"glavi" poems
Sara iz kosmara izlazi na ulicu da proseta kera. U parku sama, vitla sebi po glavi. Po parku govna, plasticne cinije sa pirincem natopljene vodom i uljem, lisce mrtve lipe, flopovi kao putokazi poredjani.
Misa, taj kao neki njen momak, ko muva neuhvatljiv a isto tako i zaboravan samo se po govnima mota i plete mrezu romanticarske lazljive ideologije istine i solidarnosti. On se kao providnim celofanom uvija u svoje reci ali sad vec kao da je pod reflektorima nabubrelog meseca i nema kud. Proziri se. Ne konzistentan. Kukavica, shvata ona.
Shvata da Misa je kao sarena laza-
Ili mozda ipak nije bas sve tako. A kako li je? Kako prazan prostor puni je sumnjom ali i nekim leprsavim osecajem ljubavi.
Aug 23, 2015
Aug 23, 2015 at 11:34 AM UTC
Umoran sam. Baš umoran. Nemam volje više i umoran sam. Fali mi fali i umoran sam. Trnce u mišićima, trnce u žilama, pritisak u glavi i pritisak u srcu. Umoran sam.
Dec 8, 2018
Dec 8, 2018 at 9:42 AM UTC
U vlastitome autu ne putujem sprijeda
Ne znam ni koji je dan, možda je srijeda?
Čak ni u tihoj sobi moj glas se ne čuje
Čak ni da sam na pozornici ne bi me se vidjelo
Hladnu ruku mi molim te hvataj
i pozitivne misli u glavi mi startaj
Oženi me za strukturu i radost
ionako samo trošim svoju mladost.
Pa kud se kreće ovaj "auto"?
Šta bi ja kao trebao znat vozit?
Nemam love za pivu kamoli za položit
Ma k vragu i svemu, nek sam ide.
I tako ja napredujem po ovom putu
Imam rezervaciju bit sam u kutu
Ništa pa tako ni život ne rješavam u prvom šutu
Skretanjem za Bjelovar valjda će mi rješit muku.
Bjeli grade, što li skrivaš
Mjesto za još jednog mizernog gada valjda imaš
Jun 22, 2018
Jun 22, 2018 at 2:04 PM UTC