"ljubavi" poems
Snijeg je počeo padati
otići van počeli smo se spremati
na snijegu se zabavljati.
Pahuljice na nas padaju
pokraj nas se djeca igraju.
Na rukama si rukavice imala
u ruke si malo snijega skupila
grudicu snijega si napravila
mene si grudicom pogodila.
Polako si mi prišla
nježno si se nasmijala
sa svojim mekanim usnama
u lice si me poljubila.
Djeca su nas pogledala
slatko se nasmiješila.
Snijeg je prekrio prozore auta
na prozor prstima si veliko srce napravila
u kojem si napisala.
Sve što sam sanjala
ljubav sam željela
snove sam ostvarila
sretnu familiju sam dobila.
U ovoj zimskoj idili
svi smo sretni bili
u snagu ljubavi
snažno smo vjerovali.
Stjepan Orlić
Sep 25, 2025
Sep 25, 2025 at 4:04 PM UTC
Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?
Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...
Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.
Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.
Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...
Jun 27, 2015
Jun 27, 2015 at 3:39 PM UTC
Sara iz kosmara izlazi na ulicu da proseta kera. U parku sama, vitla sebi po glavi. Po parku govna, plasticne cinije sa pirincem natopljene vodom i uljem, lisce mrtve lipe, flopovi kao putokazi poredjani.
Misa, taj kao neki njen momak, ko muva neuhvatljiv a isto tako i zaboravan samo se po govnima mota i plete mrezu romanticarske lazljive ideologije istine i solidarnosti. On se kao providnim celofanom uvija u svoje reci ali sad vec kao da je pod reflektorima nabubrelog meseca i nema kud. Proziri se. Ne konzistentan. Kukavica, shvata ona.
Shvata da Misa je kao sarena laza-
Ili mozda ipak nije bas sve tako. A kako li je? Kako prazan prostor puni je sumnjom ali i nekim leprsavim osecajem ljubavi.
Aug 23, 2015
Aug 23, 2015 at 11:34 AM UTC
Ljubav. Šta je to? Večita tema čoveka u matriksu života. I zato je često teško pronaći reči da se opiše, jer je pravih reči malo. To je... Energija koja pokreće svaki atom na planeti Zemlji. Čudo koje se dogodi kada se najmanje nadamo. Posebna grana umetnosti. Šesto čulo. To je hiljadu godina u jednom trenu, grom u jednom dodiru, čitava kjniga u jednoj reči. Bezbroj trenutaka kojih nikada nije dovoljno ili previše. To je jedino rešenje za problem egzistencije čoveka. Potreba za ljubavlju može biti neurotička, sadistička i mazohistička i samim tim ljubav se može pružiti i pokazivati na mnoge načine prema mnogim stvarima. Putevi ljubavi su nepredvidivi i možda nas baš u trenutku slučajnog pogleda pogodi Amorova strelica i tada osetimo onaj čudan osećaj u stomaku. Posle tog događaja svet gledamo kroz ružičaste naočare i realnost nam je samo u dnu malog mozga. Živimo u oblacima i nijedna prepreka nije toliko velika da nas može zaustaviti na putu ka ostvarenju zelje za ljubavlju.
Nov 8, 2019
Nov 8, 2019 at 3:47 PM UTC
Koliko se puta moram uključiti u sustav i razoriti ga da bi dostigao neutralnost?
Jesam li ja sustav koji trebam razoriti?
Postoji li razlika između mene i svega oko mene?
Ako razorim sebe možda ću i svijet razoriti.
A onda se mogu ponovno roditi. Kao drugi sustav koji ima drugi zadatak. Jer moji je zadatak da razorim.
Mržnja, istinska mržnja dolazi iz ljubavi. Kao i potreba za osvetom. Možda mogu... i u ovom svijetu koji je lakše razoriti nego voliti..
Apr 15, 2018
Apr 15, 2018 at 12:13 PM UTC
U crkvi si ostala
za nas jednu malu
molitvu izmolila.
Iz crkve izlaziš van
dan je tako prekrasan
za našu šetnju uz more
baš je idealan.
Skinula si cipele
po pijesku si bosa hodala
moj lijepi anđele.
Na pijesku si dva srca napravila
za ruku si me uhvatila
poljubac mi poklonila.
Na pijesak smo sjeli
valove gledali
zalazak sunca promatrali
tako zagrljeni
o ljubavi smo pričali.
Mi smo dvije sretne duše
voljena nema ništa ljepše
od ljubavi naše.
Stjepan Orlić
Sep 23, 2025
Sep 23, 2025 at 2:01 PM UTC
Gledam te očima djeteta
ima li u tvom srcu
za mene mjesta.
U tebe zaljubljen sam
ja tvoju ljubav trebam.
Ti mi svoju ruku pružaš
večeras prekrasno izgledaš.
Crvenu ružu ti poklanjam
poljubac ti u obraz darivam.
Zajedno plažom šetamo
za ruke se držimo.
Osjećajima se prepuštamo
nježno se grlimo
nježne riječi jedno drugom šapućemo.
Sve o čemu sanjamo
sve što želimo
oceanom ljubavi mi plovimo
draga da se vječno volimo.
Stjepan Orlić
Sep 17, 2025
Sep 17, 2025 at 7:07 AM UTC
Volim kad si vesela
moj život si u bajku pretvorila.
Volim kad si sretna
moja ljubav prema
tebi je beskrajna.
Volim kad se nježno grlimo
kada se jutrima sretni budimo.
Volim kad se ljubimo
kada nježne riječi
jedno drugom šapućemo.
Volim kad se gledamo zaljubljeno
neka naša ljubav traje vječno.
Volim kad mi pričaš o ljubavi
ljubimo se, volimo se kao golubovi.
Draga plovimo morem ljubavi
srećo moja neka se nikada
naša ljubav nezaboravi.
Stjepan Orlić
Sep 14, 2025
Sep 14, 2025 at 10:19 AM UTC
Čitam tvoje pismo
u kojem pišeš
da me cijelim srcem voliš
željela bi ubrzo da me vidiš
da me zagrliš
i da me poljubiš.
Željela bi da
putujemo našim sretnim snom.
Vjenjčanje,djeca,dom
htjela bi ostvariti sa tobom.
Tvoje pismo dok sam čitao
sretan sam bio.
Olovku i papir sam uzeo
i ja sam tebi pismo napisao.
Voljena moja
čekam te da dođeš
u ovoj kući veselje i radost doneseš.
Moje srce tebi pripada
s tobom će u ovoj kući
ljubav i sreća da vlada.
Ljubavi znaj da volim te
ti si meni sve
cijelim srcem ljubim te.
Stjepan Orlić
Sep 12, 2025
Sep 12, 2025 at 3:56 AM UTC