojim svilenim sunce
ne snalazim se dobro
kao što vidiš
u snovima
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:30 PM UTC
zar si bajkom mojom
čedo zadojila
o sumorna jeseni
zar si u srce
seme kataklizme moje duše
posejala
zar ćeš kandžama svojim
lice moje još grditi
pesmom mojom pogan svoju brisati
zar ćeš i to sumorna učiniti
Apr 17, 2015
Apr 17, 2015 at 5:10 PM UTC
žalio se sudbi svojoj
klempavi klempo
a ne vidi
da je ušima
dva sunca zaklonio
creva rasuo po polju
da nahrani
gladno mu srce
ne čuje on siromah grmljavinu
ušima velikim svojim
a hteo bi rosom gorkom
mnoga jutra
pelinom
slatke sokove tvoje
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 12:58 PM UTC
POLJUBCI S TVOJIH USANA
U ovoj toploj noći
san mi ne dolazi na oči.
Oblaci su nebo prekrili
mjesec su sakrili.
Zvijezde ne sjaje
vrijeme ljeta još traje.
Sa prozora Čiovo se vidi
na počinak su išli ljudi.
Na kantunalu stoji naša slika
moja ljubav prema tebi je velika.
Tih ću biti
ne bih te htio probuditi
želim te sretnu ujutro vidjeti.
Na moru jedrenjak
sa bijelim jedrima
osvjetljava more
sa svojim svijetlima.
Kasni su noćni sati
vrijeme je da se pođe spavati.
Zaželim želju prije sna
da me ujutro bude
poljubci sa tvojih usana.
Stjepan Orlić
Sep 9, 2025
Sep 9, 2025 at 6:07 AM UTC