"kroz" poems
zamisli da sva moja sećanja
upletena u tvoje pletenice
naglo promene smer
i pretvore se u budućnost
bi li tada bila moja krotka srna
ili bi pletenice rasplela
pustila da se raspršim kroz vreme
da mi lice posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno
zamisli da svi moji koraci
upleteni u tvoje vekovne bore
naglo promene smer
i pretvore se u suze
bi li njih sirote u svilu svoju primila
ili bi korake u glib usmerila
pustila da se zaglibim u vreme
da mi osmeh posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjen
zamisli da svi moji dodiri
dok se šarene širom tela tvog od reka
naglo promene smer
i postanu godovi u tuđem orahu
bi li tada haljinu rastvorila
svetlošću sveće grudi umila
ili bi dodire po žiletu prošetala
tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala
u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug
bi li od sećanja postelju sačinila
prozore zatvorila
bi li od koraka oblake izatkala
svetlo utulila
bi li od dodira gromove sastavila
naga i topla
sa jesenjim vetrom ljubav vodila
bi li se to tako željna usudila
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:15 PM UTC
taj moj dragi,
što mi nije kao niko na ovome svetu
kada nađem se u snovima prejedem se slatkišima, tovarim čokoladice i bombone i šarene kremove da bih ćutala
ako se ušećeri poješce ga ljubičaste mušice, pomislih
pa se tako bojim još po koje krilatice, kao recimo aviona ili šarene lastavice
a ja kad-kad kratko i nespretno letim
punim se kamenjem i betonom
a praznim groznicom mednom
kada ruke ko dve reke ispoliva, useče oko mojih ko klavir rebara
pa mi se zbunjene pčele sele kroz čelo i telo celo
traži se nešto od kruške slađe
tu na usnama izvor namiguje
pa taj se, putnik čarobnjak
samnom ko lipa njiše
zimu šapatom pretvara u igru pustinjskog vetra
otvori oči i eto ga more
od koje li je on vrste?
za ogolićenu dušu odelo,
što lanenog kroja cvrstinu krije
nabori nemira i divljine
beskraj užarene širine
šavovi boje sunca
broje tugu nedostižnu
sa njim je toplo
sa njim je ritam najsjajnije zvezde
Jun 15, 2015
Jun 15, 2015 at 3:28 PM UTC
dok su se tu sinoć grlile
stenjale i dahtale
slušao ih deda pera
pa progviri
kroz otvoren pendžer
baš bi hteo to da kuša
u transu mu suva usta
da l’ da čeka bolje vreme
jer mu vreme nije sjajno
pa sa svakom ponaosob
osećajno
Sep 17, 2014
Sep 17, 2014 at 8:58 PM UTC
Bila je sreda
jutro
Alarm je probudio
i moju glavobolju
Nepomična i ukočena
još uvek sam osećala
davne dodire tvojih prstiju
po mom telu
Peklo me je
koža je odumirala
Nebesko plavetnilo je sijalo
kroz proreze roletne
i dalo mi tračak života
Hladne kupatilske pločice
su izazivale jezu
u mom biću
dok sam pila kafu
i pripremala se za
novi dan
Novi život.
Nov 19, 2017
Nov 19, 2017 at 3:08 PM UTC
Čuvaj se pogleda onih koji dolaze iz budućnosti.
Iako su ti donosili čorbu, a jednom i sarmu…
Sve, sve,
al’ lice da ljube, tvoje crno Ahmeta, ne!
Jedan kamen je tvoja duša crna.
Jedina staza je staza ka meni,
kroz šume greha.
Jedinu želju iz potoka naših želja si ukrala,
ah Ahmeta,
cvete moj crni,
turim te….
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 4:52 PM UTC
Ljubav. Šta je to? Večita tema čoveka u matriksu života. I zato je često teško pronaći reči da se opiše, jer je pravih reči malo. To je... Energija koja pokreće svaki atom na planeti Zemlji. Čudo koje se dogodi kada se najmanje nadamo. Posebna grana umetnosti. Šesto čulo. To je hiljadu godina u jednom trenu, grom u jednom dodiru, čitava kjniga u jednoj reči. Bezbroj trenutaka kojih nikada nije dovoljno ili previše. To je jedino rešenje za problem egzistencije čoveka. Potreba za ljubavlju može biti neurotička, sadistička i mazohistička i samim tim ljubav se može pružiti i pokazivati na mnoge načine prema mnogim stvarima. Putevi ljubavi su nepredvidivi i možda nas baš u trenutku slučajnog pogleda pogodi Amorova strelica i tada osetimo onaj čudan osećaj u stomaku. Posle tog događaja svet gledamo kroz ružičaste naočare i realnost nam je samo u dnu malog mozga. Živimo u oblacima i nijedna prepreka nije toliko velika da nas može zaustaviti na putu ka ostvarenju zelje za ljubavlju.
Nov 8, 2019
Nov 8, 2019 at 3:47 PM UTC
ovde je to oporo mesto
gde na svaku stranu
čađave staze
kroz čkalje i drač vode
zavetovano sablasti
što se crnom šljakom i
prašinom iz hada
sa danom belim nadinaćuje
ovi ljudi ovde
pošteno se nenaklečaše
očiju zakucanih
za iskilavljene kazaljke sata
prazno slovo za slovom
bez očenaš
ovde je to vasprazno mesto
gde smisao smeh misao
vatrenom rukom
anđeo temni izbrisa
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 1:14 PM UTC
čengele odasvuda vise
mračne kuke srednjeg veka
čupajući žitno seme
od srca što ostalo
kroz zamandaljeno okno
prozora od suza
cure potoci katrana
šarke korodiraju
oštar avet-zvuk
kad metal metal jede
etarskom kiselinom
sagoreva uvo
guje mrke
koje oganj i nebesa spajaju
nozdrve prenatrpaše
čemer čemera čemernog
pocepao grlo
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 1:00 PM UTC
uhvaćen u krađi
na putu kroz debelo crevo
sav krvav i memljiv reče
jai vu
pred sud časti izveden
pred porotu mračnu
sav krvav i memljiv reče
jai vu
na vešala trula doveden
pred plesnivu zgradu
sav krvav i memljiv reče
jai vu
na sahrani panika vika
iz sanduka kad skoči
sav krvav i memljiv reče
jai vu
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 1:32 PM UTC