Pokloni mi bijelog slona
Bar jednom zavaraj mi intuiciju;
neka došeće crvenim tepihom.

Pokloni mi bijelog slona
U kutiji s balerinom,
neka opjeva joj melodiju pokreta.

Pokloni mi bijelog slona
Makar ne znala što bih s njim,
neka stoji na polici - kraj srca.

Ne poklanjaš mi bijelog slona.
Tvoji su slonovi sivi.

Kada bude noć
tebi ja ću doć
doći ću oko ponoći
kada svi budu zaspali.
Otključana su tvoja
vrata tiho ulazim
da ti mamu ne probudim.
Krenemo jednom drugom u zagrljaj
poklonimo nježan poljubac.
Donosim ti mali poklon
zlatni lančić od bijelog zlata
stavljam ti ga oko tvoga vrata
na tebi izgleda savršeno
ljubavi ti izgledaš prekrasno.
Nježne riječi ja ti šaputam
svu svoju ljubav ja ti darivam.
Cijelu noć se ljubimo
jedno drugom ljubav poklanjamo
Naša noć je bila kao lijepi san
zora sviće,budi se dan.
Ja sada moram poći
noćas ću ti opet doći.
Želim ti samo reći
ti si moje svjetlo u noći
ti si put ka mojoj sreći
volim te moja jedina ljubavi.

Stjepan Orlić

Izlazimo iz restorana
večer je prekrasna
tako si privlačna
moja duša u tebe je zaljubljena.

Kroz grad šetamo zagrljeni
zastanemo u zlatarni
prsten od bijelog zlata si zaželjela
za tebe sam ga kupio
prsten sam ti na prst stavio.
Poljubac si mu poklonila
na uho tiho šapnula
obožavam te ljubavi
zauvijek ću te voljeti.

Kući te s autom odvezem
zaželiš da noćas sa tobom ostanem.
Nježno te poljubim na to pristanem.
Noćas ću da ti dušu grijem
da ti nježne riječi šapućem
voljena da ti kažem da samo za tebe dišem.

Stjepan Orlić

Kiša pada
svuda tama.
Kišobrane nismo imali
od kiše smo se sakrili.
Ljubavi znam što mi
želimo napraviti.
Autobus ćemo sačekati
kod mene kući ostati.
Večeru ću za nas napraviti
čašu bijelog vina popiti.
Radio ću upaliti
ljubavne pjesme ćemo slušati.
Svjetla ćemo ugasiti
usnama se ljubiti.
Nježno ćemo se grliti
nježne riječi šaputati.
Osjećajima ćemo se prepustiti
ljubav jedno drugom pokloniti.
Noćas ćemo svoja srca slušati
ujutro se skupa sretni probuditi.

Stjepan Orlić