"boli" poems
Meri aankho ka tara hi , mujhe aankhe dikhata hai
Jise har ek khushi de di , wo har gam se milata hai
Jubaa se kuch kahu , kaise kahu , kisse kahu maa hu
Sikhaya bolna jisko , wo chup rahna sikhata hai ||
Sula kar soti thi jisko
Wo ab shab bhar jagata hai
Sunai loria jisko , wo ab taane sunata hai ||
Sikhane me usse kya kuch kami meri rahi sochu
Jise ginti sikhayi galtiya meri ginata hai ||
Tu gahri chao hai gar zindgi ek dhoop hai Amma
Dhara pr kab kaha tujh sa koi swaroop hai Amma
Agar ishwar kahi par hai usse dekha kaha kisne
Dhaa par tu hi ishwar ka koi roop hai Amma ||
Naa ucchai sacchi hai naa ye aadhar saccha hai
Maa koi cheej sacchi hai naa ye sansaar saccha hai
Magar dharti se ambar tak yugo se log kahte hai
Agar saccha hai kuch jag me to Maa ka pyar saccha hai ||
Jara saa der hone par sabhi se puchti Amma
Palak jhapke bina darwaja ghar ka taakti Amma
Har ek aahat par uska chouk padna fir duaa dena
Mere ghar laut aane tak barabar jaagati Amma ||
**|| Puchta hai Koi Dunia me Mohabbat hai kaha
Muskura deta hu mai or yaad aa jati hai Maa ||**
Sulane ke lie mujhko to khud jaagi rahi amma
Sirrhane der tak aksar meri baithi rahi amma
Mere sapno me pariya phul titli bhi tabhi tak the
Mujhe aanchal me apne le ke jab leti rahi amma ||
Badi choti rakam se ghar chalana jaanti thi maa
Kami thi par badi khusiya lutana jaanti thi maa
Mai khushhaali me bhi rishto me bas duri bana paya
Garibi me bhi har rishta nibhana jaanti thi maa
Laga bachpan me yu andhera hi mukaddar hai
Magar maa hausala dekar yu boli tumko kya dar hai
Koi aage niklne ke lie rashta nahi dega
Mere baccho badho aage tumhare saath hai amma
Kisi ke jakhm ye dunia to ab silti nahi amma
Kali dil me ab to preet ki khilti nahi amma
Mai apanapan hi akshar dhundta rahta hu rishto me
Teri nischal si mamta to kahi milti nahi amma
Gamo ki bheed me jisne hume hasna sikhaya tha
Wo jiske dam se tufanoo ne apna sar jhukaya tha
Kisi v julm ke aage kabhi jhukna nahi bete
Sitam ki ummr choti hai mujhe maa ne sikhaya tha || ||
Feb 17, 2017
Feb 17, 2017 at 12:39 AM UTC
Friday
01:49pm
6 nov 2015
Aaj fhir yaad aayi teri,
Mushkuraa ke dil boli,
Bahut saari baatein rahe gayi thi humari…
Aapse.. kahena tha …
jo humesha- humesha ke liye rahe gayi aduri!
Khwaab jo souchaa tho,
Woh aab kabhi puri na ** sakki,
Kitni baatein thi kaheni ki… tumko,
Par aduri khwaab jaise meet gaye, dil se sab!
Jaise raith(sand) pe likhe woye jo baatein…
Ek hawa ke jhoke(air blow) se mit gaye… sab!
Khaas woh pal phir se aata,
Par shayed humne kafi der kar di,
Wapaas aane me…
tumko aapna ne me…!
Mar 28, 2016
Mar 28, 2016 at 3:27 AM UTC
pije! kurwa pije! co mi
wiepsz prawdy w twym chyba niby? ?
jak masz dziecko i przypisz rękopis
w grze.... kurwa! po co mi taki bachor!?
ja nigdy z nim w ramach ojcem! spierdu du du;
na wal równych w droge kończeń koni,
aby ludzkiej myśli począć zaraz! prawde snu
w obudzenie jako dalszym snem w obietnice spełnione!
o karo! o karo! o karo jednego uścisku ust! o karo!
krucjato! o karo! od tej ja szeptem myśli wołam:
wolności mi trza! i tak od niej uciekam, bo nagle repliki
mi nie trza skrobać w ogień! lecz ogień skrobie i
proch wkoło - tyłem posąg, a przodem duch?! nie
duch, lecz szept, niby myśl, to pierw nie zmuszone
impromptu - a nie zmuszone bo, posąg warty kolan
i modlitw - i ta wyryta droga ku ozora
ślimaków, w kieszeni nagle w dal oddać
znany obszar wachaniem ręki jakby pisać, owszem:
zapomnieć o tym co w świecie było,
jest, i będzie.
May 15, 2016
May 15, 2016 at 6:24 PM UTC
Osiem metrów wysokości.
Pośrodku szczelina.
Rzeźba dziecka z betonu
obok kontury ciała i pustka
po bezbronnej istocie,
której już nie ma.
Szorstka struktura szarości
rani delikatną skórę.
Głód. Choroby. Samotność.
Świat zapomina o tych,
co nie krzyczą głośno—
o tym co najbardziej boli:
o miażdżonej niewinności,
i olbrzymach pilnujących
orszak przestraszonych wielkich oczu
w małych, wychudzonych ciałach.
Pamięć nie jest wygodna.
Ona fizycznie boli.
Uparte rany nie goją się.
Było.
Jest.
Wije się w sąsiednich otchłaniach Tartaru.
Aksjomat przyjęty przez aklamację:
„Tak ma być!”
Cisza.
Na scenę wychodzi syn ocalałego.
Łamiącym się głosem szepcze:
Tata przeszedł piekło, ale kochał nas.
Przeżył, napisał pamiętniki.
Dał świadectwo.
Rozumiał ten wykolejony świat.
BROKEN HEARTS
Eight meters high.
A crevice in the center.
A concrete sculpture of a child
and the deep void.
Once there was another child,
now gone without a trace…
The rough grey texture
hurts fragile skin.
Hunger. Disease. Loneliness.
The world forgets
those who do not scream
and what hurts the most:
crushed innocence
guarded by the giants
watching the procession
of terrified wide eyes
in small, gaunt bodies.
Memory is not a peaceful place,
it brings physical pain.
It gnaws from underneath.
Stubborn,
festering wounds,
they refuse to heal.
It was.
It is.
It will happen again
by axiom,
accepted without question.
That is how it must be.
Like a venomous snake
slithering near the lands of Tartarus.
Endless sacrifice, leaden silence.
And then, the son of the survivor takes the stage.
He speaks in a whisper:
My Father went through hell, but he loved us.
He wrote it down—
a testimony of a derailed world.
He knew what it meant to be human
when it hurt.
He survived to love and to be loved.
Jun 2, 2025
Jun 2, 2025 at 6:13 PM UTC
Choti woh chidiya albeli
Pyaari si aur badi niraali
Nazhukh si pali , kuch dil ki bholi
Uskey par jaise rangoli.
Chote chote they uskey sapne
Jinhe wo sanwaare aankhon mein apne
Chaahe ki liye pankh bade woh
Bas udjaaye neele Gagan mein
Aakhir mein jab waqt wo aaya
Lekar pankh ko udjaane ka
Aansu lekar baabul se boli
Ye na mujhse ho paayega
Baabul ne uski narm si aankhe
Dekh ke usko ye poocha sawaal
Beti , tu kyu apne app ko rokey?
Kyu udhney key nahi khayaal?
Sunkar apni baabul ki boli
Dheere se chidiya ab doli
Tab lagta tha jo ek sapna
Aaj wo ** gaya hai choor.
Kya mere do pankh ye chote
Udh paayenge uthnee door?
Itna bhi mat karna guroor
Na Karo mere dil ko majboor
Rehne do mujhe tumhare paas
Phir na rakhungi mein koyi bhi aas.
Baabul ne chidiya ko sehlaaya
Usey apne dil se laggaya.
Jo sapno se tuney man ko behlaaya
Usko paane ka waqt hai aaya.
Chota mat kabhi kudhko samajhna
Bas yuhi pankh lekar udhjaana.
Udhna hi hai tera naseeb
Rakhna hamesha usey dil ke khareeb .
Aasman dekhe raah tumhara
Likhdo uspar naam tumhara .
Phir Chidiya ne lee aisee udaan
Bharliya aanchal mein aasman ke rang
Baabul ne dee usey bidaayi
Bhar aayi aankhein, raha gaya wo dang.
Aug 26, 2020
Aug 26, 2020 at 1:21 AM UTC
Bolat chameli beli
Are sakhi rajanigandha
Bolo
Kyon ithlati **
Rajani bolat are sakhiman!
Meri maiya bolati thi
Are bitiya sun lo na!
Kabhi mala mein goonthi
Jaakar premi ko ithlaogi
Ya kisi raja ke mukut
Prem shaiyya ki
Sartaj kehlaogi
Lekin aas ek hi rakhna
Are banmali
Us path par mujhe tum
Dena phenk
Jis path matribhumi
Par sheesh chadhane
Jaayein veer anek!
Kya asha hai rajani
Boli chameli beli
Ithlana tumhara sarthak hai
Tumhi to veeron ki mala
Ki saakhi!
Re rajani,tum **
Punyavati manjari!
Mar 21, 2018
Mar 21, 2018 at 11:28 AM UTC
Zindagi us khuda ki banai bisaat hai jis k hum sab mohre hai..
Uske dar tak k raaste me.. Nashukro k liye kohre hi kohre hai
Jo behtar khel jayega wohi jeet jayega..
Par ye hoga tabhi Jab woh behatreen akhlakh apnayega
Khelte khelte kai to fanah ** gaye..
Kai Sikandar..Hitler jaise tabah ** gaye..
Maiyyat se khali haath bahar le kar is duniya se wida ** gaye
Rubaru apne kafan se jo jeete ji ** gaye..
Mukammal jahan unhi ko mila..jo khuda ki panah me ** gaye
Zindagi me jinhone ilm rakha us khuda ko Yaad karna..
Namaze adda kari..Gurbani paddi.. Granth padde..Hukumname diye..
khuda ne hosle itne buland kr diye..Apne noor se sabhi manzilo..Jannat k raaste unhi k liye Roshan kar diye
Zindagi me Naam..Shoharat unhe bahut mili..jinme alfazo se khelne ha hunar aa gaya..
Sir chad k jinke ye inayat na boli..woh us khuda ko tah umra bha gaya😊
Apr 25, 2020
Apr 25, 2020 at 4:36 AM UTC
Pomrčina…
Samo se belasaju razigrane kozice,
vetrić dlaku im njiše.
Njihov miris
fajta moj njuh u noći,
tražim čizme rudarske
moje,
al’ nema ih ni za lek!
A ja u pomrčini osećam vaš strah,
vaš veseli strah
i čujem vaše slabašno brečanje,
o, kozice moje, cupkate ko mlada,
čujem kako vam nožice po
vlažnom tlu žudno biju.
Da utehu nađem,
boli da me minu,
kad nežno se protegne niz dolinu
meeeeeee…
S praskozorjem bi vam se prikrao,
al’ čizama mi nema!
Ah, moja najgrđa mora
u sutonu htenja,
ništa moje večno bilo nije,
ni za Novu godinu pihtije!
Apr 16, 2015
Apr 16, 2015 at 5:01 PM UTC
Busco amor donde no lo hay.
Busco arte donde sólo hay mierda.
En busca de la belleza me encuentro.
En pos de mi sino me hallo.
Mal acompañada voy en este viaje.
Mal acompañada voy en la vida.
Cuatro amigos mal contados que se alejan.
Y tú que podrías estar tan cerca
pero estás tan lejos, tan lejos.
Lejos de mi camino se halla tu montaña
y mi pack de escalada se torna inútil.
Quisiera conocerte como no lo hago.
Quisiera que me conocieses como no lo haces.
Y mi pack de escalada se torna de piedra
y pesa, pesa, pesa...
Pesada mi alma por armas inútiles.
Cercenado mi corazón por mi propia mano.
Mi alma pesada por mi corazón cercenado.
Mi mente dolorida por mi estupidez humana.
Me siento inútil.
Inútil porque no se vivir sin tí y no te conozco
y ojalá conocerte.
Inútil porque lo que conozco se torna de oro
y el oro pesa, pesa, pesa...
Ni siquiera sé a quien va dedicado este poema.
Tal vez este poema vaya dedicado a mí.
Porque no me conozco.
Porque no me entiendo.
Porque no valgo para nada.
Mi cuerpo es inútil y es otro peso muerto
que pesa, pesa, pesa...
Mi cuerpo que odio con todas mis fuerzas.
Me gustaría otra vida,
me gustaría empezar de cero,
ser mujer desde el principio,
saber quién soy y saber qué quiero
pero nunca sabré qué soy
pero nunca sabré a quién quiero.
Voy a rajarme las venas esta noche.
Voy a hacerlo porque me pesa el alma
y atraviesa la cama y llega al suelo.
Estoy tirada en el suelo.
No se si voy a morir
pero mi sangre manchará el baño
y tal vez mi cabeza volverá a ser ligera,
como ligero vuela el boli sobre la página.
Tengo fijación por algunas palabras,
por algunas letras,
efe, efe, efe.
No me quiero pero quiero a las efes,
pero no sé a quién quiero,
pero no sé a quién va dirigido este poema,
pero creo que no me quiero pero...
Cierro los ojos y se me nubla la vista.
Quiero morir.
Otra vez...quiero morir.
Quiero morir otra vez.
Me asumo Jesús insatisfecho por su resucitar.
Me asumo Cronos en el abismo infernal,
llorando por no estar muerto
pese a estar muriendo.
Lloro por no estar muerta
pese a estar muriendo.
Digo que lloro pero no lloro.
No lloro porque no me quiero.
No me importa mi propia muerte.
No me importa que no me quieras
porque estoy muerta.
Me gustaría escribir como sangro.
Me gustaría escribir como mi vida se resbala
porque no la quiero.
Porque no me quiero.
Jun 5, 2018
Jun 5, 2018 at 7:57 AM UTC
i'm so sorry
that i can't
accept this cultural
imprint of robots et al.
serce boli!
bytem zdebtam na
krok chociaż raz sumienie
tej parchwi glizd
obcości!
zygmut hrabia henryk
i dziwki, ha ha!
Mar 15, 2016
Mar 15, 2016 at 10:42 PM UTC
noćas će
putevima tužnih
plešući
povorka proći
pijanih uzdaha
najdražih boli
i
raznobojnih moljenja
noćas će nositi
razogračene oči
načuljene uši
i
njuške na gotovs
noćas će proći
putevima preoranim
Apr 27, 2015
Apr 27, 2015 at 1:24 PM UTC
Jham jham jham jham barish aayee
Kano me jo shor machayee
Bachcho daudo bheego bheego pahli barish aayee
Mahak utha upwan
Mitti ki khusbu aayee
Chu chu kar chidiya boli
Dekho dekho
Phir hariyaali chayee
Jun 19, 2020
Jun 19, 2020 at 11:42 AM UTC
Azeem ush shaan sach aur
bedardii haaye!
Toot toot ke roya tu!
Humme kaun hai gunegaar?
Tum mere gunegaar?
ya men tumara gunegaar?
Har chot bekhudee men
bhi bakhuubii
dukhti hai!
Ae mere dil ke
humdard! Bharosa nibha
in baaton mein sahan ke
andaaz ko dhundke!
Kissi ka aasara ** paaye,
jo laaye dil ki boli labon pe!
Aisi duaa ** paaye in
shabdo mein!
Shivpriya
#shivpoetesspriya
Jan 4, 2020
Jan 4, 2020 at 7:06 AM UTC