"sve" poems
mila sedi na wc solji. prebira dlacice po brezuljku. nekako odvratno ali radoznalo trazi one pod zemljom
gusto groblje-guste misli:
dve prodavacice prodaju sok od sargarepe, na smenu- jedan dan jednoj plati jednu cenu drugi dan drugoj drugu. cuti. zakopa to u zeludac. guta vazduh namazan budalom. cuti. plati. popije samar i sok.
na ulici razmazano oker govno, kao kanapei na srebrnom tanjiru.
preskace, obilazi ga ona. preskace, obilazi ga i pas. kisa pada, oker krem gubi gustinu, pas nece pod kisobran juri senke i zapisava skupocene alo tepsije onih kojih se i pauk plasi.
zanoktica o vrh narandzastog jezika- rekapitulacija popisanosti i pogresno usmerene finoce. krv stedljivo iz nokta curi natapajuci nepce a mrmlja da sledeci put ce...
ali verovatno nece. jer ne razume tu gadnu nepravicnost. jer to je samo princip. mozda i hoce. jer princip je i sve.
dopire krik playback narodnjaka- komsija stigao sa posla, investitor umesto izloacije sigurno je kupio dzipa.
masina se centrifugom lansira u orbitu svake sekunde- privezala bi se za nju toaltet papirom....
aman, idi uci.
bolje ces se osecati.
kraj prozora cuje se ono dete sto svira trubu.
makar jos ne moras da trazis posao. eto imas vremena da smislis sta zelis da budes.
na kraju krajeva nemas urasle dlake. i da, auto ti je parkiran divlje pokupice ga pauk sigurno. i nemas dozvolu. kese za govna su u gepeku.
trebas psa izvesti.
sutra kupices sok od sargarepe, po ne zna se kojoj ceni.
rekla bi imas princip a i lenja si.
Feb 5, 2015
Feb 5, 2015 at 4:01 AM UTC
Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!
Jun 9, 2015
Jun 9, 2015 at 2:29 AM UTC
Snijeg je počeo padati
otići van počeli smo se spremati
na snijegu se zabavljati.
Pahuljice na nas padaju
pokraj nas se djeca igraju.
Na rukama si rukavice imala
u ruke si malo snijega skupila
grudicu snijega si napravila
mene si grudicom pogodila.
Polako si mi prišla
nježno si se nasmijala
sa svojim mekanim usnama
u lice si me poljubila.
Djeca su nas pogledala
slatko se nasmiješila.
Snijeg je prekrio prozore auta
na prozor prstima si veliko srce napravila
u kojem si napisala.
Sve što sam sanjala
ljubav sam željela
snove sam ostvarila
sretnu familiju sam dobila.
U ovoj zimskoj idili
svi smo sretni bili
u snagu ljubavi
snažno smo vjerovali.
Stjepan Orlić
Sep 25, 2025
Sep 25, 2025 at 4:04 PM UTC
Sara iz kosmara izlazi na ulicu da proseta kera. U parku sama, vitla sebi po glavi. Po parku govna, plasticne cinije sa pirincem natopljene vodom i uljem, lisce mrtve lipe, flopovi kao putokazi poredjani.
Misa, taj kao neki njen momak, ko muva neuhvatljiv a isto tako i zaboravan samo se po govnima mota i plete mrezu romanticarske lazljive ideologije istine i solidarnosti. On se kao providnim celofanom uvija u svoje reci ali sad vec kao da je pod reflektorima nabubrelog meseca i nema kud. Proziri se. Ne konzistentan. Kukavica, shvata ona.
Shvata da Misa je kao sarena laza-
Ili mozda ipak nije bas sve tako. A kako li je? Kako prazan prostor puni je sumnjom ali i nekim leprsavim osecajem ljubavi.
Aug 23, 2015
Aug 23, 2015 at 11:34 AM UTC
tren razuzdan razuzda sve zauzdano
što se uz vrisak pun sujete
rastajaše od uzdi svojih
poput deteta
kome se seče pupčana vrpca
ili radnika koji viče
burazeru proburazi mi aortu
a konj je plemenita životinja
i pauk koji zalud plete mreže
jer je konj brat vetrov
i pauk uzvikuje
dan i noć tvoje ime lucifere
zar si nem
dok čovek prži jaja
a ona mu se obraća
kao inferiornom biću
želi deset na oko
eh
zalud grca čovek
u procepu znatiželja
rađaće nam telad telad
takve više nema
miriše joj butine
da to je miris ruže
konji ržu pauci cvile
vlažnih ruku odlaze u rasejanje
vetar drami
put jednostavan
i **** ga pozdravlja
jer njegov brat je konj
duplim dekom mu vida rane
jadan li je put
uzvikuje
kupite moje uši u prodavnici mešovite robe
lomne su iluzije
dok čovek kiti jelek
trepavicama njenim
uzeglom štrudlom napoio je konja
loman i radošću prevejan mudrac
cmizdreći dao je ime njenoj duši
protkanoj hemoroidima
koji krvare
gore je smeštena smeša
blažen je onaj koji puva
kad procuri šulj
teško ju je doseći
opet se u snu javlja
on
kibicerski smeće
i maže na krišku hleba
mrtvog mačora
teško ju je doseći kaže
sa uma najvažniju stvar
stvar je ona koja mu dolazi glave
to je vrdalama
ona zauzdava tren
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 6:47 PM UTC
brane mu pesme da piše
u srce krastaču mu nasadili
prste mu lepljivom svilom spojili
u noge sačmom gađali
iz očiju sve mu suze isisali
eno ih gde suva leže nisu više ni tako zelena
u uši mu ptičji izmet nagurali
i na čelo žig
iz sna prijatelje mu isterali
umesto njih strašno zlo osanotvorili
samo su se smejali
ponekim udarcem u kičmu ga budili
dok je nem tumarao po svetu
u pesme su njegove duvan motali
ili bi slova izvitoperili
takve na čitanje davali
brane mu život
brane mu da diše
Apr 17, 2015
Apr 17, 2015 at 5:05 PM UTC
podseti me kako radiš očima ono
dok sediš na šolji
podseti me molim te
slobodan sam dva dana
ipak
moja je soba čistija od tvog tavana
čak šta više
pićemo iz čaša
čistih
imam sve
a nije užeglo
dođi bela
da vodimo ljubav
da jedemo smoki
pijemo pivo
dođi i
samo još ovaj put
okupaj se
Sep 17, 2014
Sep 17, 2014 at 8:58 PM UTC
imam
40 godina
18 zuba
i
urasli umnjak
imam
sedu bradu
i
ćelavu glavu
imam
vremena
na pretek
i
udobne cipele
imam
sve prste na rukama
tako da
šetajući mogu da
stiskam šipak
u praznim džepovima
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:51 PM UTC
still being busted up makes me want to throw up
gonna bottle it up til i blow up
resentment i resent just fills me up
i hate being bitter it just burns me up
got all these people telling me i just need to look up
but the storm clouds in the sky they'sve got me shook up
sitting here believing everything happens for a reason but still thinking i'm a ***** up
i am quiet right here i am shut up
just gonna bottle it up til i blow up
just gonna bottle it up til i
p l
/ o
x \ / / d
\
E \ / / / e
\ \
/ / /
\ \ / / /
\ \ \ / / /
\ \ \ / / /
\ \ \ \/ / / /
Feb 14, 2012
Feb 14, 2012 at 2:23 PM UTC
Scream at yourself Rebecca
Rebecca
May
All Twelve of you
And
All your beautiful dreams.
Once upon a Time,
Sve was a gorgeous princess...
Trapped in a tower
Below
The ma and pa of Creation...
So happy and carefree she was,
She travelled near and far with Nanny and Grandpa.
Then one
Day I
Could
No longer trust
And it eats me up
L.....
Please Call Me Mam.
For the Man I adore...
Well His Name...
It is that which can never be spoken.
And They
Are fantasizing about each other
Again,
Could that beautiful Crazy, beautiful thing called
L
O
V
E...
Could it
Really come back to
Give us Happiness
As They had always planned...
She got split into
O
Feb 20, 2013
Feb 20, 2013 at 9:23 AM UTC
Čuvaj se pogleda onih koji dolaze iz budućnosti.
Iako su ti donosili čorbu, a jednom i sarmu…
Sve, sve,
al’ lice da ljube, tvoje crno Ahmeta, ne!
Jedan kamen je tvoja duša crna.
Jedina staza je staza ka meni,
kroz šume greha.
Jedinu želju iz potoka naših želja si ukrala,
ah Ahmeta,
cvete moj crni,
turim te….
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 4:52 PM UTC
konj
Konj!
Tako crn.
Kao nebo.
Miriše po malo funky.
Večna inspiracija
Za pesnika i bildera.
Konj.
Običan, ciganski ili
Plemenit
Kao Aleksandrov Bukefald
Kao Markov Šarac
Kao Veljkov Kušlja i
Tomov Jolly.
Obeležio veliki deo
Istorije ljudske,
Kao heroj ili kobasica, svejedno.
Vuk’o je topove
Vuk’o je plugove
Nalickane dame u kočijama
Mrcvaren bio po cirkusima.
Konj.
Jednom je čoveku odgrizao
Sve prste sem palca
I ovaj ga vezao
Uštrojio
I terao ga da gleda
Kako mu prži i jede
Muda.
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 4:55 PM UTC
niotkuda pade sen
i ledeni dah okruži ga
neće
nije još sve rekao
a sve je prodao
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:16 PM UTC
Sve počne kada nastupi tišina. Kada prestane svo šuškanje, lupkanje, svi koraci i kikot. Kada ostanem sama u svojoj sobi, u kojoj je jedini izvor svetlosti sveća sa mirisom vanile.
Tada, dok ležim pokrivena omiljenim mekanim ćebetom koje mi je poklonila baka još kada sam bila mala, tok misli me vodi u svetove za koje nisam ni znala da postoje. Ne osećam težinu svog tela, ne vidim više ni svetlost sveće. Veoma je slično snovima, ali ipak ne sanjam.
Odjednom, srce mi jače kuca, disanje mi se ubrzava i iz mira me izbacuju misli, koje sada ne teku, već jure kao da se takmiče koja će pre da dopre do mene. Nekim danima su to misli koje izgledaju kao polje maslačaka u proleće, obasjano suncem, u kom se čuje samo cvrkut ptica i moj smeh. Sa druge strane, moje misli mogu da izgledaju i kao sklop svih prirodnih nepogoda. Tada sklupčana sedim u uglu svog uma, osetim vrelinu požara i čujem grmljavinu, ali ne vidim ni prst pred okom.
Mada, kao što ništa u životu nije crno-belo, nisu ni moje misli. Uvek postoji taj međuprostor, to šarenilo ili ponekad samo praznina. Mnogo puta mi se desilo da uđem u svoj um i da on izgleda kao beskonačno bela soba puna pitanja. Koja pitanja se nalaze na beskonačno belom zidu vašeg uma?
Oct 10, 2020
Oct 10, 2020 at 7:27 AM UTC
Gledam te očima djeteta
ima li u tvom srcu
za mene mjesta.
U tebe zaljubljen sam
ja tvoju ljubav trebam.
Ti mi svoju ruku pružaš
večeras prekrasno izgledaš.
Crvenu ružu ti poklanjam
poljubac ti u obraz darivam.
Zajedno plažom šetamo
za ruke se držimo.
Osjećajima se prepuštamo
nježno se grlimo
nježne riječi jedno drugom šapućemo.
Sve o čemu sanjamo
sve što želimo
oceanom ljubavi mi plovimo
draga da se vječno volimo.
Stjepan Orlić
Sep 17, 2025
Sep 17, 2025 at 7:07 AM UTC
I tekla je krv
Tekla li je tekla,
Na sve strane!
Tuzno bese to vreme
Kad se lasta zaljubi u gavrana
I slomi svoje rame
ruke
Grehe I
SVE
Grane.
Nov 13, 2018
Nov 13, 2018 at 1:58 AM UTC
Čitam tvoje pismo
u kojem pišeš
da me cijelim srcem voliš
željela bi ubrzo da me vidiš
da me zagrliš
i da me poljubiš.
Željela bi da
putujemo našim sretnim snom.
Vjenjčanje,djeca,dom
htjela bi ostvariti sa tobom.
Tvoje pismo dok sam čitao
sretan sam bio.
Olovku i papir sam uzeo
i ja sam tebi pismo napisao.
Voljena moja
čekam te da dođeš
u ovoj kući veselje i radost doneseš.
Moje srce tebi pripada
s tobom će u ovoj kući
ljubav i sreća da vlada.
Ljubavi znaj da volim te
ti si meni sve
cijelim srcem ljubim te.
Stjepan Orlić
Sep 12, 2025
Sep 12, 2025 at 3:56 AM UTC