"svijet" poems
Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!
Jun 9, 2015
Jun 9, 2015 at 2:29 AM UTC
Koliko se puta moram uključiti u sustav i razoriti ga da bi dostigao neutralnost?
Jesam li ja sustav koji trebam razoriti?
Postoji li razlika između mene i svega oko mene?
Ako razorim sebe možda ću i svijet razoriti.
A onda se mogu ponovno roditi. Kao drugi sustav koji ima drugi zadatak. Jer moji je zadatak da razorim.
Mržnja, istinska mržnja dolazi iz ljubavi. Kao i potreba za osvetom. Možda mogu... i u ovom svijetu koji je lakše razoriti nego voliti..
Apr 15, 2018
Apr 15, 2018 at 12:13 PM UTC
Idemo onda zajedno u svijet.
Ja, ti i tko god pridružiti se želi. Idemo dalje od samih sebe
dok ne nabasamo na nedoseživo.
Nov 21, 2018
Nov 21, 2018 at 2:44 PM UTC