Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Rani jutarnji intervjui
#1 Dok grad spava uz cvrkut ptica koje niko ne osluskuje.

M: Sta za tebe znaci cvrkut ptica?

mh: Za nekog ko zivi citav zivot pored ulice, tacnije u nivou ulice, gde me od trotoara deli nekih 25-35 cm zida, a od vozila  1.5 -2 m, priguseni zvuk vozila koji se postepeno pojacava i postepeno gubi u kracim ili duzim intervalima uz onaj huk u trenutku prolaska kao i govor prolaznika, urezao se u mene i postao deo mog zivota.

Retko uhvatim sebe kako slusam te zvukove sem kada mi se neki bas nametne i to onaj ljudski u duzini jedne recenice koja moze da se izgovori prolaskom pored par metara zida. Iz te jedne recenice koja ima svoj zvuk i tematiku profil prolaznika je vrlo lako zamisliti. Ponekad mi izmame osmeh, a ponekad uznemirenost, pa i strah.

Tematika tih recenica mogla bi se podeliti u zavisnosti od doba dana kada su prolaznici aktivni. Od onih dnevnih tema najglasnije su vaspitno-obrazovne gde se dete uci kako da ne ide ni slucajno pored ivicnjaka, a od onih nocnih, najglasnije su one ljubavne gde tacno znam da u narednih sto metara sledi raskid ili strastven ***.

Ima i onih tema gde ti se smuci i gde sam u fazonu “hajde bre vise” a to su naravno komsijske, koje kad krenu znam da ce trajati bar pola sata ili u kasnim nocnim satima taxi teme, ko koga ceka i ko gde ide.

Ponekad znam da provirim kroz roletne i zateknem vrlo kreativne scene, recimo kreativno iscrtavanje kruga sto mi zene ne bismo mogle.

Vikend je predvidjen za vristanje zena koje pokusavaju da prekinu tucu pijanih iz kafica gde kako se otvaraju vrata treste narodnjaci, a ima i onih koje vole da bacaju veliko kamenje na takve kafice i onda brzim trcecim koracima prodju pored mog prozora.

mh: uh, sto meni ne idu ove duge forme

M: pa zasto ih onda koristis?

mh: Ma ne znam, dosadno mi, a i znam nekog ko voli glupe textove.

mh: Dakle, gde sam ono bese stala. A da, zasto volim cvrkut ptica.

Pa, tokom studija najvise mi je prijalo da u nocnim satima, kad se sve primiri, kad svi polegaju i saobracaj se razredi i kad se moje telo zagreje, da krenem sa radom na studentskim zadacima. Iz dana u dan ritam bi se menjao i ja bih sve kasnije i kasnije odlazila u krevet i tako sve dok nije pocelo da svice.

U tom pomeranju pocela sam da uocavam kad se sta desava na ulici i polako prestajala da gledam na sat. Djubretari bi bucno prosli u 4am a negde izmedju 4:30 - 4:45 bi nastao muk, noc bi pocela da prelazi u dan i tada bi krenulo oglasavanje ptica.

I dan danas ne znam koja ptica je u pitanju jer sa prozora se nije dalo videti ali nije, vrabac, nije golub, nije lasta, ne kresti ko vrana, svraka, nije gugutka sa svojim”dugo spiš”, ne znam, ali znam da je pesma lepa i da dolazi od nekog ko zeli da privuce paznju na sebe. I taj osecaj da priroda opstaje medju ovim betonom mi je bila bas lepa i zanimljiva jer su ptice pronasle rupu u buci i koristile taj momenat da komuniciraju daleko od usiju mnogih.

Te ptice su u stvari bas pametne i prakticne, kad stigne jesen, a one lepo na jug, tamo gde je prijatnije, a ne da se smrzavaju, budu sumorni sve do proleca kao “mi ljudi iz gradova” - Milan Mladenovic

Ptice bi oznacavale tada i pocetak tv emisije nekog kuvara koji bi parlao na spanskom onako kako to samo oni umeju i ja bih sa zamisljenim ukusom polako uranjala u san.

mh: Vreme mi je da uronim u san, zato Laku noc do sledeceg intervjua.

M: Laku noc tebi i svim citaocima

__________
#2 Iskrenost - veoma skup poklon

M: Kako tumacis ove recenice koje smo pronasli na jednom zidu, moglo bi se reci jednu pored druge?
- "Iskrenost je veoma skup poklon, ne ocekuj ga od jeftinih ljudi"
- "Nije vazno da li je skupo, nego da li se isplati"

mh: Nek odgovor ostane za neku drugu priliku.

Prosao je sajam knjiga pa bih volela da podelim sa citaocima jednu pesmu inspirisanu knjigama, zove se "Neizreceno"

NEIZRECENO

Lagano je
prelazila
prstima
preko korica
u ritmu
sto neznost
izaziva

Pogled
mi se usmerio
na pokret
na zelju
stajala je pored
primetila je
izgovorila je

Ja tako
kada mi se
svidjaju
korice

Uzvratih joj
da volim
u muzejima
preko skulptura
da predjem
dodirom
dozivim oblik
osetim teksturu

Znas li ti da je to zabranjeno?
Rece ona
ozbiljno

Tu sam zastala
a u glavi je
odzvanjalo

E jbg
kad volim
ono sto je zabranjeno

E jbg
kad volim
ono sto je zabranjeno

E jbg
vise nije bila tu
vise nije bila pored
ali je i dalje odzvanjalo

mh, Novembar 2016

M: Danas si okrenula novi list?

mh: Today is the day :D

---------------------------------------------------
#3 Koja je tvoja maska?

M: Evo posle relativno duge pauze konacno smo uhvatili mh da nam kaze par reci o tome sta se desava i zasto je nema, da li sprema nesto novo...

mh: Dobro vece svim citaocima i tebi M posebno. Evo samo par reci o tome da se priprema program naucno -obrazovnog karaktera za sledecu 2017 godinu. Bice tu dosta toga sto ce iziskivati da citaoci udju u sebe i potraze neke odgovore.
Jedna od prvih tema bice maske, kako nastaju, njihova uloga i podela.

M: Ja se posebno radujem znajuci da vec dugo radis na tome i verujem da ce sve maske pasti :)

mh: Pa eto nadam se da sam citaocima vec zagolicala mastu i da ce biti tu da isprate program koji sledi.

M: btw. Imali smo jednog citaoca iz unutrasljosti sa komentarom na pesmu "Neizreceno" kaze, u pesmi se navode "korice kao predmet svidjanja" da li to oznacava neku povrsnost ili...?

hm: ne, ne , ne cak naprotiv, sasvim suprotno, oznacava jednu otvorenost da se zaviri i pronadje nesto dublje ispod raznoraznih korica, sem knjige, postoje tu i recimo modni casopisi, ili katalozi o uredjenje enterijera... Tako da mislim da je rec sasvim na svom mestu.

M: Hvala ti mh, ne bi te vise zadrzavali. Vidimo se uskoro :)
mh: vidimo se, pozdrav svim citaocima :)



NASTAVICE SE...
Saša D Lović Sep 2014
1

gledao je dugo svoju sen
zakrvavljenim očima
  grlo mu se grčilo

sekiru sa zida da ponese
u šumu
  šta bi drugo

inače često dovodi sebe
u takvu situaciju
  ne zbog nečeg patološkog

ne zbog neke skrivene želje
već zbog šume
  ona je i ovog puta kriva

usne su mu drhtale
šumom odzvanjao njegov dah
  drveće počelo da vrišti

suze cerove kvasile humus
no to ga ovog puta ne pokoleba
  ovog puta otići će mnogo dalje

na sekiru pade zrak
i ona umi njegovo telo
  svojim sjajem


2

mala fide
dim se vije mehovi nadimaju
  čekići biju

znojavi kovači brkove suku
piju vodu metal stenje
  pod serijom teških udaraca

crveni se još nerođena sekira
u agoniji nastajanja
  sijaju se oštri zub i uvo tupo

pa je utom zgrabiše klešta
sve zaneme
  sve sačeka prvi vrisak

susret sa vodom
mala fide
  šta avaj nastade


3

u početku beše raka
i on je plesao oko nje
  poslednji ples

uma atrofičnog
udovi mu leteli sekli etar
  bale kvasila mu lice

očiju zakrvavljenih
ni glasa da pusti
  zmije su stenjale upregnute

niz amove otrov se slivao
raka poče da biva jezero
  drveće spustilo grane

i sve više grdilo mu lice
o boli
  ples je bivao sve sporiji

ptice su sve tiše rikale
iz tame poče da se rađa tama
  grđa i crnja

muve su naokolo zujale
drveće počelo da vrišti
  suze cerove kvasile humus


4

i kako je plakala sekira
naišavši na kamen
  vatrene suze prštale naokolo

kamen se vrteo kamen je jeo
vatrene suze
  i zub oštriji postajaše

svetlost njena poče da izjeda tamu
grđu i crnju
  od one pređašnje

pade zrak na nagrđeno lice
i stade sa plesom
  zmijama skide jaram

umi udove svoje u jezeru
urlik zapara galamu oko njega
  i nastade tišina tišina tišina

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  progledao je


5

u početku beše i šuma
prašuma beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  plakao on plakala i šuma

jeli jedno drugo
grlo mu se grčilo
  udovi sušili crni dani behu

anđeli su sletali
kljucali mu oči
  koje su bile voda

donosili vatru u prašumu
da sagori um njegov atrofični
  vatra se gasila

donosili i vodu vodu mutnu vodu bistru
belu crvenu zelenu bilo kakvu
  voda se gasila


6

išla je sekira iz ruke u ruku
brzo i sigurno
  kroz vatru kroz vodu

padale glave
padalo drveće
  zub oštriji uvo tuplje držalje crnje

od krvi od zemlje
sekira je kružila
  tog su dana žene crno mleko muzle

ah nesreće
ptice su sve divlje rikale
  muve su zujale

pauci se razmrežaše
između prstiju njegovih
  ključala je lava u grudima šume

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  jezera


7

sa rukom stopila se sekira
skameni se dah pogled znoj
  kidao je dronjke od odeće

bale kvasila mu lice
konji su bili nemirni
  anđeoskim hučanjem šuma ga zvala

lišće je padalo sa drveća
magla proždirala etar
  ptice behu odletele

rožnjače mu se zabrazdiše
srce poče da kuca
  sekira urliče

anđeli behu odleteli
samo su muve zujale
  on penio

šuma hučala
jezero ključalo
  tišina


8

na kraju beše svetlost
prasvetlost beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  smejao se on smejala se i svetlost

jeli jedno drugo
grlo mu se širilo
  udovi listali crni dani behu prošli

demoni su izranjali
kljucali oči
  koje su bile vatra

donosili gmazove u svetlost
da opogane um atrofični
  gmazovi se sušili

donosili pegaze sa rogom
bele crvrne zelene bilo kakve
  krila im otpadala


9

stajali bi sekira i on stopljeni
u agoniji
  svetlost zaslepi oko njegovo

iz rožnjače kapala je lava
tuga poče da izjeda svetlost
  grđu i crnju od pređašnje

zub tuplji uvo oštrije držalje istrošeno
pade tren na nagrđeno lice
  i poče sa plesom

zmijama jaram na vrat
kezilo se njegovo lice sa dna rake
  progledao je


10

granulo je sunce i nesta svetlosti
zmije su strašno siktale
  upregnute

gledale kako se otrov iz jezera
pretvara u oblak
  oblak zakri sunce

i njegov um atrofični
udovi mu leteli
  pogađali ptice

muve su zujale
očiju zakrvavljenih
  pusti glas planine su se tresle

vetar poče da duva
umrsi mu kosu koža mu se ospe
  iz tabana poče korenje da niče


11

sva se magla upi u njega
on spusti sekiru u raku
  u raku doteče lava

i ne bi više zuba oštrog uva tupog
šume prašume svetlosti prasvetlosti
  jednostavno ne bi

na kraju beše
on
  u agoniji

postojao je
Adasyev Jul 2017
Cihlové stínadlo, divan bez prachu
Výhybky prskavců chutnají zle
Hne sumcem, vylíže střídavě bráchu
Semena s holbou na výkladním skle

Páry a mrdiny končí pod voly
Nad hrstí úliteb vítězné gesto
Stříbrné příbory v podpraží hulí
Za bradou dřímá horoucí těsto

Proč běží sádla na získané body
Proč běží pro kádry, ze kterých jebe
Pásovec zas dal hlavičku do tmy
Pár krysek sladí sžíravě sebe
Juce sam imala neku terapiju na senjaku u 11h, kicma, u zurbi sam izasla iz stana okrenula 2 puta kljuc, izvukla ga, spustila se stepenicama do lifta, pozvala lift, a onda se setila da nisam ponela mobilni, bio mi je vazan, okrenula se, spustila stepenicama, izvadila kljuc i krenula da ga ubacim u bravu, kad ono nece, probaj drugi put, nece, treci, nece, sijalica ne radi, neki polumrak, cucnem da vidim da se nesto nije pomerilo, gledam kljuc da se nije polomio, oblija me znoj, ne mogu da verujem, pocinjem da se nerviram, vec kasnim na terapiju, ustajem spustam se niz stepenice, zovem lift, dok se vozim do dole razmisljam, trebace mi bravar, ne mogu da cimam tatu, znam za jednog na vracaru pravi kljuceve, mozda se razume i u brave, al subota je ko zna da li mogu da ga nadjem, dolazim do stanice, ulazim u trolu, vozim se kratko, srecom postoje table koje me navode do mesta gde sam se uputila, uazim u zgradu, doktor me prima, vrsi pritisak na bolno mesto, izvija me, mozda da se vratim da pitam komsinicu da li ima baterijsku lampu, da probam jos jednom, prebacuju me na struju, laser i ono trece uvek zaboravim, lezim na boku, prija mi hladan gel, zalim se sta mi se dogodilo, tesi me, mozda je sve u redu, ipak cu se vratiti da pogledam jos jednom,  ulazim u trolu, cekam zeleno, smirujem sebe, bice ok, prelazim ulicu, proradice, dolazim do zgrade, ulazim u lift, pritiskam dugme za cetvri sprat i tad shvatam gresku u koracima, pocinjem da se smejem, mislim se, da li me je neko video od komsija, spustam se niz stepenice bez problema ulazim u stan, nastavljam da se smejem, ne mogu da verujem sta sam uradila, rekli su mi da u stanu ispod ne zivi niko, srecom, uzimam mobilni, zakljucavam vrata, silazim niz stepenice, spustam se liftom, vozim se trolom, svracam do kokija da se castim nekim secerom, kakvo olaksanje, odlazim kod mojih na rucak, pomislim na tebe, pomisim i na sebe i svoju izgubljenost, ne zameram ti na reakciji, shvatam da te nesto puca iznutra, puca i mene, i ko bi poverovao da je takav susret moguc opet, logika namece, ako je ono pocetak, ovo je kraj, ali kraj cega, i da pobegnemo, da precutimo, da se sutra susrecemo bez prepoznavanja, problem ce i dalje ostati u nama.

mh maj 2017
persefona Nov 2015
---
tvoja drugarica slikala je ono mesto
gde sam pojela svoju prvu tufahiju.
tvoja drugarica slikala je ono mesto sa istog onog mesta gde sam ja sedela.

smazala sam i tvoj šlag.
progutala vodu i čežnju da vriskom ispljunem nekakav svtlucavi okean žudnje za ponovnim
prati nas tišina.
gledaš
ja se borim da te ne volim
pa te onda pogledam i davim se
u šlagu
u izvesnosti sebe
u lakoći gledanja u tebe

izmislila sam te. to znam.
sad kad se još uvek borim da te ne volim.
persefona Apr 2016
onda kada mislim o lepim a propalim secanjima,
kada ponekad sebi to dozvolim
najstrasnije se kaznim.
kidam i ljustim sebe razlozima
dopustam samo jednoznacnost.

onda kada mislim o njihovoj liniji
isprekidam je
tako su mi prazni
tako nedostizni
njihova linija obecanja, strahova, velikih saka i praznih stomaka
uzasava me.

onda pomislim  kod onih drugih mora da je bolje, toplije i neznije
mozda tamo more postoji

stene

istina


onda, opet setim se plavog vrtloga
onda, opet kaznim se
Saša D Lović Apr 2015
Te noći,
Tošić Milorad se prenerazio
ugledavši ispred sebe
Tošić Milorada,
skarednu onomatopeju svoga bivstva.
Iz očiju joj iskočiše
dva sablasna, zubata penisa,
pa samo sikću.
Cele su noći nešto izvoljevali,
ovi nakaradni isprdci bolesne mašte
nesrećnog čoveka,
te daj piće,
te daj hranu,
te daj cigare,
a negde,
tik pred zoru, jedan upita Tošić Milorada :
- Jel ti stig’o kupus ?
Prkos Drumski Sep 2016
Pojela sam prijatelje
A pojela sam i nokte
Svaki dan nešto jedem
Svaki dan sebe jedem.
Danas se opraštam
od svih prijatelja.
Prestajem da vas volim.
Moja ljubav je umrla.
Nemam više prekookeanskih
letova.
Nemam više prekookeanskih
izgovora.
Prestajem da želim.
Nek’ svako svoje riječi liže.

Ja prodajem stare prijatelje za nove.
Još juče.

Gdje se kupuju prijatelji?
Na pijaci?
U supermarketu?

Na pijaci su organski.
Kao primer uzmimo zenu koja ima potrebu da zadovolji svoje primarne potrebe, da bude srecna i zadovoljna.
I zamislimo takvu ispunjenu zenu koja se u drustvu deklarise kao "nicija" da je krenula u potragu za osobom koja bi zadovoljila njenu primarnu potrebu.
Prvo pitanje do koga dolazimo jeste, koga ona zapravo trazi?
Logicno bi bilo da ona prvo trazi one slicne sebi "nicije"ali razmotrimo i druge opcije.

Recimo da joj u oci upadne  prvo osoba koja je "necija" i da dodje do zadovoljenje potrebe. Obratimo paznju kako "nicija" zena sad nije vise u prvom planu, nego sta se desava uz prisustvo glasovnih promena gde "ne" prelazi u "sva", da, da, kako osoba "necija" samim cinom prelazi u "svacija". Neko bi rekao "jedna, manje-vise" nije to za " "svacija" za svacija je veci broj kao ono kad se do 5 kaze 3 coveka, 4 coveka, a od 5, 5 ljudi ili 5 svacijih, to je to, to je isto.

Pogledajmo sada opciju 2, zapravo kada dodje do spajanja dve "nicije" osobe, ali pogledajmo iz jednog blizeg, intimnijeg ugla. Da bi zadovoljenje bilo dovedeno do vrhunca, da podsetim opet, da ovde pricamo o srecnoj I zadovoljnoj zeni,  neophodno je da obe nicije osobe, drugu osobu dozive kao svoju teritoriju, kao deo sebe, ne bi li se prepustile I uzele sve ono sto im treba, sve ono sto ih dovodi do vrhunca. Vec vidim da su vam jasne I ovde glasovne promene I da “nicija zena” mora da u ovakvim trenucima postane “necija”

Razmotrimo sad I situaciju 3 da “nicija zena”  trazi zadovoljenje od osobe koje je “svacija” , Na prvu loptu reklo bi se da je ovde u pitanju neko savrsenstvo prisutno, gde “nicija zena” nije ljubomorna sto svaciji imaju I druge, ne zavidi im, nego bezuslovno voli I velika je podrska svima na tom putu slobode pa I samoj sebi.

Ali nemojmo se zavaravati  to je samo za posebne , recimo Isus Hrist, on I ako nije vise ziv I dalje je svaciji, pruza ljubav svima,  a I dovodi mase do vrhunca, ima ono desavanje kad svake godine ulazi svestenik u njegov grob, zatvore ga, pritom on nema  nista cime bi upalio svecu, nego desi se cudo I sveca se sama upali sama I kad svestenik izadje svi navale na njega ne bi li dobili plamen, pitam se sta rade sa svecama kada se plamen ugasi?

Zakljucak iz ovog bi bio da “nicija zena“ moze postojati jedino kao nezadovoljna, nesrecna zena, ona kojoj vise nisu bitne njene potrebe, ona koja ne dopusta sebi da uzme sta joj treba, ona koja odustaje od sebe, ona kojoj je tesko da poveruje da ipak moze biti necija I srecna, i da je to ok,  I da zbog toga ne mora da postane debela i umre pre vremena.

mh 2017
Hello Prolly Nov 2019
Uspal jsem roky
uspal jsem tmu

uspal jsem těla
zůstává mu


uspat
sebe


anebo, samo nebe
a samo nebo tebe
Čortoloman Nov 2018
Idemo onda zajedno u svijet.

Ja, ti i tko god pridružiti se želi. Idemo dalje od samih sebe

dok ne nabasamo na nedoseživo.
Čortoloman Apr 2018
Koliko se puta moram uključiti u sustav i razoriti ga da bi dostigao neutralnost?

Jesam li ja sustav koji trebam razoriti?

Postoji li razlika između mene i svega oko mene?

Ako razorim sebe možda ću i svijet razoriti.

A onda se mogu ponovno roditi. Kao drugi sustav koji ima drugi zadatak. Jer moji je zadatak da razorim.

Mržnja, istinska mržnja dolazi iz ljubavi. Kao i potreba za osvetom. Možda mogu... i u ovom svijetu koji je lakše razoriti nego voliti..
Mateuš Conrad Nov 2017
я
some words, really do require a chance
to un-english the englishness
of them...
                   my, how the english beam
with a stiffness of their tongue -
i actually lament the lost trill of the R -
that drum-roll moment -
       how some letters ought to be changed
in calligraphic terms -
            notably the R -
no longer rotating, rolling, robust or
for that matter: readied for the rattling of
a snake's maracas bulb...
          the english R is a swollen tongue,
a tongue gluttonous: stung by a bee -
      it's not as bad as the harking french R,
but it's not exactly satisfying -
when it started its numbing journey to lick
off some of W - or rather: hollow itself out.
on the altar of sacrificed runes -
   edh, ð... similarly the R ought to be placed
for a sacrifice of revision to enable
the knowledge of: the lost trill...
                           poise the R with the leg
making the step forward as curved inward...
      bend it...
                      the sound is numbed anyway,
let it settle for a foetal position -
      who is to say that calligraphy cannot be
changed?
                 if a letter no longer represents
the sound, there is no need to keep it...
       or at least: that's what makes sense.
i further have to acknowledge -
           the fury and the passions ascribed to
word, allah is a particularly intoxicating word...
     i can actually shed a tear listening to
an adhan...
                    but by simply listening to
alpha blondy's song sebe allah y'e -
    for some reason: there are ever present
emotional connotations within words -
i hate to approach language where words
have been undermine by secularism -
unsung, unsaid, vogue or not vogue -
riddled with prefixes and other greco-roman
abominations of science -
                      if you can grasp a passion -
not say, nor sing: but vow to feed the depth
of a howling wind and taunt with
a word, that's admirable -
           i give islam that, the word allah is
quiet agreeable in song...
   i will curse **** ***** **** dog-dung sheep-*******
my way through two stories in pop
that reveal the adam & even of YHWH -
sauron & voldemort -
a foul tongue ensure a pure body...
but a foul tongue also ensure: a clearer
  perspective for the mind to lap up -
a ****** is just short of a squid's mouth
or a venus flower -
a pair of ******* just short of
              a cow's ******* sack...
                 that's the puritanical objective
stance... miracle be made from a *******'s
ability to turn this objectivity into
the subject of: an ***** phallus,
prostitutes always seem to succeed where
liberated females, always, seem to fail to
arrive in bed with the man completely enslaved
by arousal;
       freud was right about something,
after all.
                        maybe it's the lack of
***** talk by prostitutes?
                    the whole: what would my
father think during *******,
or doing it under the membrane of bed sheets
or with closed eyes (except when climaxing)?
          besides the R...
  to turn the J into a Y -
           yerúshalem -
                            yields more emotion than
jotting down jerusalem (dz grapheme in polish) -
jot, dzik (boar) -
                      mind you,
the Maltese word for god, is actually allah,
you can sing that word so well -
       shame christianity is riddled with
the deathly gong of the 11pm bells -
once they gonged for a call to prayer -
now they're just a medieval version of a Rolex.
            if words cannot turn into
goosebumps and a tectonic shivers infused
with electric tingling across the face and spine -
   if they cannot make stakes with cool tears
evaporating on a flushed face oozing
sickly heat -
          if god remains outside the realm ****** -
we're talking language equivalent of
                a flat soufflé...
          passsable, instructional,
  tinged with a mathematical vector focus -
get's you from (a) to (b) -
  but language is not a ******* map!
    with language, if you're not lost,
   you're using said instructions -
           you're going through the plateau
of the nauseating flat Belgium...
            where the horizon is not
obstructed by a mountain range,
but merely by the distance of the unchanging
perversity of the people who write
instruction manuals for Ikea on how to
put a chair together.
                       who the **** finds these
comatose perverts, or have they actually
started to liberate people,
  and "employed" lit-bots to write this
crap out?
     - i always wanted to meet the people
who write the small print and
    the terms & conditions sections of any
agreement / contract;
            cold corpses sniffing tulips
  from the roots up, doesn't even cut it.
Mateuš Conrad Sep 2017
i've heard of women rereading works of fiction, entire books, rereading them up to 3 to 4 times... me? i can only muster the effort for a single reading, and the rest of "rereading" becomes a game of memory; but this "ideal" evaporates, as soon as i pick up a philosophy book, notably? heidegger's ponderings vi, aphorism vii; why? well, to pay a closer attention, to expand on attention, to solve a "puzzle", evidently this is true for both the medium of prose philosophy - yes, i agree, a tedious take on narrative, since these narratives have "characters" that amount to nothing more than nomen in relatio, namely? no notion of playing god, or, to be exact, a puppeteer. no, i agree, the narrative is plague with tedium, but so it samuel beckett's play not i; mind you, there's calm to counter beckett's feminine embodiment of ego-******; titillating as it already is: insinuating phelatio.

and what can a man best do, being scorned,
by an unfortunate short-term relationship,
that might have only lasted for a breadth of
encompassing only two seasons?
   having no knowledge of came about in rural
areas, during winter times, and how
people kept warm? body chess?
it would seem, that the shorter the love affair,
the more memorable it becomes...
     and that's all the more true (universal) -
when there's the topic of a summer fling;
mine? stretched from spring through to summer,
but the thing is: i have no regrets,
in that, as any solipsist might state:
                 i regret losing a part of my self;
didn't you know? i thought people would have
picked it up, that solipsism is the new "atheism",
and to be honest, i like that label... why?
well, it invites the mythology of kinship
of that of *thanatos
& hypnos...
   who do you think can be conjured to share
common thread of thought with a solipsist?
narcissus! hence? narcissus & his brother
    solipssus - as any single child will tell you,
esp. in china: i really wished for a twin...
children of many siblings do not share this
   sentiment, of leveraging on wishing for a twin;
and mind you:
        in the zodiac, taurus is just shy of gemini.
oh, right, this aphorism in ponderings vi...
actually... i don't know if i should verbatim extracts
from it, or just compare it to an atheist talking...
i'm side tracking, because i started thinking
about susanna hoff...
             as any man might, with half a fishing net's
worth of
fiddling-with-a-knitting-competence-worth-of-"wit";
what? a woman's beauty is a welcome distraction,
esp. the 80s... and i don't know why,
but i remember being implanted
the archetypal beauty of a woman dressed in the sun,
i.e. blonde... and, luckily enough, i received
my first kiss when i was 5, 6, or 7...
  can't remember her name,
but i know her surname - kot i.e. cat,
and she had twin sisters younger than her,
her father used to drive a truck...
             and drunk ***** like a skunk.
you know what, since i've entered the rambling
stage of narrative, i will not mention heidegger's
aphorism, i'll just let you buy the **** book
(30 quid a pop second hand,
  good luck)
               i'll just mention an offshoot of a thought
that came from it, being reread several times...
ah! the monotheistic trinity!
  step 1. you do know that in maltese,
   the word for god is, allah?
step 2. there is no more beautiful name
    for god than allah, namely?
   listen to alpha blondy's song sebe allah ye...
step 3. jews are really **** at singing,
    the name of their god reside in the cognitive realm,
and in the cognitive realm alone,
   hence: do not take my name in vain...
step 4. say jesus christ about 40+ times,
             great vanity project...
step 5. i seriously recommend this to you,
  go to a polish catholic mass, in poland,
  and wait for the believers reciting the creed

  p.s. tell me if you see any comparison with
a satanic mass murmur...
step 6. my thought belongs to elohim,
  my singing & esp. drumming to as sami (26) -
  (you ever think the arabs are all too
glottal, in their pronunciation?
   like glug glug: pucker, gug?);
and the "father"?
                  silence,
               and if not silence, then the most
mundane talk... and a respect for even the most
dumbest of possible carpenters,
   and let me tell you, the biggest *******
of them all, surname? griffin... t(h)omas...
hardly a θought in him...
          but hey, he got all the girls,
i got an empty pint glasses, and a shamed walk
home...
  come english... show us yer surd letters!
   what's v'eh θinking behind it all, eh, tomas?
sure it's not θomas?
                             whatever;
it's not like you're going to get another stab at
producing a shakespeare.
Veronika Bistrá Dec 2021
Trvá to už dlouhý čas,
ach má lásko nestálá,
čekám už jen šedý vlas,
má těžká hlava nespává,
neustále slýchám hlas,
ten tvůj - znova a zas.

Cítím tíhu života,
tíhu lásky a zamilování,
avšak lepší než ta samota,
jsou tahle nekončící očekávání.

Ptám se všech a hlavně sebe,
jsme si vůbec spřízněni?
jestli ano ptám se tebe,
máš ty vůbec tušení?
Neke od najboljih ljudi možete upoznati preko prijatelja. Da li ste im rekli šta tražite i šta vam je potrebno? Ili, možda vi možete pomoći nekome ko traži partnera? Ove nedelje imajte širom otvorene oči za razne ljubavne prilike, za sebe i druge. Možda neko ko nije za vas, može biti sjajna prilika za vašu prijateljicu-prijatelja. Ukoliko vam se neko sviđa onda morate biti sigurni da je on-ona to što želite – jer neko daleko uzbudljivi može biti samo malo dalje. Tokom vikenda obaviće vas talas samopouzdanja. Obucite se tako da impresionirate sve oko sebe i da pokažete svu svoju moć
Ima jedna devojcica zove se Nika. Gledam je kako raste vec dobrih godinu dana od kako skoro svake nedelje odlazim na neke casove. Uvek me doceka ispred vrata na stepenicama, onako uzbudjeno, pozdravi se, malo se izmazimo i onda je zovu u drugu sobu ne bi li smetala casu, mada zna ona da se usunja i dodje po jos mazenja.  Dok je bila mala to je bilo lako, prosla bi ispod staklenog stola, kojim sam uvek zabarikadirana sa jos dve fotelje. Jednom nesvesna da je porasla skoro pa se zaglavila , samo je uspela da proturi glavu ispod stola tek toliko da joj njuska izadje kod mene.

Inace Nika ima sad taktiku kako da se tako velika smesti na krilo. Prvo sedne ispred tebe , sva je fina, mirna, onda ti pocnes da je mazis, a ona ti uzvrati sa kojim lizom, sto je vise mazis sve te vise lize i onda krene podignutim prednjim sapama polako da te gura i da ti se priblizava licu pokusavajuci da te lize i kako imas tedenciju da se odmaknes otvori se prazan prostor na kolenima gde ona samo prebaci svoj trup i onda je opet sva mirna ko bubica i uziva (i tesko ju je skloniti :) ).

Pre nekoliko meseci Nika nije bila dobro, nesto je pojela napolju i ukucani su bili poprilicno zabrinuti jer je to bio prvi put da je vide takvu. Sela je u fotelju pored mene i spustajuci njusku prema vratu dok je mazim kao da je govorila: " ne nisam danas dobro"

Nika je retriverka.

Podsetila me je na jos jednu devojcicu koja je isto znala da dodje i pozdravi se sa mnom.

Jednom, bila je neka guzva, iz druge prostorije cula sam je kako laje sto se nije cesto desavalo, a i ovo lajanje koje se ponavljalo nije bilo oglasavanje kad neko dolazi ili lajanje na nekog prolaznika, vec da nesto nije u redu i to vlasnici pasa sigurno znaju i prepoznaju ali vlasnica tada nije bila tu.

Nakon nekog vremena verovatno ne znajuci vise sta ce, setila se i dosla je do mene u drugu prostoriju gurajuci glavu ispod stola i daju ci mi znak da joj je muka. Ustala sam i otvorila najbliza vrata, razumele smo se i ona je odmah krenula za mnom da joj otvorim vrata od unutrasnjeg dvorista kako bi mogla da se jadnicak tamo olaksa. Do dvorista u prolazu pored ulaznih vrata, u prostoriji sa zasticenom vrstom, ona je vec bila izbacila poprilicno iz sebe, a niko je nije video niti cuo.

Kad se setim toga da je dosla kod mene i da sam mogla da joj pomognem, meni draga zivotinja :)


hm maart 2017
O da, bila sam bas debelo dete u jednom periodu detinjstva. Moji bas nisu bili takticni, umesto prvo da me posalju u zagorje a posle na more da se malo istrosim plivanjem, oni bi me prvo vodili na more a onda davali babi.A tamo u zagorju u jednom selu blizu varazdinskih toplica sve domace. Vrhnje sa sirom, mlad kackavalj baba pravila od komsijskog kravljeg mleka koje sam inace pila svakog dana i to tek pomuzenog sa temperaturom krave. Domaca jaja, domaci hleb, slaninice, kobasice, razne pite i slatke i slane pecene u sporetu na drva. Iz baste paradajza, krastavca i paprika. A davali su mi i da popijem po malo vina domaceg koje je babin brat pravio i koje je stajalo u nekoliko bacvi u podrumu kuce, a koje su me cesto slali onako da povucem na crevo pa pretocim u flasu. Verujem da je mami bio sok kada bi me videla nakon mesec dana u promenjenom obliku, zapravo bila je besna na svekrvu poprilicno. Kod kuce bih uglavnom doruckovala ili vecerala sama za stolom, i to je bila prilika za mastu, a mastala sam da imam sestru ili brata. Napravila bih sendvic za sebe a i sendvic za imaginarno drustvo, naravno oba sendvica bi zavrsila u meni. S kim ti sada jedes? Rekli mi a da nisam ni pitala nego doslo samo po sebi na temu BG Kaze: "imamo dve sestre koje stalno dolaze ali ne pricaju".

*mh sep 2017
...Ali četvrti deo, pod nazivom "O čovekovom robovanju", posvećen je drugom delu čovekove prirode – strastima.
Sa strastima se sve komplikuje. Ali baz njih ništa ne vredi.
To je ono kad razum kaže "ne" – ali uzalud.
Kad imate osećaj da srljate u neminovnu propast, ali ne možete ništa da sprečite.
Mnogo je greha, bola i zla na tom putu, mnogo je povređenih i nesrećnih.
Ljubav? Da li ljubav iskupljuje? Da li se možete opravdati ljubavlju, makar pred svojom savešću?
KOS je priča o nemogućoj i nedopustivoj ljubavi.
Naravno, sve ima svoju drugu stranu. Opravdanja su kratkog dometa, i ne kažem da ne treba suditi. Ne kažem ni da treba oprostiti.
U pozorištu, u drami, jednostavno imate tu privilegiju da ne morate zauzeti konačan stav. Možete se samo prepustiti tom svima poznatom osećaju kad Vas osećanja snažno vuku u vrtlog iz kojeg nema izlaza. Kad Vas najdublji unutrašnji osećaj istovremeno svom snagom vuče u dva suprotna smera.
Konačno, svi smo tu, na istom mestu, svi smo zajedno uhvaćeni u istu klopku sadašnjosti, zaglavljeni u istom tesnacu stvarnosti, sa svojim okrutnim žudnjama, i svojim smešnim nemogućim snovima.
KOS je priča o ljubavi koja je otišla u nemogućem smeru, a JESENJA SONATA je pričao o uzaludnoj ljubavi. Izuzetnost, slava i uspeh često ne donesu sreću. Naprotiv: čak i obična svakodnevno neophodna ljudska toplina može postati nedostupna i nedohvatljiva. Možete biti sasvim drago i pristojno ljudsko biće. Konačno, ima li iko pravo da zahteva više od nas? I možete imati sasvim ljudska topla osećanja vezanosti za nekoga, i želeti mu sreću, i raditi sve što je u Vašoj moći. I onda ćete se neminovno susresti sa saznanjem koliko je sve to beznadežno nedovoljno, i kako nikad nećete uspeti da onome ko Vam je sve, Vi budete makar nešto...
Suočiti se sa izvesnošću da je sve uzalud, i da nikad ništa neće biti dovoljno, a pri tom ne podleći gorčini, osvetoljubivosti ni pakosti, nego ostati jednostavna, topla i susretljiva ljudska priroda – to je neprimetna uzvišenost neprimetnog malog čoveka.
A niko od nas nije dovoljno velik da bi imao pravo na bezdušnost.
Zato ponavljam, ne kažem da ne treba suditi, ne kažem da se mora oprostiti. Samo preporučujem da bez kalkulacija zaronimo u te uzburkane vode ljudskih osećanja, i da prepoznamo sebe u drugom i drugog u sebi.
Neće škoditi, a možda poneko od nas stvarno postane bolji, veći i lepši iznutra.
...Ali zato kad je kao sad puno planeta u zemlji, ne treba nam ni psiholog ni rod ni pomoz bog – sve se vidi sve se zna ko se češe o moju tarabu, ko hoće nešto što mu ne pripada, kome je gde mesto i kako bi zapravo bilo najzdravije, idealno da sebe postavimo i u prostoru i u svetu sa ljudima. Bik je grlo i glas, pa sa Merkurom i Suncem ovde i glas je hrabriji nego inače da sve to jasno i kažemo (makar uz vibrato). Šta može a šta ne može. Šta hoću a šta neću. Na šta pristajem, a na šta ne pristajem – gotovo kao revidiranje nekih ugovora koje imamo sa sobom i sa drugima. Jer ta pitanja koja postavljamo drugima, zaprao postavljamo sebi samima. Na šta sam pristao i da li je to za mene dobro. Da li treba nešto da se menja. Stvari se najzrelije menjaju zapravo samo kada imamo podršku zemlje jer tu kad se ruši, sve je kao na gradilištu: prethodno se ogradi, zatvori se ulica, stave znaci upozorenja, svi čekaju da radovi budu završeni pa da može saobraćaj da teče dalje. Tu je jasno sve. Tada se ruši i menja da traje. Nije iz hira ni entuzijazma, neke optimistične emocije ili zaljubljenosti. Nego prosto, prirodno je da svak zna šta mu je ok a šta nije… ponekad
bik
U svakoj ljubavnoj vezi ima i teških momenata. Konstantno se morate boriti za tu svoju srećnu oazu. Takav je život. Naravno, daleko je lakše boriti se zajedno. Danas pokušajte da razgovarate sa partnerom o tome i dajte sve od sebe da saslušate njegovo viđenje. Otvara vam se sasvim novo poglavlje u ljubavnom životu, nemojte to prevideti.
Moracu opet da cimam Deda Mraza da ti omoguci jos jednu zelju, al onu pravu, veliku, do tada pazljivo je oblikuj, al nikako ne pomisljaj u celosti, nikako. Usput moram i za sebe da zamolim da samo priceka jos koji dan, ne mogu da se odlucim dal 88 ili 76.

mh
Krv
Srce
Mozak
Telo

Ono je gladno
Nesto bi jelo

Neciji pogled
Prijatnu rec
Topli dodir
i ko zna sta vec

Kada ne zna
Kada se boji
Tad jede sebe
Jer ono bi
da postoji

Izgrizeno telo
Spasonosni
obrok moli
Niko ga ne da
Svakog glad
isuvise boli

Poslednji zalogaj
prepustice njemu
da nam bude sit
u svom beskraju


mh, davna 2005 god. (neceg tj nekog sam se setila)
btw. Mozda sam malo pozurila juce, ali tu sam slusam te i dalje. Rekoh ako dobro tumacim (a mozda i ne )onda i treba da odreagujem odmah jer ako tako nesto zelis morala bi sto pre da odlucis, mada je meni usvajanje dece isto ok, mozda bih u odredjenim situacijama tome dala i prednost. Za onog ko materijalno dobro stoji i moze sebe da zamisli u toj ulozi, sve je moguce.



mh
Realnost  je  da  svatko  od  nas  nosi  neke  manje  ili  veće  povrede  iz  ranog  perioda  na  koje  smo  razvili  zaštitu  u  vidu  obrambenih  struktura.
Normalnost  i  psihološka  zdravost  nije  samo  u  eventualnom  nemanju  povreda  i  psiholoških  obrana,  nego  u  spremnosti  i  sposobnosti  da  prihvatimo  sebe  sa  svojim  odstupanjima  od  savršenog,  da  možemo  preuzeti  odgovornost  za  svoju  slabost,  potrebitost,  ponekad  aroganciju,  nepristupačnost,  ranjivost,  glupost,  hladnoću  ...  što  znači  da  to  osvijestimo,  priznamo  kada  druge  time  povrjeđujemo  i  vremenom  nastojimo  otpustiti  ili  proraditi  te  obrasce.

— The End —