U vlastitome autu ne putujem sprijeda
Ne znam ni koji je dan, možda je srijeda?

Čak ni u tihoj sobi moj glas se ne čuje
Čak ni da sam na pozornici ne bi me se vidjelo

Hladnu ruku mi molim te hvataj
i pozitivne misli u glavi mi startaj

Oženi me za strukturu i radost
ionako samo trošim svoju mladost.

Pa kud se kreće ovaj "auto"?
Šta bi ja kao trebao znat vozit?
Nemam love za pivu kamoli za položit
Ma k vragu i svemu, nek sam ide.

I tako ja napredujem po ovom putu
Imam rezervaciju bit sam u kutu
Ništa pa tako ni život ne rješavam u prvom šutu
Skretanjem za Bjelovar valjda će mi rješit muku.

Bjeli grade, što li skrivaš
Mjesto za još jednog mizernog gada valjda imaš

Sjedimo uz more
jahte morem plove
ploveći razbijaju valove.
Skidaš sa glave maramu svoju
rukom mi nježno prolaziš kroz kosu.
Volim te sve do neba
poljubac tvoj mi treba.
Imamo svoje želje
želimo mnogo ljubavi i sreće.
Imam tebe uz sebe
za mene nema radosti veće.
Barem da vrijeme mladost vrati
moja duša samo sretne dane pamti.
U daljini se čuju ljubavne pjesme
kasni su sati
idemo kući
za počinak je vrijeme.

Stjepan Orlić

Pokraj mora nalazi se kuća od kamena
tu sam svoju mladost provea.
U blizini kuće su stabla maslina
tamo te čekam voljena.
Nedaleko kuće je barka malena
s njom ćemo otploviti ti i ja.
Imam i gitaru moja jedina
da sviram za nas ljubljena.
Dok ležiš na provi
plovimo prema skrovitoj uvali
vjetar mi miluje lice
moja lijepa golubice.
Barka sunce more ja i ti
sviram ti pjesmu o ljubavi
tu smo jedno drugom
poljubce poklonili.
Dok se ljubimo i grlimo
zalazak sunca vidimo.
Sve što želimo
da kući ne idemo
i da zoru zagrljeni
skupa dočekamo.

Stjepan Orlić