Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?

Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...

Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.

Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.

Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...

Pokraj katedrale
tebe sačekam
u plavoj haljini
te ugledam.
Crvenu ružu ti poklonim
nježno te zaglim
u obraz te poljubim.
Rivom polako šetamo
o svemu pričamo
morski zrak osjećamo.
Pokraj mora
na klupu sjednemo
nježno se prvi put
usnama poljubimo.
Brodovi morem plove
mi pričamo jedno drugom
svoje snove.
Tako smo sretni
večeras nas dvoje
nek se naše duše
voljena nikada ne razdvoje.
Voljeti ćemo se
dušom i tijelom
hodat ćemo putem ljubavi
pod ovim našim
plavim nebom.

Stjepan Orlić

Vjeruj u snagu
velike ljubavi
koju dijelimo
ljepotice ja i ti.

Imam za tebe
čarobne riječi dvije
volim te moja kraljice.

Poklanjam ti
osmjeh svoj
ti si anđel moj.
Donosiš mi
sreću svu
s tobom ću
da budem u
dobru i u zlu.

Ljubav se rodila
pod plavim nebom
strastvenim pogledom
spojenim usnama
čuvati ćemo našu
ljubav vjekovima.

Kad me pronađeš
u svojim snovima
oni ti govore sve
da se za mene udaješ
i u mom životu
zauvijek ostaješ.

Stjepan Orlić

Sunce nas obasjava
proljetna idila vlada.
Mirisi poljskoga cvijeća
baš na ljubav podsjeća.
Pod ovim plavim nebom
ja i ti hodamo livadom
poljubac poklanjamo jedno drugom.
Darujem ti crveni mak
poklanjaš mi smješak
kažeš mi da sam ti baš sladak.
Donesem ti maslačak
otpušeš mu cvjetove.
Zatvoriš oči
i zaželiš želju
ovu nedjelju
da naš život provedemo
u sreći i veselju.

Stjepan Orlić