"mnogo" poems - Hello Poetry

Ya hachu skazat— ya ochin tupoy. Ya ni znayu kak nayti ma-yo zutdba. Moy Bog. post budit Chronie Chelovek, kak eta krasivya Luna. Ya magu begat. Ya magu mnogo sdelat'. Ya adeen chelovek, chto lubit Chornaya Luna. . I want to say— I am very stupid. I do not know how to find my own destiny. My God, let it be a Black Person, like a beautiful Moon. I can run. I can do a lot. I am one person, who loves the Black Moon.

0

Apr 23, 2025

Apr 23, 2025 at 11:08 PM UTC

Rab

The Black Moon

Ya hachu skazat— ya ochin tupoy. Ya ni znayu kak nayti ma-yo zutdba. Moy Bog. post budit Chronie Chelovek, kak eta krasivya Luna. Ya magu begat. Ya magu mnogo sdelat'. Ya adeen chelovek, chto lubit Chornaya Luna. . I want to say— I am very stupid. I do not know how to find my own destiny. My God, let it be a Black Person, like a beautiful Moon. I can run. I can do a lot. I am one person, who loves the Black Moon.

13

Sve počne kada nastupi tišina. Kada prestane svo šuškanje, lupkanje, svi koraci i kikot. Kada ostanem sama u svojoj sobi, u kojoj je jedini izvor svetlosti sveća sa mirisom vanile. Tada, dok ležim pokrivena omiljenim mekanim ćebetom koje mi je poklonila baka još kada sam bila mala, tok misli me vodi u svetove za koje nisam ni znala da postoje. Ne osećam težinu svog tela, ne vidim više ni svetlost sveće. Veoma je slično snovima, ali ipak ne sanjam. Odjednom, srce mi jače kuca, disanje mi se ubrzava i iz mira me izbacuju misli, koje sada ne teku, već jure kao da se takmiče koja će pre da dopre do mene. Nekim danima su to misli koje izgledaju kao polje maslačaka u proleće, obasjano suncem, u kom se čuje samo cvrkut ptica i moj smeh. Sa druge strane, moje misli mogu da izgledaju i kao sklop svih prirodnih nepogoda. Tada sklupčana sedim u uglu svog uma, osetim vrelinu požara i čujem grmljavinu, ali ne vidim ni prst pred okom. Mada, kao što ništa u životu nije crno-belo, nisu ni moje misli. Uvek postoji taj međuprostor, to šarenilo ili ponekad samo praznina. Mnogo puta mi se desilo da uđem u svoj um i da on izgleda kao beskonačno bela soba puna pitanja. Koja pitanja se nalaze na beskonačno belom zidu vašeg uma?

0

Oct 10, 2020

Oct 10, 2020 at 7:27 AM UTC

mill-its-uh

Moje misli

Sve počne kada nastupi tišina. Kada prestane svo šuškanje, lupkanje, svi koraci i kikot. Kada ostanem sama u svojoj sobi, u kojoj je jedini izvor svetlosti sveća sa mirisom vanile. Tada, dok ležim pokrivena omiljenim mekanim ćebetom koje mi je poklonila baka još kada sam bila mala, tok misli me vodi u svetove za koje nisam ni znala da postoje. Ne osećam težinu svog tela, ne vidim više ni svetlost sveće. Veoma je slično snovima, ali ipak ne sanjam. Odjednom, srce mi jače kuca, disanje mi se ubrzava i iz mira me izbacuju misli, koje sada ne teku, već jure kao da se takmiče koja će pre da dopre do mene. Nekim danima su to misli koje izgledaju kao polje maslačaka u proleće, obasjano suncem, u kom se čuje samo cvrkut ptica i moj smeh. Sa druge strane, moje misli mogu da izgledaju i kao sklop svih prirodnih nepogoda. Tada sklupčana sedim u uglu svog uma, osetim vrelinu požara i čujem grmljavinu, ali ne vidim ni prst pred okom. Mada, kao što ništa u životu nije crno-belo, nisu ni moje misli. Uvek postoji taj međuprostor, to šarenilo ili ponekad samo praznina. Mnogo puta mi se desilo da uđem u svoj um i da on izgleda kao beskonačno bela soba puna pitanja. Koja pitanja se nalaze na beskonačno belom zidu vašeg uma?

4

After Leonard wiped out half of New York's Little Italy, the band was asked to leave the country. "Oni ne dolzhny posylat' tak mnogo srazu. Eto obleg chayet zadachu. Vsev Amerike udobno, bez truda."* The band broke out in an acapella 'Back in the USSR', & Leonard lit a cigar. 'Are you with the Uks? the slight girl suddenly at his side inquired ... he heard her voice through the ruckus. That told him she was someone special. When the band looked around again, he was gone.

0

Dec 3, 2018

Dec 3, 2018 at 2:49 PM UTC

johnny-noiπ

I❤Killers

After Leonard wiped out half of New York's Little Italy, the band was asked to leave the country. "Oni ne dolzhny posylat' tak mnogo srazu. Eto obleg chayet zadachu. Vsev Amerike udobno, bez truda."* The band broke out in an acapella 'Back in the USSR', & Leonard lit a cigar. 'Are you with the Uks? the slight girl suddenly at his side inquired ... he heard her voice through the ruckus. That told him she was someone special. When the band looked around again, he was gone.

8