Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?

Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...

Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.

Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.

Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...

gospodo
molim vas vratite mi moje oči
moje lepe okrugle crne oči
oči koje su ponekad
nemirno znale da pogledaju vaše kćeri oči koje osmeh da sakriju nisu znale
i dok su treptale na kapke tajne pisale su
oči moje nesvakidašnje
gospodo
preklinjem vas vratite mi moje oči
putem njih vi ništa nećete videti
nećete moći da ih otvorite
jer ni ne slutite koliko srce vam je za to potrebno
znam vi imate nož ali meni nećete njime nauditi
kćeri vaše će on blistavošću svojom oslepiti
stoga gospodo
molim vas vratite mi moje oči