"srca" poems
Pokloni mi bijelog slona
Bar jednom zavaraj mi intuiciju;
neka došeće crvenim tepihom.
Pokloni mi bijelog slona
U kutiji s balerinom,
neka opjeva joj melodiju pokreta.
Pokloni mi bijelog slona
Makar ne znala što bih s njim,
neka stoji na polici - kraj srca.
Ne poklanjaš mi bijelog slona.
Tvoji su slonovi sivi.
Apr 26, 2015
Apr 26, 2015 at 3:13 PM UTC
Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?
Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...
Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.
Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.
Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...
Jun 27, 2015
Jun 27, 2015 at 3:39 PM UTC
čengele odasvuda vise
mračne kuke srednjeg veka
čupajući žitno seme
od srca što ostalo
kroz zamandaljeno okno
prozora od suza
cure potoci katrana
šarke korodiraju
oštar avet-zvuk
kad metal metal jede
etarskom kiselinom
sagoreva uvo
guje mrke
koje oganj i nebesa spajaju
nozdrve prenatrpaše
čemer čemera čemernog
pocepao grlo
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 1:00 PM UTC
U crkvi si ostala
za nas jednu malu
molitvu izmolila.
Iz crkve izlaziš van
dan je tako prekrasan
za našu šetnju uz more
baš je idealan.
Skinula si cipele
po pijesku si bosa hodala
moj lijepi anđele.
Na pijesku si dva srca napravila
za ruku si me uhvatila
poljubac mi poklonila.
Na pijesak smo sjeli
valove gledali
zalazak sunca promatrali
tako zagrljeni
o ljubavi smo pričali.
Mi smo dvije sretne duše
voljena nema ništa ljepše
od ljubavi naše.
Stjepan Orlić
Sep 23, 2025
Sep 23, 2025 at 2:01 PM UTC