Hello Poetry
Submit your work and get some sparkles! Create free account
"koja" poems
Ima li ime ta struna Koja stoji u mestu Ima li ime ptica Koja peva u letu Imas li ime ti mala zvezdo sjajna imas li ime ili je ono samo tajna? Kako se zoves zeljo jedina Nije li divno ime tvoje Kako se zove tajna skrivena Lica umiljatog sto je? Sta se krije u tvojim ocima Ima li negde tvoga imena Hajde, posluzi se svime Zeljo moja imas li ime? Jedan mig i tu Nestajes lako Kao u snu Jedan tren mi Bez nade tako Odes ti Kako se zoves zeljo jedina Nije li divno ime tvoje Kako se zove tajna skrivena Lica umiljatog sto je? Sta se krije u tvojim ocima Ima li negde tvoga imena Hajde, posluzi se svime Zeljo moja imas li ime?
0
Oct 8, 2014
Oct 8, 2014 at 12:31 PM UTC
Zeljo imas li ime?
tren razuzdan razuzda sve zauzdano što se uz vrisak pun sujete rastajaše od uzdi svojih poput deteta kome se seče pupčana vrpca ili radnika koji viče burazeru proburazi mi aortu a konj je plemenita životinja i pauk koji zalud plete mreže jer je konj brat vetrov i pauk uzvikuje dan i noć tvoje ime lucifere zar si nem dok čovek prži jaja a ona mu se obraća kao inferiornom biću želi deset na oko eh zalud grca čovek u procepu znatiželja rađaće nam telad telad takve više nema miriše joj butine da to je miris ruže konji ržu pauci cvile vlažnih ruku odlaze u rasejanje vetar drami put jednostavan i **** ga pozdravlja jer njegov brat je konj duplim dekom mu vida rane jadan li je put uzvikuje kupite moje uši u prodavnici mešovite robe lomne su iluzije dok čovek kiti jelek trepavicama njenim uzeglom štrudlom napoio je konja loman i radošću prevejan mudrac cmizdreći dao je ime njenoj duši protkanoj hemoroidima koji krvare gore je smeštena smeša blažen je onaj koji puva kad procuri šulj teško ju je doseći opet se u snu javlja on kibicerski smeće i maže na krišku hleba mrtvog mačora teško ju je doseći kaže sa uma najvažniju stvar stvar je ona koja mu dolazi glave to je vrdalama ona zauzdava tren
0
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 6:47 PM UTC
vrdalama
Ljubav. Šta je to? Večita tema čoveka u matriksu života. I zato je često teško pronaći reči da se opiše, jer je pravih reči malo. To je... Energija koja pokreće svaki atom na planeti Zemlji. Čudo koje se dogodi kada se najmanje nadamo. Posebna grana umetnosti. Šesto čulo. To je hiljadu godina u jednom trenu, grom u jednom dodiru, čitava kjniga u jednoj reči. Bezbroj trenutaka kojih nikada nije dovoljno ili previše. To je jedino rešenje za problem egzistencije čoveka. Potreba za ljubavlju može biti neurotička, sadistička i mazohistička i samim tim ljubav se može pružiti i pokazivati na mnoge načine prema mnogim stvarima. Putevi ljubavi su nepredvidivi i možda nas baš u trenutku slučajnog pogleda pogodi Amorova strelica i tada osetimo onaj čudan osećaj u stomaku. Posle tog događaja svet gledamo kroz ružičaste naočare i realnost nam je samo u dnu malog mozga. Živimo u oblacima i nijedna prepreka nije toliko velika da nas može zaustaviti na putu ka ostvarenju zelje za ljubavlju.
0
Nov 8, 2019
Nov 8, 2019 at 3:47 PM UTC
ljubav
Sve počne kada nastupi tišina. Kada prestane svo šuškanje, lupkanje, svi koraci i kikot. Kada ostanem sama u svojoj sobi, u kojoj je jedini izvor svetlosti sveća sa mirisom vanile. Tada, dok ležim pokrivena omiljenim mekanim ćebetom koje mi je poklonila baka još kada sam bila mala, tok misli me vodi u svetove za koje nisam ni znala da postoje. Ne osećam težinu svog tela, ne vidim više ni svetlost sveće. Veoma je slično snovima, ali ipak ne sanjam. Odjednom, srce mi jače kuca, disanje mi se ubrzava i iz mira me izbacuju misli, koje sada ne teku, već jure kao da se takmiče koja će pre da dopre do mene. Nekim danima su to misli koje izgledaju kao polje maslačaka u proleće, obasjano suncem, u kom se čuje samo cvrkut ptica i moj smeh. Sa druge strane, moje misli mogu da izgledaju i kao sklop svih prirodnih nepogoda. Tada sklupčana sedim u uglu svog uma, osetim vrelinu požara i čujem grmljavinu, ali ne vidim ni prst pred okom. Mada, kao što ništa u životu nije crno-belo, nisu ni moje misli. Uvek postoji taj međuprostor, to šarenilo ili ponekad samo praznina. Mnogo puta mi se desilo da uđem u svoj um i da on izgleda kao beskonačno bela soba puna pitanja. Koja pitanja se nalaze na beskonačno belom zidu vašeg uma?
0
Oct 10, 2020
Oct 10, 2020 at 7:27 AM UTC
Moje misli
… i ugledah na ulici mrtvu pticu. Pogledala me je u oči i zaiskala vode. Razmislio sam malo i napojio je svojom dušom, koja je voda. Zahvalila mi je, mrtva i nastavila da cvrkuće….
0
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 5:04 PM UTC
ptica