"daleka" poems
daleka su duboka mora u nama
o srčane obale udaraju talasi samoće
na hladnim se vetrovima njišemo
suvi su naši pogledi u tami
zimsko nas nebo posmatra
hodamo nemim ulicama noći
u nama ledeni bregovi plove
pričaš mi o snegovima koji su tvoje gradili
pričam ti o brodovima koje su moji potopili
u glasu su nam zarobljeni snovi nedosanjani
u grlu nam se guše reči nedovršene
neostvareni zagrljaji plaču između nas
u kasno svitanje rastaju se naši strahovi
među senkama spava tanani sudar usana
u novom jutru ostaju isti sami svetovi
tvoj
i
moj
Jan 2, 2019
Jan 2, 2019 at 10:50 AM UTC
U noći čujem
vjetar što njiše grane,
mrsi kosu,
povija sjenke da plešu
svoju tihu igru.
Uzvici moji
utihnuli su na tren,
kao da sam daleka
i od sebe
i od svijeta.
U srcu tame
rađa se spokoj,
nježan i tih,
kao da me nebo
u svom beskraju
uzima pod okrilje.
Sep 12, 2025
Sep 12, 2025 at 10:33 AM UTC