"moji" poems
zamisli da sva moja sećanja
upletena u tvoje pletenice
naglo promene smer
i pretvore se u budućnost
bi li tada bila moja krotka srna
ili bi pletenice rasplela
pustila da se raspršim kroz vreme
da mi lice posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno
zamisli da svi moji koraci
upleteni u tvoje vekovne bore
naglo promene smer
i pretvore se u suze
bi li njih sirote u svilu svoju primila
ili bi korake u glib usmerila
pustila da se zaglibim u vreme
da mi osmeh posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjen
zamisli da svi moji dodiri
dok se šarene širom tela tvog od reka
naglo promene smer
i postanu godovi u tuđem orahu
bi li tada haljinu rastvorila
svetlošću sveće grudi umila
ili bi dodire po žiletu prošetala
tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala
u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug
bi li od sećanja postelju sačinila
prozore zatvorila
bi li od koraka oblake izatkala
svetlo utulila
bi li od dodira gromove sastavila
naga i topla
sa jesenjim vetrom ljubav vodila
bi li se to tako željna usudila
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:15 PM UTC
Words To Love: Emoji *
Pictograph of sadness, cheer…
Every feeling, object, there
To show, enhance, inflate, draw near,
Define, make clear -
Oh, those Japanese - so clever!
E, a picture; Moji, character.
And I, mature, articulate,
Controlled, restrained,
Using it and them more often
When the brain’s refrain
Needs just that little extra bit
To sign and supplement
Whatever’s been expressed already
Boosting, heading
Written chunks of art (or junk)..
Emoji: hidden ***** behind it all -
A detail for the people.
Words To Love: Emoji 9.19.2020 The Processes: Creative, Thinking, Meditative II; Circling Round Experience; Arlene Nover Corwin.
* whoever wants to add his or her pwn personal emoji is welcome to do so.
Sep 19, 2020
Sep 19, 2020 at 7:53 AM UTC
daleka su duboka mora u nama
o srčane obale udaraju talasi samoće
na hladnim se vetrovima njišemo
suvi su naši pogledi u tami
zimsko nas nebo posmatra
hodamo nemim ulicama noći
u nama ledeni bregovi plove
pričaš mi o snegovima koji su tvoje gradili
pričam ti o brodovima koje su moji potopili
u glasu su nam zarobljeni snovi nedosanjani
u grlu nam se guše reči nedovršene
neostvareni zagrljaji plaču između nas
u kasno svitanje rastaju se naši strahovi
među senkama spava tanani sudar usana
u novom jutru ostaju isti sami svetovi
tvoj
i
moj
Jan 2, 2019
Jan 2, 2019 at 10:50 AM UTC
Koliko se puta moram uključiti u sustav i razoriti ga da bi dostigao neutralnost?
Jesam li ja sustav koji trebam razoriti?
Postoji li razlika između mene i svega oko mene?
Ako razorim sebe možda ću i svijet razoriti.
A onda se mogu ponovno roditi. Kao drugi sustav koji ima drugi zadatak. Jer moji je zadatak da razorim.
Mržnja, istinska mržnja dolazi iz ljubavi. Kao i potreba za osvetom. Možda mogu... i u ovom svijetu koji je lakše razoriti nego voliti..
Apr 15, 2018
Apr 15, 2018 at 12:13 PM UTC
U noći čujem
vjetar što njiše grane,
mrsi kosu,
povija sjenke da plešu
svoju tihu igru.
Uzvici moji
utihnuli su na tren,
kao da sam daleka
i od sebe
i od svijeta.
U srcu tame
rađa se spokoj,
nježan i tih,
kao da me nebo
u svom beskraju
uzima pod okrilje.
Sep 12, 2025
Sep 12, 2025 at 10:33 AM UTC