Hello Poetry
Submit your work and get some sparkles! Create free account
Words
"dok" poems
Aniversari ng Mag-jowa Mansari ng Mag-jowa, Valentayns Dey Sa loob ng bartolina. May wan en onli, Kahapon kaututan ko si Bebot, Nakaposas ang mga kamay at 'di makakilos Nakatali ang mga paa sa kadenang May bolang bakal, Si Bebot ay matitigok na. Nagkaututan kami sa gawing madilim, Tangan ang Gud Morning, Pamunas ng luha. Humahagulhol dahil kay Dok Puti, Hinahanda na nito Ang kanyang kahahantungan, Said na said ang mga hikbi; Pinid na pinid ang mga kagalakan, Gustong pahintuin ang bawat saglit. Di mapigil ang hatol, Nasa dulo ng karayom Nakasalalay ang lahat; Unti-unting naniningkit si Bebot, Ginagapos na siya ni Dok Puti sa katre; Walang sinuman ang makakaampat Sa naturang likido. Kahapon, kaututan ni Dok Puti si Bebot. "Lav, sapitin mo nawa ang iyong katahimikan." Sa Valentayns Dey, kahit sinong mag-jowa. - Juan Dela Cruz, M.D. P.S. Alay sa bawat magkasintahang pinagtagpo't pinaglayo ng pagkakataon.
0
Oct 6, 2013
Oct 6, 2013 at 9:06 AM UTC
gat-usig
Lav Leter (Isang Malayang Taludturan) Ni: P.T. Simon
Aniversari ng Mag-jowa Mansari ng Mag-jowa, Valentayns Dey Sa loob ng bartolina. May wan en onli, Kahapon kaututan ko si Bebot, Nakaposas ang mga kamay at 'di makakilos Nakatali ang mga paa sa kadenang May bolang bakal, Si Bebot ay matitigok na. Nagkaututan kami sa gawing madilim, Tangan ang Gud Morning, Pamunas ng luha. Humahagulhol dahil kay Dok Puti, Hinahanda na nito Ang kanyang kahahantungan, Said na said ang mga hikbi; Pinid na pinid ang mga kagalakan, Gustong pahintuin ang bawat saglit. Di mapigil ang hatol, Nasa dulo ng karayom Nakasalalay ang lahat; Unti-unting naniningkit si Bebot, Ginagapos na siya ni Dok Puti sa katre; Walang sinuman ang makakaampat Sa naturang likido. Kahapon, kaututan ni Dok Puti si Bebot. "Lav, sapitin mo nawa ang iyong katahimikan." Sa Valentayns Dey, kahit sinong mag-jowa. - Juan Dela Cruz, M.D. P.S. Alay sa bawat magkasintahang pinagtagpo't pinaglayo ng pagkakataon.
Continue reading...
34
Miris ukoričenih stranica: Poznat prizor raširenih ruku. Ona sjedi. Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove. Gdje li je sada - tek siluete odaju (Uživa li istinski?) Krivulja u kutu usana, odsjaj sunca u lutajućim očima. More! Njemu putuje, znam. Ona sretna je - sluti dom. U njenim očima ustaju valovi, morske mijene igraju u pogledu: plima i oseka izmjenjuju se na pučini njezinih snova. Vječno sniva o modroj svakodnevici, o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima. Iz sna budi je vlak na trećem peronu. Uz dubok udah spoznaje da ovuda galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti srce na mjestu počiva. (Što sve uzdah neće skriti) No krivulja ne jenjava. Snovi tek su vremenom udaljeni! A čitav svijet pogled je daleko. Ona lijepa je dok prebire po slovima radošću djeteta koje putuje. Bože, koliko života u jednom kupeu!
0
Jun 9, 2015
Jun 9, 2015 at 2:29 AM UTC
crotsi
Ona
Miris ukoričenih stranica: Poznat prizor raširenih ruku. Ona sjedi. Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove. Gdje li je sada - tek siluete odaju (Uživa li istinski?) Krivulja u kutu usana, odsjaj sunca u lutajućim očima. More! Njemu putuje, znam. Ona sretna je - sluti dom. U njenim očima ustaju valovi, morske mijene igraju u pogledu: plima i oseka izmjenjuju se na pučini njezinih snova. Vječno sniva o modroj svakodnevici, o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima. Iz sna budi je vlak na trećem peronu. Uz dubok udah spoznaje da ovuda galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti srce na mjestu počiva. (Što sve uzdah neće skriti) No krivulja ne jenjava. Snovi tek su vremenom udaljeni! A čitav svijet pogled je daleko. Ona lijepa je dok prebire po slovima radošću djeteta koje putuje. Bože, koliko života u jednom kupeu!
Continue reading...
27
KU MU HA, Ang aking kamay ng blangkong papel, Ngunit ano nga ba ang nararapat isulat? Tungkol sa'yo nalang nga ba ang lahat? Kailan kaya ang panahon na ako ay makakamulat? GU MA LAW, Ang aking mga kamay, Ngunit ikaw pa din ang nasa isip, Tila na naman ako gising na nananaginip, Naway magising na ako sa aking pagkakaidlip. DU MI KIT, Na ang tinta sa papel, Ngunit ang tula'y tungkol na naman sa iyo, Kailan ko kaya maihihinto, Ang oras na kung saan ikaw sa isip ko'y tumatakbo. HU MIN TO, Ang aking kamay sa pagsusulat, Naliwanagan na nga ba ako? Oh isa na namang imahinasyong nabuo? Naway hindi sana ito magkatotoo. MU LI, Na namang gumalaw ang aking kamay, Ngunit ako na naman ay mali! Kulang pa ba ang lahat at hindi mo maisukli? Bakit napakahirap hanapin ng iyong kiliti? TUL DOK, Na ang aking naisulat, Nagtatapos na nga ba ang lahat? Nawa'y mapapawi na ang sugat, At ito na nga ang huling hudyat.
0
Sep 3, 2020
Sep 3, 2020 at 10:08 AM UTC
demn
Tinta at Papel
KU MU HA, Ang aking kamay ng blangkong papel, Ngunit ano nga ba ang nararapat isulat? Tungkol sa'yo nalang nga ba ang lahat? Kailan kaya ang panahon na ako ay makakamulat? GU MA LAW, Ang aking mga kamay, Ngunit ikaw pa din ang nasa isip, Tila na naman ako gising na nananaginip, Naway magising na ako sa aking pagkakaidlip. DU MI KIT, Na ang tinta sa papel, Ngunit ang tula'y tungkol na naman sa iyo, Kailan ko kaya maihihinto, Ang oras na kung saan ikaw sa isip ko'y tumatakbo. HU MIN TO, Ang aking kamay sa pagsusulat, Naliwanagan na nga ba ako? Oh isa na namang imahinasyong nabuo? Naway hindi sana ito magkatotoo. MU LI, Na namang gumalaw ang aking kamay, Ngunit ako na naman ay mali! Kulang pa ba ang lahat at hindi mo maisukli? Bakit napakahirap hanapin ng iyong kiliti? TUL DOK, Na ang aking naisulat, Nagtatapos na nga ba ang lahat? Nawa'y mapapawi na ang sugat, At ito na nga ang huling hudyat.
Continue reading...
40
zamisli da sva moja sećanja upletena u tvoje pletenice naglo promene smer i pretvore se u budućnost bi li tada bila moja krotka srna ili bi pletenice rasplela pustila da se raspršim kroz vreme da mi lice posivi kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno zamisli da svi moji koraci upleteni u tvoje vekovne bore naglo promene smer i pretvore se u suze bi li njih sirote u svilu svoju primila ili bi korake u glib usmerila pustila da se zaglibim u vreme da mi osmeh posivi kao da je od jesenjeg vetra sačinjen zamisli da svi moji dodiri dok se šarene širom tela tvog od reka naglo promene smer i postanu godovi u tuđem orahu bi li tada haljinu rastvorila svetlošću sveće grudi umila ili bi dodire po žiletu prošetala tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug bi li od sećanja postelju sačinila prozore zatvorila bi li od koraka oblake izatkala svetlo utulila bi li od dodira gromove sastavila naga i topla sa jesenjim vetrom ljubav vodila bi li se to tako željna usudila
0
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:15 PM UTC
lovke
zamisli
zamisli da sva moja sećanja upletena u tvoje pletenice naglo promene smer i pretvore se u budućnost bi li tada bila moja krotka srna ili bi pletenice rasplela pustila da se raspršim kroz vreme da mi lice posivi kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno zamisli da svi moji koraci upleteni u tvoje vekovne bore naglo promene smer i pretvore se u suze bi li njih sirote u svilu svoju primila ili bi korake u glib usmerila pustila da se zaglibim u vreme da mi osmeh posivi kao da je od jesenjeg vetra sačinjen zamisli da svi moji dodiri dok se šarene širom tela tvog od reka naglo promene smer i postanu godovi u tuđem orahu bi li tada haljinu rastvorila svetlošću sveće grudi umila ili bi dodire po žiletu prošetala tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug bi li od sećanja postelju sačinila prozore zatvorila bi li od koraka oblake izatkala svetlo utulila bi li od dodira gromove sastavila naga i topla sa jesenjim vetrom ljubav vodila bi li se to tako željna usudila
Continue reading...
35
dok su se tu sinoć grlile stenjale i dahtale slušao ih deda pera pa progviri kroz otvoren pendžer baš bi hteo to da kuša u transu mu suva usta da l’ da čeka bolje vreme jer mu vreme nije sjajno pa sa svakom ponaosob osećajno
0
Sep 17, 2014
Sep 17, 2014 at 8:58 PM UTC
lovke
pera
dok su se tu sinoć grlile stenjale i dahtale slušao ih deda pera pa progviri kroz otvoren pendžer baš bi hteo to da kuša u transu mu suva usta da l’ da čeka bolje vreme jer mu vreme nije sjajno pa sa svakom ponaosob osećajno
Continue reading...
11
tren razuzdan razuzda sve zauzdano što se uz vrisak pun sujete rastajaše od uzdi svojih poput deteta kome se seče pupčana vrpca ili radnika koji viče burazeru proburazi mi aortu a konj je plemenita životinja i pauk koji zalud plete mreže jer je konj brat vetrov i pauk uzvikuje dan i noć tvoje ime lucifere zar si nem dok čovek prži jaja a ona mu se obraća kao inferiornom biću želi deset na oko eh zalud grca čovek u procepu znatiželja rađaće nam telad telad takve više nema miriše joj butine da to je miris ruže konji ržu pauci cvile vlažnih ruku odlaze u rasejanje vetar drami put jednostavan i **** ga pozdravlja jer njegov brat je konj duplim dekom mu vida rane jadan li je put uzvikuje kupite moje uši u prodavnici mešovite robe lomne su iluzije dok čovek kiti jelek trepavicama njenim uzeglom štrudlom napoio je konja loman i radošću prevejan mudrac cmizdreći dao je ime njenoj duši protkanoj hemoroidima koji krvare gore je smeštena smeša blažen je onaj koji puva kad procuri šulj teško ju je doseći opet se u snu javlja on kibicerski smeće i maže na krišku hleba mrtvog mačora teško ju je doseći kaže sa uma najvažniju stvar stvar je ona koja mu dolazi glave to je vrdalama ona zauzdava tren
0
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 6:47 PM UTC
lovke
vrdalama
tren razuzdan razuzda sve zauzdano što se uz vrisak pun sujete rastajaše od uzdi svojih poput deteta kome se seče pupčana vrpca ili radnika koji viče burazeru proburazi mi aortu a konj je plemenita životinja i pauk koji zalud plete mreže jer je konj brat vetrov i pauk uzvikuje dan i noć tvoje ime lucifere zar si nem dok čovek prži jaja a ona mu se obraća kao inferiornom biću želi deset na oko eh zalud grca čovek u procepu znatiželja rađaće nam telad telad takve više nema miriše joj butine da to je miris ruže konji ržu pauci cvile vlažnih ruku odlaze u rasejanje vetar drami put jednostavan i **** ga pozdravlja jer njegov brat je konj duplim dekom mu vida rane jadan li je put uzvikuje kupite moje uši u prodavnici mešovite robe lomne su iluzije dok čovek kiti jelek trepavicama njenim uzeglom štrudlom napoio je konja loman i radošću prevejan mudrac cmizdreći dao je ime njenoj duši protkanoj hemoroidima koji krvare gore je smeštena smeša blažen je onaj koji puva kad procuri šulj teško ju je doseći opet se u snu javlja on kibicerski smeće i maže na krišku hleba mrtvog mačora teško ju je doseći kaže sa uma najvažniju stvar stvar je ona koja mu dolazi glave to je vrdalama ona zauzdava tren
Continue reading...
56
brane mu pesme da piše u srce krastaču mu nasadili prste mu lepljivom svilom spojili u noge sačmom gađali iz očiju sve mu suze isisali eno ih gde suva leže nisu više ni tako zelena u uši mu ptičji izmet nagurali i na čelo žig iz sna prijatelje mu isterali umesto njih strašno zlo osanotvorili samo su se smejali ponekim udarcem u kičmu ga budili dok je nem tumarao po svetu u pesme su njegove duvan motali ili bi slova izvitoperili takve na čitanje davali brane mu život brane mu da diše
0
Apr 17, 2015
Apr 17, 2015 at 5:05 PM UTC
lovke
nem
brane mu pesme da piše u srce krastaču mu nasadili prste mu lepljivom svilom spojili u noge sačmom gađali iz očiju sve mu suze isisali eno ih gde suva leže nisu više ni tako zelena u uši mu ptičji izmet nagurali i na čelo žig iz sna prijatelje mu isterali umesto njih strašno zlo osanotvorili samo su se smejali ponekim udarcem u kičmu ga budili dok je nem tumarao po svetu u pesme su njegove duvan motali ili bi slova izvitoperili takve na čitanje davali brane mu život brane mu da diše
Continue reading...
18
Bila je sreda jutro Alarm je probudio i moju glavobolju Nepomična i ukočena još uvek sam osećala davne dodire tvojih prstiju po mom telu Peklo me je koža je odumirala Nebesko plavetnilo je sijalo kroz proreze roletne i dalo mi tračak života Hladne kupatilske pločice su izazivale jezu u mom biću dok sam pila kafu i pripremala se za novi dan Novi život.
0
Nov 19, 2017
Nov 19, 2017 at 3:08 PM UTC
mill-its-uh
NOVO
Bila je sreda jutro Alarm je probudio i moju glavobolju Nepomična i ukočena još uvek sam osećala davne dodire tvojih prstiju po mom telu Peklo me je koža je odumirala Nebesko plavetnilo je sijalo kroz proreze roletne i dalo mi tračak života Hladne kupatilske pločice su izazivale jezu u mom biću dok sam pila kafu i pripremala se za novi dan Novi život.
Continue reading...
20
podseti me kako radiš očima ono dok sediš na šolji podseti me molim te slobodan sam dva dana ipak moja je soba čistija od tvog tavana čak šta više pićemo iz čaša čistih imam sve a nije užeglo dođi bela da vodimo ljubav da jedemo smoki pijemo pivo dođi i samo još ovaj put okupaj se
0
Sep 17, 2014
Sep 17, 2014 at 8:58 PM UTC
lovke
bela
podseti me kako radiš očima ono dok sediš na šolji podseti me molim te slobodan sam dva dana ipak moja je soba čistija od tvog tavana čak šta više pićemo iz čaša čistih imam sve a nije užeglo dođi bela da vodimo ljubav da jedemo smoki pijemo pivo dođi i samo još ovaj put okupaj se
Continue reading...
18
gospodo molim vas vratite mi moje oči moje lepe okrugle crne oči oči koje su ponekad nemirno znale da pogledaju vaše kćeri oči koje osmeh da sakriju nisu znale i dok su treptale na kapke tajne pisale su oči moje nesvakidašnje gospodo preklinjem vas vratite mi moje oči putem njih vi ništa nećete videti nećete moći da ih otvorite jer ni ne slutite koliko srce vam je za to potrebno znam vi imate nož ali meni nećete njime nauditi kćeri vaše će on blistavošću svojom oslepiti stoga gospodo molim vas vratite mi moje oči
0
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 5:04 PM UTC
lovke
tuga 1992.
gospodo molim vas vratite mi moje oči moje lepe okrugle crne oči oči koje su ponekad nemirno znale da pogledaju vaše kćeri oči koje osmeh da sakriju nisu znale i dok su treptale na kapke tajne pisale su oči moje nesvakidašnje gospodo preklinjem vas vratite mi moje oči putem njih vi ništa nećete videti nećete moći da ih otvorite jer ni ne slutite koliko srce vam je za to potrebno znam vi imate nož ali meni nećete njime nauditi kćeri vaše će on blistavošću svojom oslepiti stoga gospodo molim vas vratite mi moje oči
Continue reading...
16
meki đoka popularan beše dok ne uze skulpture da kleše i tada se đoka rakije naloka pa s pajtašem na dobar dan to je njemu zamerila draga zaigrala kolo nasred raskrsnice u ponoći za meseca puna meki đoka posle kupi tovare sapuna i jednoga ata te joj dade samo da ode što dalje iz njegove bare gde pravi skulpture
0
Sep 17, 2014
Sep 17, 2014 at 8:57 PM UTC
lovke
meki đoka
meki đoka popularan beše dok ne uze skulpture da kleše i tada se đoka rakije naloka pa s pajtašem na dobar dan to je njemu zamerila draga zaigrala kolo nasred raskrsnice u ponoći za meseca puna meki đoka posle kupi tovare sapuna i jednoga ata te joj dade samo da ode što dalje iz njegove bare gde pravi skulpture
Continue reading...
22
bulji u mene sa plafona neizbežna paučina srž dok se u kostima ledi eho mog krika u povratku najavi zoru neizbežnu male reči cigareta i kafa divljačka rutina me probudi
0
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 1:15 PM UTC
lovke
jutra
bulji u mene sa plafona neizbežna paučina srž dok se u kostima ledi eho mog krika u povratku najavi zoru neizbežnu male reči cigareta i kafa divljačka rutina me probudi
Continue reading...
12
tata je znao znao je prije mene i mame znao je i patio je duze od nas patio i patio je dok smo se nadali on je znao i sa slomljenim srcem je zivio gotovo dvije godine rekli su nam a moj tata on rekao je da je znao u njemu ni jedna nada nije zivjela samo znanje znao je da Amira nece biti vise dugo my father knew he knew before me and mom he knew and he suffered longer than us he suffered and suffered while we were hoping he knew and with a broken heart he lived almost two years they told us and my father he said that he knew inside him not one hope has lived only the knowledge he knew that Amir won't be any longer
0
Feb 27, 2019
Feb 27, 2019 at 12:20 PM UTC
Aminahrx
tata je znao / my father knew
tata je znao znao je prije mene i mame znao je i patio je duze od nas patio i patio je dok smo se nadali on je znao i sa slomljenim srcem je zivio gotovo dvije godine rekli su nam a moj tata on rekao je da je znao u njemu ni jedna nada nije zivjela samo znanje znao je da Amira nece biti vise dugo my father knew he knew before me and mom he knew and he suffered longer than us he suffered and suffered while we were hoping he knew and with a broken heart he lived almost two years they told us and my father he said that he knew inside him not one hope has lived only the knowledge he knew that Amir won't be any longer
Continue reading...
36
Idemo onda zajedno u svijet. Ja, ti i tko god pridružiti se želi. Idemo dalje od samih sebe dok ne nabasamo na nedoseživo.
0
Nov 21, 2018
Nov 21, 2018 at 2:44 PM UTC
Lamprohonx
Idemo
Idemo onda zajedno u svijet. Ja, ti i tko god pridružiti se želi. Idemo dalje od samih sebe dok ne nabasamo na nedoseživo.
Continue reading...
3
Sve počne kada nastupi tišina. Kada prestane svo šuškanje, lupkanje, svi koraci i kikot. Kada ostanem sama u svojoj sobi, u kojoj je jedini izvor svetlosti sveća sa mirisom vanile. Tada, dok ležim pokrivena omiljenim mekanim ćebetom koje mi je poklonila baka još kada sam bila mala, tok misli me vodi u svetove za koje nisam ni znala da postoje. Ne osećam težinu svog tela, ne vidim više ni svetlost sveće. Veoma je slično snovima, ali ipak ne sanjam. Odjednom, srce mi jače kuca, disanje mi se ubrzava i iz mira me izbacuju misli, koje sada ne teku, već jure kao da se takmiče koja će pre da dopre do mene. Nekim danima su to misli koje izgledaju kao polje maslačaka u proleće, obasjano suncem, u kom se čuje samo cvrkut ptica i moj smeh. Sa druge strane, moje misli mogu da izgledaju i kao sklop svih prirodnih nepogoda. Tada sklupčana sedim u uglu svog uma, osetim vrelinu požara i čujem grmljavinu, ali ne vidim ni prst pred okom. Mada, kao što ništa u životu nije crno-belo, nisu ni moje misli. Uvek postoji taj međuprostor, to šarenilo ili ponekad samo praznina. Mnogo puta mi se desilo da uđem u svoj um i da on izgleda kao beskonačno bela soba puna pitanja. Koja pitanja se nalaze na beskonačno belom zidu vašeg uma?
0
Oct 10, 2020
Oct 10, 2020 at 7:27 AM UTC
mill-its-uh
Moje misli
Sve počne kada nastupi tišina. Kada prestane svo šuškanje, lupkanje, svi koraci i kikot. Kada ostanem sama u svojoj sobi, u kojoj je jedini izvor svetlosti sveća sa mirisom vanile. Tada, dok ležim pokrivena omiljenim mekanim ćebetom koje mi je poklonila baka još kada sam bila mala, tok misli me vodi u svetove za koje nisam ni znala da postoje. Ne osećam težinu svog tela, ne vidim više ni svetlost sveće. Veoma je slično snovima, ali ipak ne sanjam. Odjednom, srce mi jače kuca, disanje mi se ubrzava i iz mira me izbacuju misli, koje sada ne teku, već jure kao da se takmiče koja će pre da dopre do mene. Nekim danima su to misli koje izgledaju kao polje maslačaka u proleće, obasjano suncem, u kom se čuje samo cvrkut ptica i moj smeh. Sa druge strane, moje misli mogu da izgledaju i kao sklop svih prirodnih nepogoda. Tada sklupčana sedim u uglu svog uma, osetim vrelinu požara i čujem grmljavinu, ali ne vidim ni prst pred okom. Mada, kao što ništa u životu nije crno-belo, nisu ni moje misli. Uvek postoji taj međuprostor, to šarenilo ili ponekad samo praznina. Mnogo puta mi se desilo da uđem u svoj um i da on izgleda kao beskonačno bela soba puna pitanja. Koja pitanja se nalaze na beskonačno belom zidu vašeg uma?
Continue reading...
4
zaboravio sam te srce u njenoj prepunoj sobi dok sam otvorenih očiju sanjao
0
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 2:15 PM UTC
lovke
nemar
zaboravio sam te srce u njenoj prepunoj sobi dok sam otvorenih očiju sanjao
Continue reading...
7
Čitam tvoje pismo u kojem pišeš da me cijelim srcem voliš željela bi ubrzo da me vidiš da me zagrliš i da me poljubiš. Željela bi da putujemo našim sretnim snom. Vjenjčanje,djeca,dom htjela bi ostvariti sa tobom. Tvoje pismo dok sam čitao sretan sam bio. Olovku i papir sam uzeo i ja sam tebi pismo napisao. Voljena moja čekam te da dođeš u ovoj kući veselje i radost doneseš. Moje srce tebi pripada s tobom će u ovoj kući ljubav i sreća da vlada. Ljubavi znaj da volim te ti si meni sve cijelim srcem ljubim te. Stjepan Orlić
0
Sep 12, 2025
Sep 12, 2025 at 3:56 AM UTC
stjepan
NAŠA LJUBAVNA PISMA
Čitam tvoje pismo u kojem pišeš da me cijelim srcem voliš željela bi ubrzo da me vidiš da me zagrliš i da me poljubiš. Željela bi da putujemo našim sretnim snom. Vjenjčanje,djeca,dom htjela bi ostvariti sa tobom. Tvoje pismo dok sam čitao sretan sam bio. Olovku i papir sam uzeo i ja sam tebi pismo napisao. Voljena moja čekam te da dođeš u ovoj kući veselje i radost doneseš. Moje srce tebi pripada s tobom će u ovoj kući ljubav i sreća da vlada. Ljubavi znaj da volim te ti si meni sve cijelim srcem ljubim te. Stjepan Orlić
Continue reading...
24